U dubokoj tuzi i s ogromnim poštovanjem prema čovjeku nevoljko prenosimo vijest o odlasku gospodina Branka Salaja. Rođen u Zagrebu 08. kolovoza 1932. godine, preminuo je u Stockholmu 30. rujna 2022.
Erudita u punom opsegu te riječi. Jedinstven i gospodin. Znao je što je dobro za pojedinca i za narod. Nije se ustezao napisati. U tome je bio određen, jednostavan i snažan. Dimenzija njegova izričaja u kontekstu hrvatskog sela i seljaka izrastala je iz višedimenzionalnog iskustva života u zajednicama koje je proživljavao i poslovima kojima se bavio. Fizički su i sociološki odvojene (prema tome izvrsne za usporedbu i usmjeravanje one manje dobro organizirane ka boljoj), iskustva njegova oca agronoma, zatim otvorenosti i britkosti njegova uma da čuje, vidi i prenese, zaključi.
Znao je često isticati razlike hrvatskog i švedskog modela izgradnje zajednice. U njemu se, a onda i očima mu, jasno nazirala slika „Živog sela“. Sve suštinske vrijednosti prostora kojemu je neizostavni toponim upravo onaj za takvo selo – živo selo. Razlog je to, između mnogih drugih, da ga se spomenemo na mjestima gdje se o selu i seljaku, zemlji i hrani, uzgoju, poljoprivredi i gospodarstvu u cijelosti, raspravlja.
Makroekonomist i politolog, konzultant i publicist. Ministar informiranja u Vladi demokratskog jedinstva RH, od kolovoza 1991. do kolovoza 1992., veleposlanik u Francuskoj (1992-95) i Nizozemskoj (1995-97), ravnatelj Hine (1997-1999)., pokretač neformalne skupine „Živo selo“ (2009. – 2015.), član stručnog odbora Udruge obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava – Život (2014 – 2022.).
Napisao je Branko ovako:
„Ukratko, kritike, prijedlozi i vizije onoga što se hitno mora poduzeti da se izbjegne potpuni slom sela i da ga se okrene na put oporavka i rasta, moraju nadvladati tešku društvenu i birokratsku inerciju i kratkovidno protivljenje ušančenim interesima lobija. Ova zbirka pokušava informirati o srži potrebnog zaokreta i o nesnalaženju ili nesposobnosti političara da ostvare novu paradigmu. …Poljoprivrede svih razvijenih europskih zemalja temelje se na radu seoskih obiteljskih gospodarstava (OPG). I u visokoindustrijaliziranim društvima ta se gospodarstva koriste kao resurs primjeren uvjetima prostorne vezanosti i organske međuovisnosti s prirodnom okolinom, što je specifičnost poljoprivrede u odnosu na primjerice prerađivačku industriju.“
“…Zato obiteljska zajednica na selu nije samo skup proizvođača i važan demografski čimbenik već ima šire društvene funkcije strane logici industrijske automatizacije i dugih serija. Na selu to otvara specifičnu tradiciju privrženosti zemlji i fondu iskustava vezanih uz sasvim konkretnu grudu i njen okoliš. …u svom radnom angažmanu seljak jedva da i misli na pojmove kao što su radno vrijeme ili godišnji odmor. To je razlog da se seljaka u sređenim državama demokratske tradicije posebno cijeni i zato ga državne i civilne strukture uvažavaju kao zaslužnog i požrtvovanog člana zajednice.“ (iz Uvoda u knjigu „Boj za živo selo“, 2017.)”
Izdvojit ćemo, prisjećanja radi na tek djelić Brankova stvaranja, ali i recentnost tematike koju je britko i vizionarski zapisivao u vezi sa hrvatskim selom i seljakom, tek neke od naslova članaka koji su javnosti dostupni i za razmatranje otvoreni.
Povijest propadanja sela: Moderan grad ne može bez živog sela. Zadruge spasile naciju. Seljak bez zemlje, država bez hrane. Birokracija preorala hrvatsko selo. Država mora zaustaviti krvarenje sela. (Večernji list). Hrvatsko govedarstvo na kobnom raskršću. (Hrvatska revija) Platforma nove politike govedarstva (skupina „Živo selo“).
Biti sa gospodinom Salajem; provesti vrijeme u razgovoru, šetnji, vožnji, sastancima, izgradnji tekstova, analizama, razmjeni poruka do ranih jutarnjih sati, jer rokovi i načela se poštuju, dogovoreno je obveza, privilegija je više nego išta drugo. Učiti od gospodina Salaja, i sa njim, bilo je nezaboravno i vrijedno iskustvo života. Biti prijatelj bilo je zadovoljstvo koje nema cijenu.
Bez dvojbe, ostavština gospodina Branka Salaja je budućnost.
Upućujući duboku i iskrenu sućut njegovoj dragoj obitelji, supruzi Barbari i djeci, reći ćemo:
“Dragi gospodine Branko, do nove nam prigode, počivali u miru Božjem.”