Kokcidioza je parazitarna bolest brojnih vrsta domaćih životinja, osobito sisavaca i ptica, prouzročena praživotinjama iz reda kokcidija. Uzročnik je mikroskopski sitna jednostanična praživotinja (protozoa) koja stvara spore. U ovaca i koza, kokcidiozu mogu uzrokovati kokcidije iz roda Eimeria. Unutar ovog roda postoji desetak vrsta od kojih nisu sve vrste patogene. Samo nekoliko vrsta je odgovorno za izbijanje bolesti.
Svaka vrsta je specifična za domaćina pa tako one koje parazitiraju u ovaca ne parazitiraju u koza i obrnuto. Životni ciklus ovih parazita je vrlo kompliciran s nekoliko razvojnih stadija. Razlikujemo stadij slobodnog života koji se odvija izvan životinje i parazitski stadij koji se odvija u crijevima domaćina. Okruglasta ili jajolika struktura kokcidije naziva se oocista, a prenosi se izmetom zaraženih ovaca i koza. Oocista mora proći kroz razdoblje razvoja koje se naziva sporulacija.
Nakon sporulacije, oociste su vrlo otporne na uvjete okoliša i ne mogu ih uništiti obični dezinficijensi. Ekstremno isušivanje ili izravna sunčeva svjetlost jedini su čimbenici okoliša koji su štetni za sporulirane oociste. Sporulirana oocista može preživjeti godinu dana ili duže ako je zaštićena od izravne sunčeve svjetlosti. Kad ovca ili koza proguta sporuliranu oocistu na travi ili u hrani, sporozoiti koji se nalaze u oocisti se oslobađaju i ulaze u stanice koje oblažu tanka crijeva. Cijeli životni ciklus traje oko 14 dana. Najčešće zahvaćene stanice domaćina su epitelne stanice koje oblažu crijeva, a one prenose hranjive tvari i tekućine u tijelo.
Najčešće obolijeva janjad i jarad u dobi od 1 do 6 mjeseci, a najosjetljiviji su u dobi od 4 tjedna. Stresno razdoblje u životu janjadi ili jaradi koje pogoduje izbijanju kokcidioze i mnogih drugih bolesti je ubrzo nakon odbića. Odrasle životinje uglavnom su imune na djelovanje parazita, ali služe kao izvor infekcije. Ovce i koze svakodnevno unose oociste kroz izmet, kontaminiranu hranu i vodu ili ližući sebe ili druge životinje u stadu. Ova bolest se javlja u intenzivnim proizvodnim sustavima u kojima se ovce i koze drže u stajama i na suhom jer je tad veća koncentracija parazita u stajama nego ako se stoka drži na pašnjaku.
Janjad i jarad najčešće boluje od supkliničkog oblika kokcidioze pa ne pokazuju očite znakove bolesti, ali manje jedu, imaju slabu konverziju hrane i prirast te zaostaju u rastu. Kod kliničke kokcidioze bolesne životinje puno piju, ali ne jedu. Zaostaju u rastu, mršave, imaju neurednu i grubu dlaku. Izražena je bol u trbuhu, uslijedi vodenast, žutosmeđi proljev s primjesama krvi ili sluzi nakon čega slijedi teška dehidracija i smrt. Mogu uginuti već za 3-5 dana od početka bolesti.
Dijagnoza kliničke kokcidioze temelji se na prijašnjem zdravstvenom statusu stada i promatranju kliničkih znakova, obično proljeva. Pretraga izmeta ili koprološka pretraga ima ograničenu dijagnostičku vrijednost. Negativna koprološka pretraga ne isključuje kokcidiozu, kao što ni pozitivna ne ukazuje na bolest. Zašto? Ako nađemo kokcidije u izmetu u većem broju, nisu sve vrste jednako patogene, a neke i ne uzrokuju bolest. Osim toga, janjad i jarad mogu imati parazite u stijenci crijeva prije nego što počinju izbacivati oociste izmetom pa nalaz bude lažno negativan. Kod nekih drugih bolesti janjadi i jaradi (razni želučano-crijevni paraziti, salmoneloza, virusne infekcije i dr.) javljaju se slični simptomi kao kod kokcidioze. Janjad i jarad koja su preživjela kliničku kokcidiozu možda se nikada neće oporaviti te će stalno zaostajati u rastu i razvoju za ostalim pripadnicima stada iste dobi.
Liječenje i preventivna terapija se provode sustavno, čitavog stada, a mogu se koristiti amprolij, sulfonamidi, toltrazuril (npr. Baycox®) i diklazuril. Kao i kod većine drugih bolesti, kokcidiozu je bolje spriječiti nego liječiti. Spriječavanje pojave bolesti se treba svakodnevno provoditi u stadima ovaca i koza.
Preventivne mjere se odnose na održavanje higijenskih uvjeta, redovitog čišćenja objekata i prostora gdje životinje borave, hranilice i posude za vodu moraju biti na povišenom, čiste i smještene izvan obora u svrhu sprječavanja onečišćenja izmetom, pribor (dude) i kante za napajanje mlijekom se treba redovito prati i dezinficirati, potrebno je odvajati različite kategorije i uzraste (starije jedinke su rezervoari kokcidija) itd. Dobra prehrana, uravnoteženi i odgovarajući obroci s odgovarajućim dodacima vitamina i minerala su ključni za održavanje visoke razine imuniteta u stadu. Pravilan unos kolostruma pomoći će mladunčadi osigurati otpornost na kokcidiozu u prvim danima i tjednima života. Stres je još jedan čimbenik koji pridonosi izbijanju bolesti, pa je s ovcama i kozama uputno postupati smireno i nježno. Stres prilikom odvikavanja možemo znatno umanjiti tako da ženke odvojimo od mladunčadi koja će ostati u poznatom okruženju i u istim skupinama, a ne obrnuto.
