Iako se ustaljene navike u uzgoju povrća mijenjaju uslijed sve nestabilnijih i nepredvidljivijih vremenskih prilika uzrokovanih klimatskim promjenama, pa se pomiču rokovi sjetve i berbe raznih vrsta povrća, i dalje je poželjno produžiti sezonu uzgoja povrća i što je više moguće skratiti vrijeme uzgoja (vegetacije) kako bi se optimalno iskoristila korisna površina povrtnjaka, ali i kako bi ranije dospijelo željeno povrće na naš stol ili na police trgovina.
Veliki broj povrtnih kultura uzgaja se iz presadnica. Na taj način se omogućuje ušteda u sjemenskom materijalu, raniji urod, a razdoblje vegetacije biljaka u polju znatno je skraćeno. Uzgojem presadnica u toplim lijehama ostvaruje se racionalno iskorištavanje zemljišta i omogućuje ubiranje više plodova s iste površine. Mlade biljke proizvedene iz presadnica otpornije su na štetne kukce i bolesti.
Za proizvodnju presadnica koriste se plastenici, staklenici i tople lijehe. Topla lijeha je široko zastupljen oblik zaštićenog prostora u našem povrćarstvu. Ona je zbog svoje jednostavnosti podjednako dostupna individualnim uzgajivačima povrća i većim poljoprivrednim gospodarstvima. U Hrvatskoj se tople lijehe većinom koriste za uzgoj rasada, a u manjoj mjeri za ranu zimsko-proljetnu proizvodnju povrća.
Kako odabrati najbolji položaj?
Mjesto za tople lijehe treba biti ocjedito, ravno ili s malim nagibom prema jugu ili jugoistoku, zaštićeno od hladnih vjetrova i izloženo suncu tijekom cijelog dana. Odabrano mjesto treba ograditi i tako spriječiti pristup životinjama koje mogu pričiniti velike štete na lijehama i rasadima.
Nadzemne i ukopane tople lijehe
Prema konstrukciji razlikuju se jednostrane (obične) i dvostrane tople lijehe. U Hrvatskoj su najviše zastupljene obične lijehe koje mogu biti nadzemne i ukopane.
Nadzemne tople lijehe su jednostavnije, podižu se uz manji trošak rada. Može im se bez teškoća mijenjati mjesto i u njima se lakše regulira vlaga. Ovakve lijehe naročito su pogodne za obiteljska gospodarstva jer nije potrebno kopanje trapova, kao i za terene sa visokim podzemnim vodama. Nedostatak nadzemnih lijeha primjetan je u činjenici da su izloženije utjecaju hladnoće i drugim vremenskim nepogodama. U njima je temperatura vrlo promjenljiva.
Za njihovu izgradnju potrebno je više stajskog gnoja u odnosu na ukopane lijehe, kao i više materijala za okvire.
U praksi se za ranu proizvodnju najviše koriste ukopane lijehe s obzirom da je manje površine izloženo hladnim vjetrovima, te se stoga one lakše zagrijavaju i učinkovitije se regulira temperatura.
Trap, okvir i prozor čine osnovne elemente u konstrukciji toplih lijeha.
Konstrukcija
Prozor za toplu lijehu je posebno izrađen okvir od drveta, zastakljen običnim prozorskim staklom. Osim stakla može se koristiti i polietilenska folija. S obzirom na smanjenu sposobnost plastike da zadržava toplinu, lijehe pokrivene ovakvim prozorima su nešto hladnije, a vlažnost je veća jer se na foliji kondenziraju kapljice vode. Stoga se ovakve lijehe uspješno koriste u proizvodnji kasnih presadnica. Okvir tople lijehe uokviruje lijehu i na njega se oslanjaju prozori.
Za okvir se često koriste drvene daske. Ako se upotrijebi okvir čije su daske jednake širine, sjeverna strana mora se podići stavljanjem podmetača i tako načiniti nagib prema jugu. Za ukopane tople lijehe potrebno je napraviti trap u koji se slaže svježi stajski gnoj. Za lijehe koje se podižu tijekom zime potrebno je iskopati dublji trap (50- 60 cm), a za proljetne lijehe dovoljan je iskop od 30 do 40 cm.
Gnoj za održavanje topline u lijehama
Za zagrijavanje lijeha koriste se biološki i tehnički izvori topline. Od bioloških materijala još uvijek se najviše upotrebljava svježi gnoj, slama i pljeva, a ponekad i drugi organski materijali kao što su lišće i razni biljni ostaci sa poljoprivrednih gospodarstava ili iz industrije.
Za grijanje lijeha najpogodniji je konjski gnoj koji se brzo zagrijava i oslobađa dosta topline.
Goveđi gnoj sadrži mnogo vode, sabijen je, sporo se zagrijava i razvija umjerenu temperaturu. Miješanjem s konjskim gnojem, pljevom ili sitnom slamom, toplinske osobine goveđeg gnoja mogu se znatno popraviti. Ovčji i svinjski gnoj upotrebljavaju se samo u smjesi s goveđim i konjskim.
Toplinsko djelovanje gnoja traje 40-50 dana, o čemu treba voditi računa prilikom planiranja rokova sjetve i sadnje biljaka.
U novije vrijeme se za grijanje lijeha sve više koriste tehnički izvori topline: tople otpadne vode i plinovi iz industrije, topla voda iz prirodnih izvora i umjetnih bušotina, vrela voda i para iz termoelektrana ili električna struja.
U lijehe se stavlja pripremljena mješavina tla i gnojiva koja svojim fizičkim svojstvima i hranjivim sastojcima pruža optimalne uvjete za razvoj biljaka.
Obično se upotrebljava smjesa zrelog gnoja i tla u odnosu 1:1 ili 2:1. Ponekad se ovoj mješavini dodaje pijesak ili treset. Prilikom pripreme mješavine za tople lijehe potrebno je izvršiti dezinfekciju mješavine tj. uništavanje parazitskih organizama (gljivica, bakterija i virusa) i štetočina (insekata i nematoda). Dezinfekcija se obavlja kemijskim putem, parenjem tla ili sunčevom energijom.
Priprema lijeha za rane presadnice
U zimskim mjesecima (od siječnja do ožujka) obavlja se sjetva ranih presadnica i vrlo je važno da se na vrijeme pripremi odgovarajuća lijeha. Ove lijehe se podižu na 50-60 cm debelom sloju gnoja dobre kvalitete. Za kasnije presadnice čija sjetva počinje tijekom ožujka, lijehe mogu imati tanji sloj od 30- 40 cm.
Nakon sjetve i nicanja, presadnice treba njegovati. Od pravilne njege, a posebno od pikiranja, zavisi kakvoća presadnica. Zalijevanje presadnica tijekom zime manjeg je intenziteta zbog slabog provjetravanja i isparavanja stajskog gnoja. Kad nastupe topli dani, presadnice se redovito zalijevaju. Zalijeva se ujutro ili kasno navečer, najbolje kišnicom koja ima temperaturu oko 16 – 17ºC.
Pravilno uzgojene presadnice daju snažne i zdrave biljke, što je i uvjet za postizanje ranog i visokog uroda.
