U proizvodnji ekonomski važnih ratarskih i povrtnih kultura korovi predstavljaju ograničavajući čimbenik proizvodnje. Kod ovih usjeva prinos najčešće potpuno izostane ako se korovi ne suzbiju. Sažeto rečeno, prvi korak u suzbijanju korova je ispravna determinacija korova kao i poznavanje njihovih biološko-ekoloških značajki.

Zašto je važno je poznavati obilježja korova?

Iznimno je bitno kod kemijskog suzbijanja korova koristiti zaštitnu opremu

Već od početaka proizvodnje hrane prije više tisuća godina, povijesni članci i knjige ukazuju na važnost korova i potrebu njihovog suzbijanja. Pojava ovih u usjevu nepoželjnih biljnih vrsta povezana je s prelaskom čovjeka s nomadskog načina života na sustavno uzgajanje većeg broja biljaka iste vrste na jednom mjestu. Dugo vremena su korovi suzbijani ručno i mehanički. Od sredine 40-ih godina prošlog stoljeća agrokemijske kompanije komercijalizirale su nekoliko tisuća različitih herbicida. One su uspješno zamijenile mehaničke mjere suzbijanja i u biljnoj proizvodnji značajno umanjile utrošak ljudskog rada.

Mukotrpno ručno okopavanje korova tad je zamijenjeno primjenom herbicida čime je radnicima bilo omogućeno pronalazak boljeg (lakšeg) zaposlenja. Kao i kod uvođenja bilo koje nove tehnologije, zamjena ručnog kopanja korova herbicidima donijela je značajne sociološke promjene, ali i promjene u agrikulturi. Tako je primjena herbicida unaprijedila ekonomsku stranu suzbijanja korova, povećala profit, učinak suzbijanja korova, ali i značajno umanjila utrošak radne snage za suzbijanje korova.

Osim toga, herbicidima je bilo moguće suzbiti korove i u onim usjevima/nasadima gdje nije bilo moguće obaviti mehaničke mjere suzbijanja korova. Dodatno, primjena herbicida značajno je umanjila gubitke koje korovi uzrokuju u žetvi kao i u posliježetvenim troškovima dodatnog sušenja sjemena u zakorovljenim usjevima.

Glavna negativna strana primjene herbicida je njihova toksičnost i potencijalna opasnost za okoliš. Herbicidi, ovisno o pedo-klimatskim prilikama i njihovim fizikalno-kemijskim značajkama, mogu određeno vrijeme perzistirati u okolišu. Tako rezidue nekih herbicida u tlu mogu oštetiti kulture u plodoredu. Na taj način mogu značajno ograničiti sjetvu kultura koje slijede u plodoredu. Rezidue određenih zemljišnih herbicida mogu dospjeti u površinske i podzemne vode što predstavlja veliki ekotoksikološki problem. Učestala primjena herbicida dovodi i do pojave rezistentnih biotipova korova što danas predstavlja veliki problem u biljnoj proizvodnji.

Ručno uklanjanje korova prihvatljivo je s ekološke strane, ali i na manjim površinama

Dodatno, učinak herbicida može biti nekonzistentan. Njihov učinak izravno ovisi o okolišnim čimbenicima, a tu interakciju herbicid-okoliš-biljka nije moguće uvijek predvidjeti. Stoga, unatoč značajnim prednostima herbicida, njihova uporaba mora biti racionalna i temeljena na principima integriranog suzbijanja korova.

Poznavanje specifičnih bioloških i ekoloških obilježja svake ekonomski važne korovne vrste osnova je integriranog pristupa suzbijanja korova. Ovaj pristup podrazumijeva uravnoteženu primjenu agrotehničkih mjera. Pri tome se za jednak ekonomski učinak prednost daje ekološki i ekotoksikološki prihvatljivim mjerama. Uz navedeno, nova europska agrarna politika usmjerena je na značajnoj stimulaciji smanjenju unosa pesticida u okoliš i podizanju ekološke svijesti (Direktiva 2009/128/EZ i EU Zeleni plan). Stoga je za očuvanje prinosa i primjenu mjera suzbijanja korova potrebno šire znanje biologije i ekologije korova. U daljnjem tekstu osvrnut ćemo se na opis ekonomski značajnih korova jarih usjeva čija sjetva uskoro slijedi.

Pročitajte još:

Korovna flora jarih usjeva

Trendovi u suzbijanju korova

Što kad se utvrdi rezistentnost korova?

izv. prof. dr. sc. Maja Šćepanović

dr. sc. Valentina Šoštarčić

Zavod za herbologiju

Agronomski fakultet u Zagrebu

Prethodni članakKarpati
Sljedeći članakKorovna flora jarih usjeva
izv. prof. dr. sc. Maja Šćepanović
Rođena je u Splitu. Diplomirala je i doktorirala na Sveučilištu u Zagrebu Agronomskom fakultetu. Od 2001. zaposlena je na Zavodu za herbologiju Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a od 2012. u znanstveno nastavnom zvanju sveučilišnog docenta. Autorica je pet međunarodna znanstvena rada, 20-ak nacionalnih znanstvenih radova, 30-ak stručnih radova te koautora sveučilišnog priručnika. Dodatno se educirala u Italiji, Njemačkoj i Austriji. Maja Šćepanović rođena je 17. lipnja 1975. godine u Splitu gdje je završila osnovno i srednjoškolsko obrazovanje. Jednu godinu srednje škole obrazovala se u Italiji, Domodossoli (Liceo Scientifico Giorgio Spezia). Dodiplomski studij Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu upisala je 1994., gdje je i diplomirala 2000. s temom „Praćenje leta leptira Cydia pomonella u 1999. godini“. Od 2001. godine zaposlena je na Zavodu za herbologiju Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u svojstvu znanstvenog novaka – asistenta. Doktorsku disertaciju „Učinak višekratne primjene smanjenih količina herbicida na korove i prinos šećerne repe (Beta vulgaris L. var. altissima Doll) obranila je 11. ožujka 2011. na Agronomskom fakultetu. U srpnju 2012. godine izabrana je u znanstveno nastavno zvanje sveučilišnog docenta na Agronomskom fakultetu. U višeg znanstvenog suradnika izabrana je 1. ožujka 2018. Sudjeluje u nastavi preddiplomskog studija „Zaštita bilja“ kao koordinator modula Osnove herbologije te suradnik na modulima Osnove fitomedicine, Zaštita ratarskih kultura od štetočinja, Zaštita voćaka i vinove loze od štetočinja te Sustavi suzbijanja štetnih organizama. Na diplomskom studiju Fitomedicina koordinator je predmeta Ekologija korova i predmeta Herbicides na InterEnAgro studiju te suradnica na predmetu Specijalna herbologija. Mentorirala je više od 20 studentskih radova (završni rad, diplomski rad, radovi za dekanovu i rektorovu nagradu). Surađivala je na dva znanstvena projekta Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa (Mogućnost primjene smanjenih količina herbicida i Ekološki prihvatljiva zaštita od korova u sustavu integrirane biljne proizvodnje), dva VIP projekta (Primjena smanjenih količina herbicida i Suzbijanje korova u povrću (luk, rajčica, špinat) direktnom sjetvom sjemena) i projektu Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja (Pelinolisni limundžik Ambrosia artemisiifolia L., raširenost, biologija, ekologija, štetnost i mjere suzbijanja). Suradnica je i na tri međunarodna projekta IPA: “Enhancement of collaboration between science, industry and farmers: Technology transfer for integrated pest management (IPM) in sugar beet as the way to improve farmer’s income and reduce pesticide use”, Tempus projekt: “International joint Master degree in Plant Medicine” te COS projekt: Sustainable management of Ambrosia artemisiifolia in Europe (SMARTER). Autorica je pet međunarodna znanstvena rada (a1), 20-ak nacionalnih znanstvenih radova, 30-ak stručnih radova te koautora sveučilišnog priručnika. Dodatno se educirala u Italiji, Njemačkoj i Austriji. Aktivno je sudjelovala na 10-ak međunarodnih znanstvenih skupova te 15-ak stručnih skupova iz područja zaštite bilja. Članica je Hrvatskog društva biljne zaštite te Europskog društva za proučavanje korova (EWRS). Područje interesa: integrirano suzbijanje korova, primjena smanjenih količina herbicida, biologija i ekologija korova, prognozni i bio-ekonomični modeli,.