Inke su smatrali kvinoju majkom svih zrna, a samo je vladar imao čast posijati prve sjemenke u sezoni i to isključivo alatkom od zlata.
Bila je osnovna namirnica Inka, ali zbog bogatstva u mineralima, vitaminima i proteinima visoke biološke vrijednosti postala je omiljena među ljubiteljima prirodne prehrane.
Zahvaljujući visokom udjelu proteina, najvišem od svih žitarica, i činjenici da prilikom njezina uzgoja nisu potrebni insekticidi ni pesticidi, kvinoja je vrlo cijenjena među sljedbenicima prirodne prehrane, a posebice među vegetarijancima. Kvinoja je blago koje se skriva na odjelima zdrave hrane i u specijaliziranim dućanima s ekološkim namirnicama.
Uzgoj kvinoje započeo je prije najmanje tri tisuće godina, vjerojatno u blizini jezera Titicaca i bila je osnovna prehrambena namirnica Inka do dolaska španjolskih konkvistadora koji su je zamijenili kukuruzom, ječmom, pšenicom, zobi i krumpirom.
Najistaknutija činjenica vezana uz kvinoju je da, u usporedbi s tradicionalnim žitaricama, ima povećanu razinu proteina (13% svoje težine što je dvostruko više od riže) s udjelima ključnih aminokiselina koje olakšavaju njihovu apsorpciju u organizmu.
Ugljikovodici čine 69% težine kvinoje i čine 374 kalorije na 100 g. Zbog toga, ova je namirnica optimalan izvor energije koja se polako oslobađa u organizmu zahvaljujući dijetetskim vlaknima (6 g na svakih 100 g). Ova vlakna, pak, pogoduju cirkulaciji probavnog sustava, reguliraju razinu kolesterola, razvijaju pozitivnu bakterijsku floru i prevencija su u liječenju raka debelog crijeva.
Uz to, bogata je važnim mineralima, posebice željezom: obrok od 60 g kvinoje zadovoljava 46% dnevnih potreba muškarca i 31% potreba žena (iako apsorpcija željeza u organizmu ovisi o drugim namirnicama u prehrani). Slijede magnezij (36%), fosfor (31%), mangan (27%), cink (13%), bakar (12%) i kalij (11%). Ovaj omjer čini kvinoju superiornijom namirnicom od riže, zobi ili pšenice te predstavlja izniman prehrambeni proizvod za mineralizaciju organizma, a posebice je korisna za mišićno-koštani sustav, živčani sustav te imunitet organizma.
Vitamini u kvinoji još pojačavaju pozitivne učinke ove žitarice, posebice folna kiselina (60g zadovoljava 15% dnevnih potreba), zatim vitamin B2 (13%) i B3 (9%), koji su nezamjenjivi kako za zdravlje živčanog sustava tako i za jačanje organizma u borbi protiv bolesti. Važno je još napomenuti da ova namirnica ne sadrži gluten se odlično probavlja.
Kvinoja nudi bogatu lepezu mogućnosti u pripremi obroka, od salata do sofisticiranih deserta.
Njezina hrskava zrna svijetložute boje imaju okus koji bi se najbliže mogao opisati kao okus između riže i kuskusa, nemaju težak okus niti sprječavaju ostale okuse da dođu do izražaja. Nakon kuhanja zrna postaju mekana i sjajna te daju osobnost svakom receptu.
Osnovni recept za kuhanje kvinoje vrlo je jednostavan. Stavite kuhati dvije mjerice vode i nakon što voda zaključa dodajte jednu mjericu kvinoje, poklopite i ostavite kuhati na srednje slaboj vatri dok zrna ne upiju vodu za što je potrebno između 12 i 15 minuta. Kvinoja je kuhana kada zrna postanu prozirna i kada se bijela klica odvaja i izgleda poput spiralnog repića. U vodu možete dodati lovorov list, razne začine ili nekoliko režnja češnjaka kako bi imala bolji okus, ili je kuhajte u povrtnoj juhi.
Važno je da su zrna dobro kuhana jer inače može doći do problema u probavi, a ako ih se predugo kuha mogu izgubiti svojstva. Kombinirajte kvinoju s povrćem, a možete je koristiti umjesto riže, prosa ili kuskusa te čini dobar spoj s kukuruzom i svim vrstama povrća, ali pripazite sa začinima jer kvinoja upija njihove okuse.
Izvor: Gospodarski kalendar
