Često čujemo za pojam malč i malčiranje, ali nemamo dovoljno znanja i iskustva o toj agrotehničkoj mjeri. Riječ malč dolazi od engleskog pojma mulch koji se doslovno prevodi na hrvatski jezik, a zapravo je riječ o razastiranju, prostiranju ili izolaciji površine tla od atmosferskih čimbenika.
Čim se na površinu tla stavi bilo koji malč, događaju se promjene u tlu i iznad malča. Malč je materijal s kojim provodimo postupak malčiranja. Poznavanje jednog i drugog je vrlo važno i nadopunjuje se.
Neizostavna mjera njege
Nije poznato od kada se koristi malč i malčiranje, ali je danas neizostavna mjera njege u povrćarstvu, cvjećarstvu, rasadnicima, hortikulturi i arborikulturi što uključuje malčiranje drvenaste vegetacije u vrtovima, parkovima i stabloredima.
Postoji više od 100 materijala koji se mogu koristiti za malč, a dijele se s obzirom na porijeklo na organske i anorganske s time da se u praksi puno češće koriste organski. Neki od organskih materijala za malč su: drvni iverak, korni iverak, sjemena ljuska, nusprodukti trušnice, iglice četinjača, lišće, slama, reciklirani papir i dr. Od anorganskih malčeva najčešće se koristi šljunak različite frakcije i crna polipropilenska folija. Njihova jedina prednost je trajnost.
Malč od lišća se brzo raspada jer ima niski C:N odnos, ima slabu sposobnost infiltracije vode u tlo i nije dobar u cilju suzbijanja korovnih biljaka. Protiv zbijanja tla najčešće se koristi drvni i korni iverak s time da drvni iverak ima manju trajnost od kornog iverka. Najveću trajnost ima sjemena ljuska jer sadrži tvari slične kutinu koje se sporo razgrađuju. Reciklirani papir nije dobar u smislu povećavanja plodnosti tla.
Malč od slame
Nekada se često u našim područjima koristio malč od slame u količini od 1 kg slame na m2. Danas je čista slama teško dobavljiva u nekim područjima. Nedostatak slame je povećana opasnost od požara jer je riječ o visoko zapaljivoj tvari i velikoj količini po jedinici površine. S druge strane ispod slame se u hladnijem dijelu godine sklanjaju miševi i voluharice jer je veća toplina, a oni su velika opasnost jer oštećuju koru debla mladih sadnica i štete korijenskom sustavu.
Slama je dobar izolator i često se koristi kao malč koji se rasprostire iznad zone korijena u slučaju tropskih (banana) ili mediteranskih (nar, žižula, smokva) biljaka koje se sade na kontinentu. Na taj način korijen je zaštićen od niskih temperatura, posebno kad izostane snijeg kao prirodni izolator za korijen. Inače visoki snijeg je vrlo koristan za korijenski sustav svih stabala jer polako dubinski natapa tlo i štiti korijen od smrzavanja, a s druge strane je loš za krošnje slabodrvnih i lomljivih vrsta drveća. Slama se još često koristi u poljoprivrednoj ekološkoj proizvodnji povrća gdje nema obrade tla. U hortikulturi i arborikulturi danas se najčešće koristi korni ili drvni iverak kao malč i prodaje se u vrećama kao gotov proizvod, najčešće uvozni.
Korni i drni iverak se često boja ili pigmentira s određenim bojama zbog boljeg dizajna prostora gdje se gleda da bude što bolje izveden kontrast malča i biljke ili njezinih dijelova (cvijet, list). Pigmentacija na malču obično traje oko 3 godine i vremenom se ispire (blijedi) i potrebno je dodavati novi sloj malča iste boje. Osnovna boja je smeđa, a vrlo često se koristi i crvena ili žuta pigmentacija koje su skuplje. U Americi se u organski malč dodaju i herbicidi poput Oryzalina kako bi se povećao njegov herbicidni učinak na korovne biljke ili njihovo sjeme. Kod nas još ne postoje takva istraživanja i mogućnosti kupnje malča s herbicidom.
Bojani malč se zbog svoje visoke cijene najčešće koristi kod uređenja manjih površina ispred trgovačkih centara ili određenih zgrada s manjom površinom pod ukrasnom vegetacijom. Također se koristi u prodajnim lončićima i kontejnerima u rasadnicima i vrtnim centrima gdje osim estetike i bolje prodaje biljaka ima za cilj smanjivanje ili potpuno uklanjanje korovnih biljaka i mahovina na površini supstrata čime se smanjuju ili minimaliziraju radovi njege. Malč u posudama smanjuje uporabu vode jer se određeni postotak vode kondenzira ispod malča i vraća u supstrat.
U rasadnicima se radi i s malčem od kokosovih vlakana u obliku diska koji su ispod obloženi gumom i prilagođeni za određeni promjer lončića ili kontejnera. Oni su propusni za vodu, a ispod gume se kondenzira i vraća dio vode čime se štedi na navodnjavanju i nema uništavanja korova čime se opet štedi na ljudskom radu koji je sve skuplji i nema ga na tržištu radne snage. Malčiranje se obavlja u rasadnicima prilikom ljetne sjetve sjemena kako bi se sjeme zaštitilo od ekstremno visokih temperatura te kod jesenske sjetve u cilju zaštite sjemena od hladnoće i izbacivanja na površinu što za cilj ima sušenje i propadanje sjemena.
Također se jednogodišnji klijanci s plitkim korijenskim sustavom (obična smreka) u jesen malčiraju s piljevinom kako bi se spriječila golomrazica i izbacivanje cijele biljke na površinu koje se događa krajem zime i početkom proljeća zbog kristalizacije vode u tlu. Malč ima velike koristi kod visećih posuda s cvijećem ili mobilnih velikih kontejnera gdje je prisutno jako isušivanje supstrata i odumiranje korjenovih dlačica zbog visokih temperatura. Posebno su osjetljivi miceliji mikoriznih gljiva na ekstremne temperature i oni ugibaju.
Mnogi znanstvenici zaključuju kako malčirana stabla bolje rastu zbog toga što nema kompeticije korova s korijenom. Kod malčiranih površina bolja je infiltracija vode u tlo prema korijenu i manja je zbijenost tla koja opet omogućuje bolji rast korijena. Potrebno je u praksu uvesti i malčiranje starih stabala od posebne biološke vrijednosti kao što su veteranska i prastara stabla. Na taj način se stablima produžava životni vijek.
U arborikulturi organski malč ima važnu ulogu u njezi mladih stabala pri čemu je vrlo važno da deblo bude oslobođeno od malča. Malč mora da bude maknut od stabla od 10 do 20 cm. Pri tome je najbolje koristiti metalne kružne graničnike visine veće od debljine malča kako se malč ne bi prislonio uz deblo ili translocirao djelovanjem ljudi, životinja i atmosferskih čimbenika.
Nikada se malč ne smije stavljati tik uz stablo tako da izgleda kao vulkan i dodiruje koru. U tom slučaju stalna vlaga, tama i mikroorganizmi polako razgrađuju koru stabla te se vremenom pojavljuje trulež koja opet razgrađuje drvo ili lignin i tako stablo gubi na stabilnosti u zoni korjenovog vrata ili žilišta koji je statički najodgovorniji jer nosi teret gornjeg dijela stabla. S takvom truleži zbog nepravilne aplikacije malča stablo ima veliki potencijal za lomom ili izvalom. Kod nas treba što prije uspostaviti ugradnju graničnika za sva urbana stabla, posebno ona opasna i uvesti redovitu kontrolu svih malčiranih stabala te iste podatke stalno ažurirati u katastru stabala što se također ne radi.
Prednost malčiranja stabala vidljiva je kroz nekoliko godina (2-4) u boljem rastu nadzemnog dijela (veći prsni promjer, visina i projekcija krošnje) zbog boljih uvjeta za rast korijenskog sustava.
(nastavlja se)
