Travnjaci su izloženi različitim utjecajima koji im mogu, u većoj ili manjoj mjeri, smanjiti kvalitetu i dugotrajnost. Ti utjecaji mogu biti prirodnog podrijetla ili djelovanjem čovjeka i životinja: poplave, jake zime, pogotovo golomrazice, slijeganje i klizanje terena, erozije, životinje u tlu i na tlu: krtice, miševi, divlje svinje, pretjerano gaženje domaćih životinja, korištenje transportnih sredstava i mehanizacije, pogotovo u vlažnom dijelu godine itd. Nažalost, ni kombinacije više navedenih nepogoda nisu isključene.
Na takvim površinama dolazi do prorjeđenja sklopa travnjaka i smanjivanja potencijalnog godišnjeg prinosa krme, a otežana je i primjena redovitih agrotehničkih operacija (gnojidba, košnja, skupljanje biljne mase, utovar i transport). Obnavljanje postojećeg travnjaka nužno je ako njegov botanički sastav nije na željenoj razini, odnosno ako iz godine u godinu ostvarujemo sve manje prinose krme po jedinici površine, kad vidimo da ga životinje nerado pasu i ostavljaju velike nepopašene dijelove travnjaka ili kad jednostavno u postojeći travnjak želimo usijati kvalitetne travne ili djetelinske vrste. Promjene u botaničkom sastavu travnjaka često su glavni razlog opadanja kvalitete. Lošije trave i nejestivi korovi tada postaju glavne komponente travnjaka.
Pogoršanje botaničkog sastava travnjaka u vlažnijem klimatu
Glavni razlog pogoršanja botaničkog sastava travnjaka u vlažnijim klimatima i na težim tlima je slaba dreniranost (prozračnost) travnjaka, pa se kvalitetne travne vrste koje ne vole prevlažna tla, povlače i ustupaju mjesto vrstama kojima takva tla odgovaraju. Suviše vlažni nizinski travnjaci, a pogotovo oni močvarni, imaju visoke prinose biomase slabe hranidbene vrijednosti za preživače. Čak štoviše, travolike vrste biljaka močvarnih travnjaka sadrže silicij dioksid (kvarc), koji može izazvati upalu sluznice probavnog trakta domaćih životinja.
I nepravilno gospodarenje može biti razlog smanjivanja kvalitete travnjaka. Neadekvatna (nedovoljna) gnojidba mineralnim ili organskim gnojivima, prekasna košnja, preveliko/prenisko pašno opterećenje (prevelik ili nedovoljan broj stoke po jedinici površine) ili korištenje mehanizacije u vlažnim uvjetima, ubrzavaju procese snižavanja kvalitete travnjaka.
Na nastale plješine u travnjaku obično se naseljavaju biljne vrste slabije kvalitete. U nekim slučajevima i štete od zime mogu izazvati promjene u botaničkom sastavu, pogotovo kod vrsta nedovoljno otpornih na smrzavanje, golomrazicu ili dugotrajan snježni pokrivač. Obnavljanje (renoviranje) postojećeg travnjaka nadosijavanjem se koristi u prvom redu zbog povećanja prinosa i poboljšanja kvalitete postojećeg travnjaka te produžavanja sezone njegova korištenja. Međutim, obnavljanje postojećeg travnjaka ima širi značaj kod popravljanja degradiranih travnjaka, posebno pašnjaka u brdskom i planinskom području radi zaštite tla od erozije. Razlozi za ovu mjeru su:
- jače prorjeđivanje tratine uslijed nepovoljnih agroekoloških i agrotehničkih uvjeta (nepovoljni klimatski uvjeti, pogrešan način iskorištavanja, slaba njega travnjaka, bolesti, štetnici).
- potpuno propadanje dijelova travnjaka pod prirodnim utjecajima i djelovanjem čovjeka.
Manja oštećenja tratine mogu nastati pri krčenju grmolikih ili drvenastih vrsta, vađenju panjeva, čišćenju kamena, a veća pri ravnanju tla, djelovanjem erozije, klizanjem tla te pretjeranim iskorištavanjem (npr. veliko opterećenje pašnjaka u vlažnim uvjetima). Prorjeđivanje travnjaka češće je u brdsko-planinskom području na slabijim, plićim i erozivnim tlima te u toplijim i sušnijim klimatskim uvjetima.
Prorjeđivanje se pospješuje neredovitom gnojidbom ili potpunim izostavljanjem ove mjere. Nadosijavanjem travnjaka popravlja se njegov floristički sastav, potenciraju se produktivnije, kvalitetnije trave i mahunarke, a potiskuju lošije trave i korovi, povećava se gustoća travnog pokrova, tlo se štiti od erozivnih procesa.
Kako obnoviti travnjak?
Kod nadosijavanja travnjaka moramo smanjiti konkurentnu moć postojećeg biljnog pokrova, osobito loših trava i korova, što se postiže površinskom obradom tla (tanjuranje i frezanje), primjenom selektivnih herbicida koji zaustavljaju rast i razvoj postojeće vegetacije i intenzivnom košnjom, odnosno napasivanjem prije izvođenja ove mjere. Također, moramo stvoriti povoljne uvjete za rast i razvoj usijanih trava, i mahunarki izborom pogodnih vrsta (sorti) i smjesa, te pravilnim agrotehničkim zahvatima. Nadosijavanje travnjaka izvodi se:
- žitnim, specijaliziranim sijaćicama ili ručno poslije površinske obrade tla (do 5 cm dubine) ili
- izravnim usijavanjem sjemena u postojeću tratinu s ili bez upotrebe herbicida koji djelomično zaustavljaju porast postojeće vegetacije.
Koji će se način površinske obrade tla primijeniti, ovisi o osobinama tla, kao i o raspoloživoj mehanizaciji, a obično je to kombinacija tanjuranja, frezanja i drljanja. Poslije površinske obrade tla izvodi se strojna, ili u drugom slučaju, ručna sjetva i valjanje.
Za djelomično zaustavljanje rasta postojećeg biljnog pokrova koriste se različiti totalni kontaktni ili translokacijski herbicidi, npr. herbicidi s aktivnom tvari glifosat, ali u znatno manjim dozama nego kod potpunog uništavanja vegetacije (kod sijanja potpuno novog travnjaka). U literaturi se navode različite doze herbicida: npr. 0.62, 0.8, 1.08, 3.3 kg/ha-glifosata, oko 200-400 l vode/ha 1-7 dana prije sjetve (posavjetovati se sa stručnjakom zaštite bilja).
Uloga herbicida kod obnavljanja postojećih travnjaka je zaustavljanje porasta postojeće vegetacije da novoposijanim biljkama budu što manja konkurencija za hranu, vodu, prostor, svjetlo.
Kad obnoviti travnjak?
Izravno usijavanje sjemena u postojeći travnjak obavlja se specijaliziranim sijaćicama za izravnu ili direktnu sjetvu trava i djetelina. Količina sjemena za nadosijavanje ovisi o stupnju prorijeđenosti travnjaka te vrsti trava i mahunarki koje nadosijavamo, a orijentacijski se za prorijeđeni travnjak kreće 50-60 % sjemena od norme za normalnu sjetvu. Međutim, ako se usijavanje radi na potpuno praznim mjestima, količina sjemena treba biti kao i za normalnu sjetvu, pa čak i viša, obzirom na nepovoljno stanište za razvoj novoposijanih biljaka. Travnjak s osrednje kvalitetnim botaničkim sastavom (50-75 % dobrih trava i manje od 25 % loših trava) može biti poboljšan pravilnim gospodarenjem i korištenjem, prije svega adekvatnom gnojidbom i pravovremenom košnjom.
Uzimajući u obzir naše uvjete, posebno klimu, opskrbljenost vlagom i toplinom, najpogodnije vrijeme za nadosijavanje travnjaka u nizinskom i nižem brdskom području je rano proljeće, u drugoj polovici ožujka i prvoj polovici travnja te u kasnoljetno/ranojesenskom terminu od polovice kolovoza do polovice rujna (ako nema dovoljno vlage može i do kraja rujna). Nadosijavanje travnjaka u jesenskom roku može biti jako povoljno ako do zime ima dovoljno vlage za nicanje i porast novozasijanih trava i djetelina.
Natjecateljska sposobnost postojeće vegetacije za hraniva, vodu i prostor je manja nego u proljetnom roku, pa je nadosijavanje uspješnije nego u proljetnom roku. Obnavljanje travnjaka u višem brdskom području može se obaviti tijekom travnja, a u humidnijem (vlažnijem) području kasno ljeti ili ranije u jesen. Nadosijavanje travnjaka u planinskom području najuspješnija je u proljeće, tijekom svibnja, a zatim u drugoj polovici ljeta ako ima dovoljno vlage za nicanje trava i djetelina.
Valjanje
Bez obzira na koji se način obnavlja travnjak, odmah poslije sjetve posijanu površinu moramo povaljati srednje teškim valjkom, najbolje u istom danu. Izuzetak je sjetva specijaliziranim sijaćicama za direktnu sjetvu trava i djetelina koje imaju valjke. Ovom mjerom omogućavamo sjemenu da brže i ujednačenije proklija, veći je broj izniklih biljaka, formira se bolji i produktivniji travnjak.
Njega travnjaka poslije nadosijavanja
Poslije nadosijavanja travnjaka moramo omogućiti što brži rast i razvoj novozasijanih vrsta u odnosu na postojeću vegetaciju. Ako se radi o pašnjaku ili travnjaku kombiniranog korištenja (košnja i napasivanje) obnovljenom u proljeće onda moramo istovremeno napasivanjem smanjiti natjecateljsku sposobnost postojeće vegetacije, a ne oštetiti previše novozasijane biljke. Zato se kod ovakvih travnjaka prednost daje rotacijskom u odnosu na kontinuirano napasivanje, uz manje pašno opterećenje i mlađe kategorije stoke. U početnom razvoju travnjaka optimalna visina tratine za napasivanje je 12-15 cm, a napasuje se do visine 5-7 cm.
Kod travnjaka koji se koriste za sijeno (silažu) u prvom otkosu visinu košnje treba prilagoditi visini novozasijanih biljaka tako da ih što manje zahvatimo kosilicom (8-10 cm). Kod obnavljanja travnjaka u jesen, mjere njege ovise o rokovima usijavanja i vremenskim prilikama poslije (prije svega oborini). Ako je usijavanje obavljeno ranije i povoljan je raspored i količine oborine, pa travnjak jače potjera, onda eventualno još jednom visoko pokosimo, pazeći da ne zahvatimo novoposijane biljke. Ako je situacija uobičajena, nije potrebno nikakve mjere njege provoditi prije zime. Optimalna visina tratine za ulazak u zimu je 8-10 cm.
