Zimski luk (Allium fistulosum) nije široko rasprostranjena vrsta u našim krajevima i uglavnom se uzgaja kao višegodišnja biljka u kućnim vrtovima. Ne formira krupne lukovice tako da se najčešće koristi lažna stabljika i zeleno lišće kao mladi luk. Može se koristiti i samo lišće kao začin dodavanjem kuhanim jelima i salatama.
Prednosti zimskog luka su njegova visoka otpornost prema niskim temperaturama, niski zahtjevi prema tlu, visoka hranidbena vrijednost i ujednačena aroma. Zimski luk je posebno bogat vitaminom C. Sadrži i druge vrijedne sastojke poput karotenoida, makro i mikroelemenata, posebno kalcija i kalija te flavonoida koji imaju antioksidativnu funkciju.
Zimski luk – 2 tipa
Neki autori navode da postoje dva tipa zimskog luka koji se međusobno razlikuju prema namjeni, odnosno, cilju uzgoja. To su tzv. Japanese Bunching Onion koji se uzgaja zbog izdužene i izbijeljene lažne stabljike, te Welsh Onion koji se uzgaja zbog lišća. Zimski luk se razmnožava generativno ili vegetativno. Nakon nicanja na stabljici, platou, brzo počinje grananje i formiranje više lažnih stabljika s cjevastim lišćem, ali se ne stvaraju lukovice. Ako su uvjeti povoljni, novo lišće stalno raste i obnavlja se, a starije odumire. Tijekom godine se nastavlja i grananje na stabljici platou, te se stvara busen promjera 15 do 30 cm. U busenu koji je manje čvrst i zbijen nego kod luka vlasca u prvoj godini ima 3 do 5, a u drugoj 10 do 15 biljaka. U drugoj i sljedećim godinama pojavljuju se cvjetne stabljike visine 40 do 70 cm, sa svijetlozelenim cvjetovima skupljenima u štitastom cvatu. Sjeme je crno i smežurano, nešto sitnije od luka tako da u jednom gramu može biti između 300 i 500 sjemenki.
Osjetljiv na višak vode
Unatoč otpornosti na niske temperature, u kontinentalnom području tijekom zime odbacuje lišće, ali ponovno potjera u rano proljeće, prije nego lučica posađena u jesen. Nicanje započinje na 2 do 3 °C, a optimalne temperature su 18 do 20 °C, pri čemu niče za 10 do 15 dana. Iako zahtijeva dosta vode tijekom vegetacije, zimski luk je osjetljiv na zadržavanje vode u tlu. Biljke dobro podnose kratkotrajnu sušu.
Zimski luk – uzgoj
Za uzgoj zimskog luka pogodna su lakša tla koja se u proljeće brže zagrijavaju. Optimalna pH-vrijednost je u rasponu od 5,7 do 7,4. Priprema tla, gnojidba i mjere njege tijekom vegetacije iste su kao i za luk. Pri uzgoju iz sjemena može se sijati na stalno mjesto ili se mogu uzgojiti presadnice. Sjetva se obavlja u kolovozu ili u rano proljeće, krajem veljače ili u ožujku, na dubinu 2 do 3 cm. Za izravnu sjetvu potrebno je između 8 i 16 kg sjemena/ha, a za proizvodnju presadnica 2 do 4 kg/ ha. Međuredni razmak je 25 do 40 cm, a razmak između biljaka u redu 10 do 30 cm, ovisno o planiranom trajanju uzgoja. Pri ljetnoj sjetvi bolji je uzgoj iz presadnica, uz sadnju sredinom listopada. Uzgoj presadnica traje oko 40 do 50 dana. Usjev uzgojen iz presadnica posađenih u listopadu, može se prvi put brati već u prvoj polovici travnja naredne godine.
Kad je biljka visoka 15 do 20 cm, s 2 do 3 lista, odrežu se lažne stabljike pri površini tla. S berbom se ne smije kasniti, jer dolazi do tjeranja cvjetne stabljike, čime biljka postaje neupotrebljiva. Ako se sije u proljeće, prva berba je moguća za 3 do 4 mjeseca. U drugoj berbi koja se obavlja 60 do 80 dana nakon prve, lažne stabljike i lišće narastu 30 do 45 cm. Uz primjenu navodnjavanja u istoj godini moguća je i treća berba. Nakon svake berbe usjev se prihranjuje sa 40 do 50 kg/ha dušika (150 do 200 kg KAN-a po hektaru). U drugoj godini uzgoja berba započinje već u ožujku, a pokrivanje biljaka agrotekstilom može pospješiti (ubrzati) berbu za 10 do 15 dana. Za vegetativno razmnožavanje mogu se koristiti dvogodišnje ili trogodišnje biljke.
Buseni se izvade sredinom jeseni i podijele, odnosno, pripreme se reznice od dijela platoa, korijenja i jedne lažne stabljike. Vrh se prikraćuje za oko 1/3 kako bi se smanjila transpiracija. Sadnja se obavlja na isti način kao i presadnica uzgojenih iz sjemena. Prinos jednogodišnjeg nasada može biti u rasponu od 2- 2,5kg/m2, a dvogodišnjeg i trogodišnjeg od 3-5kg/m2. U pripremi za tržište, zimski luk se očisti od starog lišća, gornje se lišće prikrati i slaže u vezice koje se pakiraju u letvarice ili kartonske kutije obložene PE-folijom.
Ako se zimski luk uzgaja zbog izdužene i izbijeljene lažne stabljike, prednost ima uzgoj iz presadnica. Zato jer se one mogu posaditi znatno dublje i zagrnuti tlom nego kad se sije sjeme. Kako bi izbijeljena stabljika bila što duža, može se obaviti i nagrtanje u vegetaciji. Berba lažnih stabljika dužine od 15-50cm i promjera od 1-3,5cm obavlja se 6-9 mj. nakon sadnje. Dužina izbijeljenog dijela trebala bi biti više od 1/4-1/3 ukupne dužine lažne stabljike i predstavlja važan parametar kvalitete na tržištu.
Uzgoj u zaštićenim prostorima
S obzirom na manje potrebe za toplinom, zimski luk se može uspješno uzgajati u tunelima i negrijanim plastenicima. U zaštićenim prostorima se bolji rezultati postižu izravnom sjetvom sjemena (4 do 8 g/m2) u odnosu na sadnju presadnica golog korijena. Sjetva se obavlja u kolovozu u četveroredne ili šesteroredne trake. Preciznom sjetvom pneumatskom sijaćicom ili nakon prorjeđivanja ostvaruje se razmak od 3-5cm unutar reda i 10-20cm između redova. Uz uobičajene mjere njege, navodnjavanje svakih 7 dana s 20mm vode, jednom do dvije prihrane i održavanjem optimalne temp. u zaštićenom prostoru, berba mladog luka započinje u studenom i traje do siječnja. Mladi luk ima promjer lažne stabljike od 0,6-1cm, dužinu 7-9cm i 4-5 listova.
Moguće je ostvariti prinos od 4 do 8 kg/m2. U zaštićenim prostorima se može provoditi i pospješivanje zimskog luka. No potrebno je osigurati temperaturu od 15 do 22 °C i relativnu vlagu zraka od 75 do 85 % tijekom zime i 70 do 80 % u proljeće. Pospješivati se može u letvaricama ili se cijeli buseni sade u tlo zaštićenog prostora. Pospješivanje započinje krajem listopada i obavlja se sukcesivno do siječnja. Do stavljanja na pospješivanje zimski luk se čuva u podrumu ili spremištu, na temperaturi od 0 do 1 °C. Sadnja je gusta, 400 do 500 biljaka/m2.
