Polijeganje ponika je najstarija poznata bolest u rasadniku otkrivena 1874. godine na području SAD-a. Kod nas se često pod polijeganjem ponika misli kako je riječ samo o truleži klijaca kad se pojavi na površinu što je sasvim pogrešno. Ne uzimaju se u obzir prve dvije bolesti koje također uzrokuju velike mortalitete u rasadnicima.

Prema Hartleyu (1921) postoje tri različite bolesti koje su uzrok polijeganju ponika:

OGLAS
  1. trulež sjemena prije klijanja
  2. trulež korijena i hipokotila nakon klijanja
  3. trulež klijanca

Polijeganje ponika je simptom bolesti ponika koji se pojavljuje iz više razloga. Uzrok polijeganju ponika mogu biti brojne vrste gljiva koje od prirode obitavaju u tlu (Pythium spp., Phytophthora spp., Fusarium spp. i Rhizoctonia spp.). U stresnim uvjetima polijeganje mogu uzrokovati i neke saprofitske gljive poput Alternaria spp. Polijeganje ponika mogu uzrokovati i abiotski stresovni čimbenici (toplina, pesticidi,…). Osim u tlu, spore patogenih gljiva koje uzrokuju polijeganje ponika mogu doći u rasadnik sustavom zalijevanja, sjemenom i upotrebljenim i vraćenim kontejnerima, alatima i opremom.

Izvor zaraze gljivamaRasadnici s kontejnerskom proizvodnjom sadnicaRasadnici s proizvodnjom sadnica golog korijena
SjemeČestoČesto
Voda za navodnjavanjeČestoČesto
Tlo/supstrati za rastRijetkoČesto
Kontejneri/opremaČestoRijetko

Zabilježeni su slučajevi mortaliteta veći od 50 % u rasadnicima s proizvodnjom sadnica golog korijena nakon dužeg razdoblja hladnog i vlažnog vrema tijekom proljeća. Ovi uvjeti potiču patogene plijesni iz rodova Pythium i Phytophthora spp. koje imaju mobilne zoospore i mogu se brzo rasprostirati. Polijeganje se događa i u rasadnicima s kontejnerskom proizvodnjom klijanaca. Kod polijaganja ponika važnije je preventivno nego kurativno djelovanje kad se simptomi već pojave i veći dio šteta je učinjen, odnosno prekasno je da bi se spasio veći postotak klijanaca.

Uobičajene preventivne metode su:

-odabir dobro propusnog tla ili supstrata,

– održavanje niskog pH,

– mala gustoća sjetve.

Navedene metode neće pomoći u slučaju kad je sjeme zaraženo. Spore gljiva na sjemenu glavni su uzrok polijeganja ponika u normalnim sterilnim uvjetima kod kontejnerske proizvodnje sadnica.

Uklanjanje izvora zaraze sa sjemena – moguće ili ne?

Iz razloga što su gljive na sjemenu glavni uzrok polijanja ponika u slučaju proizvodnje sadnica golog i obloženog korijena, logično je pokušati otkloniti taj izvor zaraze. Tijekom stoljeća, za kontrolu odnosno suzbijanje patogenih gljiva na sjemenu, upotrebljavalo se kemijsko tretiranje sjemena. Kroz više od 50 godina za tretiranje sjemena prije sjetve korišten je fungicid Captan.

U mnogim rasadnicima na jugu SAD-a u tu svrhu koristi se Thiram. Vrijeme djelovanja (fitotoksičnost) fungicida kojima tretiramo sjeme nije do kraja poznato jer većina šteta nastane prije nego što sjeme isklije na površinu tla. Takve štete mogu se pripisati ostalim čimbenicima. Drugi nedostatak kemijskog tretiranja sjemena je taj što ono djeluje isključivo na patogene gljive na sjemenu dok ima mali učinak na patogene gljive u tlu.

Primjer zaraženog sjemena

Kako prepoznati bolesti polijeganja ponika?

– ponik polegne na tlo u području vrata korijena prije nego što odrveni (četinjače su osjetljivije od listača). Od tuda dolazi i narodno ime ove bolesti „padavica“

– područje korjenovog vrata se stanji

– korijen je smeđ ili crn te se raspada (guli) zbog truleži, dok je kod šteta od sunca korijen bijele boje

– polijeganje započinje s pojedinačnim biljkama i širi se vrlo brzo u koncentričnim krugovima na gredicama ili Dunemannovim lijahama

– kod jakog napada koncentrični krugovi se polako međusobno spajaju

– na kraju ostaju velike praznine i veća pojava korovne vegetacije na tim mjestima zbog jače dostupnosti svjetla Rezultat polijeganja ponika je veliki gubitak u proizvodnji na proizvodnim površinama rasadnika. Kod bolesti polijaganja ponika važnije su preventivne mjere od kurativnih.

Prethodni članakUpoznajte nove zimzelene vrste biljaka
Sljedeći članak11 milijuna kilograma jabuke iz Međimurja
izv. prof. dr. sc. Damir Drvodelić
Docent na Zavodu za ekologiju i uzgajanje šuma Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Uža specijalnost: sjemenarstvo i rasadnička proizvodnja šumskih voćkarica, pošumljavanje, arborikultura i rasadnička proizvodnja ukrasnoga bilja. iIv.prof.sc. Damir Drvodelić, dipl. inž. šum. rođen je u Zagrebu 08.06.1974. godine. Osnovnu i srednju elektrotehničku školu, smjer elektroenergetika, završio je u Velikoj Gorici. Nakon mature 1993. godine upisuje studij šumarstva na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirao je u prosincu 1999. godine na kolegiju Zaštita prirode sa temom «Ekološki i prostorni značaj Turopoljskog luga». Od 15. ožujka 2002. godine zaposlen je na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu u Zavodu za ekologiju i uzgajanje šuma kao znanstveni novak. Godine 2010. obranio je disertaciju pod naslovom „Značajke sjemena i rasadnička proizvodnja nekih vrsta roda Sorbus L.“ U okviru nastavnih aktivnosti sudjeluje u izvođenju vježbi i terenske nastave iz kolegija Osnivanje šuma, Uzgajanje šuma posebne namjene, Njega i održavanje arborikultura, Arborikultura i Rasadnička proizvodnja ukrasnog drveća. Objavio je samostalno ili kao suautor tridesetak znanstvenih i stručnih radova, te sudjelovao na brojnim znanstveno-stručnim skupovima i radionicama u zemlji i inozemstvu. Autor je sveučilišne znanstvene monografije „Oskoruša: važnost, uporaba i uzgoj“ te tri poglavlja u knjigama. Bio je voditelj jednog domaćeg znanstvenog projekta i suradnik na brojnim domaćim znanstvenim projektima. Član je Hrvatskog šumarskog društva, ogranka Zagreb, Međunarodne organizacije za ispitivanje sjemena (ISTA) i Hrvatske udruge za arborikulturu (HUA).