Prihrana strnih žitarica na početku vlatanja jako utječe na formiranje glavne komponente prinosa, a to je broj produktivnih vlati odnosno klasova u žetvi.
Prijelaz iz busanja u vlatanje
Normalno razvijeni usjevi ozimih žitarica u rano proljeće nalaze se u fenofazi punog busanja kad imaju više formiranih izboja u busu. Prijelaz usjeva ozimih žitarica u vlatanje uvjetovan je svršetkom fotoperioda odnosno prekidom busanja. Samu pojavu početka vlatanja nije moguće točno predvidjeti, budući da ovisi o datumu sjetve u jesen i o vremenskim prilikama tijekom vegetacije, a također jako ovisi i o vrsti, odnosno uzgajanoj sorti. Općenito se može reći za određenu sortu da kasnija sjetva i niže temperature, te oblačnije vrijeme, odgađaju pojavu vlatanja u proljeće. Stoga se datum vlatanja u poljskim uvjetima ne može karakterizirati određenom sumom temperatura, a postoje i velike razlike između uzgajanih sorata. Tako primjerice u istočnoj Slavoniji proljetna vegetacija pšenice može u nekim vegetacijskim sezonama započeti u prvom dijelu veljače i do prijelaza u vlatanje trajati i do dva mjeseca, a u godinama s produženom zimom može započeti tek u ožujku i trajati svega 30-ak dana i manje. No, može se reći da će većini godina u kontinentalnom dijelu Hrvatske usjevi ozime pšenice započeti fenofazu vlatanja u prvoj dekadi travnja.
Našim proizvođačima je od prije dobro poznato da ozimi ječam ima vrlo kratko razdoblje proljetnog busanja i da zato ranije prelazi u fenofazu vlatanja od pšenice. Međutim, danas postoje ranozrele sorte pšenice koje također vrlo rano u proljeće prelaze u vlatanje (i prije početka travnja).
Broj klasova – najvažnija komponenta prinosa
Tijekom vlatanja formira se najvažnija komponenta prinosa zrna, a to je broj produktivnih vlati, odnosno broj klasova po jedinici površine. Samo određeni broj već formiranih i razvijenih izboja tijekom busanja aktivno će nastaviti svoj rast i razvoj u vlatanju budući da dolazi do autoregulacije gustoće sklopa uslijed međusobne kompeticije za vegetacijskim faktorima (svjetlom, vodom i hranivima). Nadalje, na početku vlatanja dolazi do intenzivnog formiranja cvjetova u klasićima odnosno klasu, a o tome kasnije ovisi ozrnjenost klasa odnosno broj zrna u klasu.
Zadovoljavajući broj klasova po jedinici površine omogućuje ostvarivanje visokih prinosa ozimih žitarica. Ovu komponentu prinosa najteže je kompenzirati pomoću druge dvije glavne komponente prinosa zrna (broja zrna u klasu i mase 1000 zrna). Stoga većina današnjih visokorodnih sorata pšenice zahtijeva oko 600-800 klasova na četvorni metar kako bi se ostvarili maksimalni prinosi zrna.
Važnost prihrane početkom vlatanja (polukasna prihrana)
U rano proljeće započinje intenzivni rast i razvoj ozimih žitarica, jer su temperature zraka dosta visoke (10°C i više). Međutim, temperature tla su u to vrijeme još uvijek značajno niže od temperatura zraka, pa tlo još uvijek nije dovoljno zagrijano da bi omogućilo mineralizaciju organskog dušika u cilju zadovoljavanja novonastalih potreba u usjevu.
Tijekom proljeća u tlu ima nešto nitratnog oblika dušika koji potječe od osnovne gnojidbe i jesenske mineralizacije organske tvari tla. Međutim, nitratni oblik dušika je vrlo pokretan u tlu, pa uslijed značajnih količina jesensko-zimskih i rano proljetnih oborina može biti u velikoj mjeri ispran u dublje slojeve tla (na dubinu veću od 30 cm). Time je taj dušik postao privremeno nedostupan korjenovom sustavu uzgajanog usjeva koji u fenofazi busanja još uvijek nije potpuno razvijen. Nadalje, taj nitratni dušik može u pojedinim slučajevima biti i iznesen s parcele otopljen u drenažnim ili podzemnim vodama i time nepovratno izgubljen za uzgajanu kulturu.
U proizvodnji pšenice količina apsorbiranog dušika u usjevu do početka vlatanja često je manja od trećine ukupnih potreba kulture i iznose oko 60-70 kg/ha dušika. Međutim, tijekom vlatanja te se potrebe gotovo udvostruče, jer dolazi do izrazitog porasta biomase usjeva po jedinici površine. Stoga su i dnevne potrebe na dušiku tijekom tog stadija općenito najveće (nekoliko kg/ha/dan). Prihranom dušičnim gnojivima na početku vlatanja (druga, polukasna prihrana) omogućavamo normalan nastavak rasta i razvoja usjeva i to prvenstveno primarnog i sekundarnih izboja koji kasnije nose klas u žetvi (produktivne vlati). U slučaju da prihrana dušikom pred početak vlatanja nije pravovremeno obavljena ili nisu dodane dovoljne količine dušika, uzgajana kultura će imati značajno smanjeni potencijal prinosa zrna zbog slabije ostvarene gustoće sklopa (broja klasova) u žetvi.
Optimalno vrijeme primjene polukasne prihrane dušikom ne može se preporučiti unaprijed, jer ovisi o vremenskim prilikama i uzgajanoj sorti, pa je potrebno napraviti pregled usjeva i utvrditi točan stadij rasta i razvoja. Prijelaz iz busanja u vlatanje prepoznaje se po pojavi prvog koljenca (nodija) na stabljici biljke odnosno usjeva pšenice. To koljence se prvo vidi na najstarijem (glavnom, primarnom) izboju, a nakon nekoliko dana i na prvom sekundarnom izboju. U trenutku kad opazimo prvo koljence, stabljika se počinje nazivati vlat, dok se do dok trenutka koristio termin izboj.
Primjena dušičnih gnojiva
Polukasnu prihranu u pravilu obavljamo s amonij-nitratnim oblikom dušika kojeg nalazimo u mineralnom gnojivu KAN, jer su dosadašnja istraživanja pokazala da prihrana ozimih žitarica na bazi uree ima slabiju učinkovitost…
Kako do većeg prinosa saznajte u tiskanom izdanju Gospodarskog lista br.5/17……