Pasji trn na našem se području može naći u obliku različitih podvrsta u planinskim dolinama i obalnom području, a u vrtovima i parkovima uzgaja se i kao ukrasni grm. U novije vrijeme pojavili su se i uzgajivači u Hrvatskoj koji vide mogućnost zarade na ovoj zanimljivoj i ljekovitoj voćnoj vrsti.
Pasji trn (Hippophe rhamoides) ili vučji trn prirodni je izvor vitamina i drugih bioaktivnih sastojaka. Biljna je vrsta iz obitelji Elaeagnacea naraste do 10 m visine. Bobice su bogati izvor vitamina i minerala, a njihov sok sadrži neke proteine, vitamin C, vitamin E, karotenoide, različite minerale i organske kiseline.
Koristan i dekorativan
Pasji trn je lijepi grm uskih, srebrnastih listova i sitnih narančastih bobica koje rastu u velikom broju i gusto pokrivaju tanke grančice. Grm ili malo stabalce pasjeg trna cvate u rano proljeće, prije listanja, žutim cvjetićima, a na jesen, nakon opadanja lišća, bobice dugo u zimu ostaju na granama, što ovaj grm čini vrlo dekorativnim.
Korijen
Ima vrlo jak i razgranat korijen, pa učvršćuje tlo. Zbog toga je pasji trn najbolje saditi upravo na sipinama ili na pjeskovitim sunčanim padinama, jer ne podnosi duže zadržavanje vode u tlu. Inače, pasji trn dobro raste i na mršavom tlu i nije ga potrebno gnojiti, osim što mu je ponekad dobro dodati mljevenog kamena.
Listovi
Listovi su naizmjenični, dugi, kopljasti, srebrni na donjoj strani, a kasnije smeđe-crveni i ljuskasti. Muški cvjetovi sakupljeni su u kratke rese; ženski cvjetovi u rahle grozdove na stapkama. Cvjeta u travnju i svibnju. Oprašuje se pomoću vjetra. Plod je narančasta ili žuta bobica sa smeđim točkicama. Vrlo je bogat karotinom i vitaminima C, E (alfa tokoferol) i F. Ubiru se zavisno od sorte od srpnja do listopada. Biljka je dvodomna; kako bismo dobili plodove, moramo imati muške i ženske biljke. Od pulpe vučjeg trna proizvodi se ulje koje sadrži prirodne pigmente karotenoide, tokoferol, fitosterol i palitoleinske kiseline. Djeluje protuupalno i baktericidno i pomaže u zacjeljivanju ožiljaka.
Plodovi
Plodovi služe i za ljudsku prehranu ali samo u prerađenom obliku, (sirove bobice nisu za jelo); za marmeladu, pekmez, žele (bez sjemenki), vitaminski koncentrat, sok, dodatak različitim jelima i drugo. Žuti ili narančasti plodovi koriste se prerađeni u sokove i marmelade, tek rijetko osušeni. Plodovi su hranjivi i lako probavljivi, nešto bolji kada izmrznu.
Bobice pasjeg trna iznimno su bogate C-vitaminom. Stoga se mogu upotrijebiti za pravljenje vitaminskih napitaka, a mogu se sušiti i za čaj, koji će biti još bogatiji vitaminom C nego čaj od šipka.
Razmnožavanje
Biljka se razmnožava proljetnim reznicama, koje se u pjeskovitom zemljištu u stakleniku ili klijalištu vrlo brzo ukorijene. Kako grm ili stabalce pasjeg trna ne zauzima mnogo mjesta. Može ga se saditi i u manjim vrtovima, u kojima će imati dvojaku ulogu – i kao lijepa dekorativna biljka i kao korisna iako neuobičajena voćka. Mnoge podvrste, koje se razlikuju po obliku, boji i okusu ploda te sadržaju aktivnih sastojaka, dostupne su danas na tržištu. Pojedine vrste uzgajaju se za različite svrhe – za potrošnju odmah ili kao sirovina za farmaceutsku industriju.
Uzgajivač iz Tuhlja
Mladen Sluganović ispričao je svoju priču kako se zainteresirao za uzgoj pasjeg trna na 1000 m2, na položaju iznad Tuheljskih Toplica.
– Planirao sam iz hobija uzgajati maline i kupine, te sam 2013. pohađao tečaj permakulture. Čuvši za “otrovne bobice” kako se govori za pasji trn. Zainteresiralo me te sam počeo proučavati njihova fantastična i ljekovita svojstva. Pola godine istraživao sam u jednom vrtnom centru, no iz Slovačke sam nabavio sortu “Sluničko”, što bi značilo Sunce. 2014.-te u 11. mjesecu posadio sam 70 sadnica prije zime, na razmak između reda 4 m, a između biljaka 1,20, u odnosu 1 muška, 7 ženskih.
U rupe prilikom sadnje stavio sam granule konjskog gnoja i posadio, a oko svake stavljena je slama. Zbog suše uspjelo je 50 sadnica. Sljedeće godine posadio sam nekoliko sadnica sorte Habego („Orange energy“) koja brže raste, za 6 mjeseci dostigla je one od godinu dana.. Kad kupujete muške biljke koje se prodaju pod nazivom Polmix, imate ih od 1 do 3, znači da postoje tri vrste sorti po vremenu zrenja. Kod mene je Polmix1, naglasio je Mladen i dodao da plodovi služe za ljudsku ishranu u svim oblicima.
Čuva srce i imunitet
-Nema razloga da se ne jedu zrele bobice. Ja ih jedem i miksam u „smutije“. Najviše vrijednosti zapravo imaju sirove bobice jer ostaju svi sastojci. Osušeni plodovi se koriste i prodaju kao čaj. Ja sam takve sušene bobice zajedno sa sjemenkama hladno prešao i dobio sam ulje. Nije financijski isplativo jer treba puno svježeg ploda koje je mudrije prodati kao takve. Pravim tinkture i likere, osušeni plod se hladno preša, od osam kg ploda dobije se 1 kg sušenog. Sve se može iskoristiti, ističe Mladen Sluganović.
O berbi
Ovaj poduzetan uzgajivač prenio nam je i svoja iskustva s berbom pasjeg trna.
–Prošle godine, u drugoj godini uzgoja, bilo je nekoliko bobica, a ove godine sam pobrao 15-ak kg na čitavom terenu. Iduće godine očekujem stotinjak kg, a puni rod očekujem u osmoj godini. Plodovi se ubiru od srpnja do zime, ovisi o sorti, ja imam sortu koju berem u srpnju. Branje je teško, plod je skroz stisnut grozd oko grane i ima trnje, pa je to rukom vrlo sporo. Izvan Hrvatske se sijeku grane kombajnom i odmah odvajaju.
–Lišće koristim za čaj, a plod – bobice se iskoriste i izuzetno su ljekovite, prepune C vitamina i tvari koje čuvaju srce. Dobre su i za želudac i imunitet. Nekoliko ozbiljnih proizvođača iz Ukrajine i Rusije proizvode ulje u kapsulama za jačanje imuniteta, za mazanje porezotina. Znam da se najviše sade i rade pripravci u Kini, Indiji, Rusiji, Ukrajini, Kanadi. Na području Europe je to Njemačka, pribaltičke zemlje, Finska, Rumunjska dok je na našim područjima ima vrlo malo. Proizvode prodajem usmenom predajom, netko nešto kupi, zadovoljan je, pročuje se i ide dalje, zaključuje Mladen Sluganović.
