U drugoj polovini 20. stoljeća, tzv. moderna poljoprivreda je vrlo uspješno pomicala granice maksimalnih prinosa većine kultura. To je dovelo do smanjivanja cijena hrane. Ovakvo poticanje proizvodnje hrane bilo je omogućeno znanstvenim napretkom i novim tehnologijama. Uključujući razvoj novih sorti, korištenje zaštitnih sredstava, gnojidbe i navodnjavanja.
Znanstvenici su razvili sjeme visokog prinosa strateški važnih kultura kao što je pšenica, kako bi povećali količinu hrane jer sjeme visokog prinosa može proizvesti do deset puta više usjeva od običnog sjemena. Prednosti njegovog korištenja su smanjen broj gladnih, biljke su kraće i zbog toga otpornije na jaki vjetar i kišu, a proizvodnjom više hrane na istoj površini omogućen je veći profit poljoprivrednom proizvođaču. Naravno postoje i nedostaci. Proizvođači su nedostatke osjetili kroz povećane troškove proizvodnje (ovo sjeme treba više gnojiva i zaštitnih sredstava, zahtjevnije je u pogledu vode te je navodnjavanje neophodno), a velikom broju malih poljoprivrednika sjeme je preskupo tako da oni nemaju koristi koje ono pruža.
Monokulture
Preveliko oslanjanje na monokulturu, pretjerano korištenje zaštitnih sredstava i gnojidbe negativno su utjecali na okoliš i ruralni prostor. Primjeri negativnih djelovanja uključuju eroziju, gubitak plodnosti tla, iscrpljivanje rezervi hranjivih tvari, gubitak plodnih zemljišta i onečišćenje vodnih sustava. Takošđer su se odrazili i na biološku raznolikost (gubitak pojedinih usjeva, divljih biljnih vrsta i životinjskih genetskih resursa), nestajanje prirodnih neprijatelja i ponovno pojavljivanje štetočina. Genetska otpornost na pesticide omogućila je kemijsku kontaminaciju te uništila prirodne mehanizme kontrole.
Globalno, nedostaci su se odrazili i na klimatske promjene. Upravo je poljoprivreda jedna od djelatnosti koja je prva na udaru klimatskih promjena. Sva izravna klimatska obilježja (temperatura, oborine i vremenski uvjeti) utječu na poljoprivrednu proizvodnju. Ranija cvatnja i sazrijevanje pojedinih sorata grožđa, maslina i voća zbog toplije zime i proljeća donekle pozitivno utječu na poljoprivrednu proizvodnju. Omogućujući veće prinose i uvođenje nekih novih sorti koje se ranije nisu mogle uzgajati u određenom prostoru. Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva je 2010. prikazalo ključne trendove u Hrvatskoj. To su porast srednje godišnje temperature zraka, osobito izražen u posljednjih 20 godina, varira od 0,02°C (Gospić) do 0,07°C (Zagreb).
Rast temperature u kontinentalnom dijelu Hrvatske uglavnom je rezultat zimskih kretanja, a na Jadranu se može pripisati ljetnim kretanjima. Primijećen je trend laganog pada stope godišnje količine oborina te povećanje broja suhih dana u cijeloj Hrvatskoj. Također povećala se učestalost sušnih razdoblja, odnosno broj uzastopnih dana bez oborina. Listanje i cvjetanje nastupaju ranije, razdoblje zriobe se skraćuje, a razlog tome je porast temperature zraka u proljeće, što npr. utječe na kvalitetu vina.
Širenje sortimenta vinove loze
Zbog zriobe u toplijim uvjetima dolazi do povećanja količine šećera u grožđu, a time i do povećanja količine alkohola u vinu pa se uočava tendencija promjene sortimenta vinove loze. Promjena sortimenta može, ali ne mora biti loša za određenu regiju. Ulaganje u podizanje novih vinograda, djelomična promjena sortimenta i načina uzgoja vinove loze s ciljem dobivanja što kvalitetnijeg grožđa, opremanje i tehnološka modernizacija podruma, ulaganje u opremu i izgled vina kao proizvoda, kontrola distribucije, prodajnog mjesta i mjesta potrošnje, te ulaganje u posebnu vinsku promociju i edukaciju potrošača – sve je to djelovalo na potpunu promjenu imidža Zagorja.
Vinogradarske regije bi mogle promijeniti svoju orijentaciju proizvodnje vina kao reakcije na ranije dozrijevanje grožđa (širenje sortimenta u kontinentalnim područjima na vrste koje su ranije bile svojstvene za priobalje) zbog čega bi se izgubila regionalna obilježja vina i smanjila njihova konkurentnost.
Jedna od posljedica obnove vinogradarske proizvodnje u Istri nakon devastacije bolestima krajem 19. stoljeća bila je i promjena sortimenta vinove loze. U drugoj polovini 19. stoljeća oko 90% vinogradarskih površina zauzimale su sorte crnog grožđa (najviše teran, refošk, frankovka i hrvatica). Omjer se od sredine 20. stoljeća preokrenuo u korist bijelih sorti vinove loze (najviše malvazije istarske bijele). Sve se više proizvodilo bijelo vino kojega je u drugoj polovici 20. stoljeća bilo oko 70% ukupne proizvodnje. U to vrijeme obavljaju se i istraživanja proizvodnih i kvalitativnih svojstava svjetski poznatih sorti (Pinot bijeli i sivi, Traminac, Cabernet Sauvignon, Muškat bijeli, Semillon i Muškat ruža), te se njihovo uvođenje u sortiment Istre pokazalo vrlo uspješnim.
Promjena sortimenta se, osim zbog klimatskih promjena, najčešće obavlja kad postojeća sorta više nije popularna, odnosno kada se pojavi nova ekonomski isplativija sorta.
Izbor sortimenta jabuke
Kod izbora sortimenta jabuke važno je znati da je to stranooplodna vrsta pa se monosortni (jedna sorta) nasadi ne smiju podizati zbog onemogućene oplodnje što bi rezultiralo nerodnošću. Za podizanje nasada treba imati u planu barem dvije sorte. Ako nijedna od njih nije triploidna (triploidne sorte zbog nemogućnosti klijanja polena ne mogu biti oprašivači, npr. Jonagold), a u slučaju triploidne sorte treba imati barem još dvije različite sorte koje se međusobno mogu oprašiti. Uz navedeno treba kombinirati i sastav sorata s obzirom na tržišnu vrijednost i potražnju, zahtjevnost tehnologije uzgoja i produktivnost rada.
Neke sorte jabuka
Zlatni delišes
Najrasprostranjenija sorta jabuke. Najbolju kvalitetu plodova daje ako se uzgaja na vinogradarskim područjima. Osjetljiva je na krastavost i rđu, u manjoj mjeri i na pepelnicu, te je u tu svrhu selekcioniran klon B koji nije zaražen virusom i rodniji je od Zlatnog delišesa, pa mu se sve više daje prednost u plantažnim nasadima. Karakteristična je za čuvanje u hladnjačama. Ako nije adekvatno čuvana i ako dugo stoji na polici, postaje žuta i brašnasta – zato su je voćari počeli brati zelenu i takvu prodavati.
Cripps Pink = Pink Lady
Sorta je jedinstvenog okusa jer je i kisela i slatka. Nije sklona opeklinama na površini pokožice, rđi, pucanju površine pokožice, gorkim pjegama ili unutarnjim poremećajima. Osjetljiva je na krastavost, bakterijsku palež i pepelnicu. Samo jabuke odgovarajuće vrhunske kvalitete mogu dobiti oznaku i biti prodane kao zaštićena tržna marka „Pink Lady“.
Prima
Visokoproduktivna jesenska sorta. Meso je atraktivne blijedozelene boje, hrskavo, sočno, pomalo trpko i aromatično. S obzirom na to da je otporna na krastavost i pepelnicu te da je dobar oprašivač, pogodna je za biološki način proizvodnje.
Gala
Jesenska sorta kojoj je meso kremaste boje, sitnozrnaste strukture, hrskavo, slatko i sočno s odličnom teksturom i visokom kvalitetom kakvu preferiraju izbirljivi sladokusci. Zbog veličine plodova, tanke kožice i blagog okusa, odličan je izbor za djecu. Čuva se dobro i nije osjetljiva na gorke pjege, ali je osjetljiva na krastavost, pepelnicu i bakterijsku palež.
Gloster
Zimska sorta koja rađa vrlo krupne plodove. Njena odlika da rano dobiva dodatnu crvenu boju ujedno je postala i njezin nedostatak. U želji da što ranije izađu na tržište krajem ljeta, voćari su je počeli stavljali na tržište nedovoljno zrelu, zelenu.
Fuji
Zimska jabuka, spada u atraktivnije moderne sorte. Njezina glavna karakteristika je ružičasti mašak koji se javlja na žutozelenoj pokožici. Rano dolazi u rod i dobro rađa. Samo doista zreo i krupan plod ima svojstva zbog kojih se kupuje. Od „slatkih“ sorata čuva se najbolje i plodovi dugo vremena zadržavaju čvrstoću. Ulaskom zelenog, prerano ubranog ploda ili ploda promjera ispod 70 mm na tržište, događa se narušavanje te sorte.
Sortne liste
U razvijenim voćarskim zemljama sortne liste postoje radi preporuke proizvođačima novih boljih sorata za pojedina područja u odnosu na njihove ekološke uvjete. Tako postoji sortna lista za kontinentalno područje, za obalno područje itd. Unutar tih sortnih lista razlikuju se lista A, lista B i lista C. U listi A je prijedlog za uzgoj najboljih sorata. U listi B pratećih sorata (zbog oprašivača ili specifičnih zahtjeva potrošača). Dok je u listi C prijedlog sorata za ograničene uvjete ili za lokalne prilike.
Prijedlog sorata daju znanstvene i stručne institucije. Ove liste ne obvezuju (proizvođači mogu uzgajati sorte koje žele), ali im se preporučuje uzgoj boljih sorata, dobrih bioloških i gospodarskih svojstava. Prema svemu navedenom, prednosti i nedostaci promjene sortimenta se nekako nadopunjuju i preklapaju. Pod djelovanjem klimatskih promjena premještaju se područja uzgoja.
