Željko Mirosavljević, vlasnik tvrtke Korina i jedan od vodećih poljoprivrednih proizvođača u Novskoj, član je Povjerenstva za komasaciju. Iz mljekarstva je izašao prije desetak godina, a danas se bavi tovom junadi i ratarstvom.
Na 400 ha vlastite zemlje i 1300 ha državnog zemljišta u dugoročnoj koncesiji, proizvodi uljarice i žitarice, kukuruz, pšenicu, uljanu repicu, soju i lucernu. No, od spomenutih 400 hektara zemlje, stotinjak je hektara nesređeno i rascjepkano te vapi za komasacijom.
–Komasacija je blaženstvo i ljudi koji se ozbiljno žele baviti poljoprivredom toga su itekako svjesni. Dio naših vlastitih površina i oko 50 posto državne zemlje u dugoročnoj koncesiji obuhvaćeno je komasacijom. Tu državnu zemlju nekada je obrađivao PIK, no okrupnjavanje čestica nije do kraja provedeno, iako su parcele u naravi table, čitava ta priča nije pravno završena. Neki ljudi su se odrekli zemlje, neki su se raselili po svijetu, zbog rata i do mnogih se ne može. Tako je oko stotinjak hektara gruntovno neriješeno.
Inače, tih se stotinjak hektara nalazi u katastarskim općinama Rajić, Borovac i Lađevac, gdje ima jako mnogo malih čestica koje bi trebalo okrupniti i privesti svrsi, jer neke od njih su potpuno zarasle. Jedino rješenje te zamršene situacije je upravo komasacija.
–Mi doslovno jedva čekamo da komasacija prođe i da se sva rascjepkana zemlja stavi u jednu cjelinu, bez obzira gdje nam dodijelili zemlju. Planiramo li biti konkurentni u proizvodnji, moramo imati krupne parcele. Sve kako bismo u skoroj budućnosti mogli odgovoriti na izazove nove poljoprivrede, primjenjivati dronove i ostalu suvremenu tehnologiju, što na malim česticama nije izvodivo. No, budući da je ovo prva komasacija u našoj mladoj državi, treba joj pristupiti vrlo ozbiljno kako se ne bi ponovile greške napravljene u komasaciji za bivše države.
–Tada je, naime, glavnu riječ vodio pravnik, a struka se uopće nije slušala. Možda upravo zbog takvog iskustva danas i imamo nedovoljan interes poljoprivrednika za provođenje komasacije. Maksimum je tada bio 10 hektara, moj ih je otac dobio u četiri komada. Parcele su bile kratke, od 170 do 200 metara. Izgrađeno je jako mnogo kanala i puteva, a sve to nije bilo najsretnije rješenje za privatne vlasnike parcela. Prepusti li se i sada komasacija samo u ruke pravnika i geodeta, greška iz prošlosti će se ponoviti, a ona je vrlo skupa, kaže Željko.
–Kako bi se krivi koraci izbjegli, treba razgovarati s poljoprivrednicima, mi smo jedini koji znamo puls svog kraja. Znamo kako diše zemlja te naše mišljenje treba uvažiti. Za mene nema loše zemlje, ima samo loše provedene komasacije, no nadamo se da će ova prva proći dobro i istinski se veselimo lijepim, uređenim poljima, naglasio je Željko. On je svoju ljubav prema zemlji i poljoprivredi prenio i na svoje potomke. Nada da će nakon okrupnjavanja zemlje proširiti posao, koji će njegovi sinovi i unuci nastaviti.
Foto: Sanja Rapaić
