Obredi i običaji prate čovjeka od rođenja pa do smrti. Apotropejski (term. u narodnoj kulturi predmet ili postupak i sl. kojim se odvraćaju nesreće, npr. amuleti, (h)amajlije, molitve (op.a.)) obredi u hrvatskoj tradicijskoj kulturi nalaze se između ostalog u korizmenim i uskrsnim obredima.
Obredi i običaji prate čovjeka od rođenja pa do smrti. Apotropejski obredi u hrvatskoj tradicijskoj kulturi nalaze se između ostalog u korizmenim i uskrsnim obredima. Prema Dragić (2007) neki su apotropejski hrvatski obredi autohtoni, a neki baština arhaičnih obreda i vjerovanja. Hrvatski su apotropejski obredi često komplementarni s obredima drugih slavenskih naroda.
Biljke korištene na Cvjetnu nedjelju
Zelenilo, vatra, pepeo, izvorska voda i dr., dominantni su u apotropejskim obredima, a obuhvaćaju raznoliku simboliku u hrvatskoj tradicijskoj kulturi. Urbanizacijom i promjenom načina života, najveći dio tih obreda prestao se izvoditi, no ostali su u narodnom pamćenju. Stoga su etnobotanička istraživanja važna za dokumentaciju i očuvanje te nematerijalne kulture.
U posljednjem desetljeću provedeno je mnogo etnobotaničkih istraživanja u Hrvatskoj kako bi se dokumentirale lokalne tradicije pojedinih regija Hrvatske. Vodeći autori tih publikacija su svjetski poznat poljski etnobiolog prof. dr. sc. Łukasz Łuczaj i izv. prof. dr.sc. Ivana Vitasović-Kosić sa Sveučilišta u Zarebu Agronomskog fakulteta.
U našim istraživanjima identificirali smo nekoliko prilika kada se biljke koriste u ritualne svrhe. Pri tome se vrlo često ritual i ljekovitost biljaka snažno preklapaju, budući da su stoljećima isprepleteni u narodnom korištenju.
Jedna od tih prigoda je Cvjetnica ili Cvjetna nedjelja (na Cresu Maslinska nedjelja) odnosno nedjelja u tjednu prije Uskrsa. U Mediteranskom području se biljni aranžmani sastoje uglavnom od maslinovih grančica (Olea europaea L.).
Maslina u Bibliji
Maslina se često spominje u Bibliji. U kršćanstvu je simbol Božje providnosti i brige za ljude te predstavlja simbol mira. Mojsije je oslobađao ratovanja muškarce, koji su uzgajali masline. Golubica koja se nakon potopa vratila na Noinu arku u kljunu je nosila maslinovu grančicu kao simbol pomirenja Boga i ljudi. Pobjednicima na Olimpijskim igrama u staroj Grčkoj i Rimu, na glave su stavljali maslinove vijence, a za nagradu su dobivali amfore s maslinovim uljem, koje je bilo tada vrlo skupocjeno.
Maslina je pored svega vrlo ljekovita biljka; maslinovo ulje je nezaobilazan dio mediteranske prehrane. Može se kapati u uho protiv uhobolje. Koristi se i kao baza za razna ljekovita ulja za njegu kože ili protiv bolesti kože poput psorijaze (npr. kantarionovo ulje i ulje cviće sv. Ante (Lilium candidum L.). Od osušenih listova masline tradicionalno se u Istri pravi ljekoviti uvarak. On se pije protiv kolesterola, za regulaciju tlaka i aritmije.
Drvo masline je također korisno, koristi se u gradnji i tokarstvu. Od njega se rade razni upotrebni predmeti za kućanstvo te drveno posuđe visoke cijene i kvalitete.
Osim masline na većini Jadranskih otoka na dan Cvjetnice u crkvi se blagoslivljaju „palme“ ispletene od lista palmi, najčešće kanarske datulje (Phoenix canariensis Chabaud) u narodu zvana „palma“, „polma“ (Vis) ili „poma“ (Dubrovnik). One se kao i malsinove grančice čuvaju tijekom cijele godine do sljedeće Cvjetnice. U nekim su regijama Hrvatske te posvećene grančice masline obredno spaljivane nakon godinu dana za zaštitu kuće od utjecaja „zlih duhova“.
Blagoslov palminog lišća i maslinovih grančica
Blagoslov palminog lišća i maslinovih grančica raširen je na čitavom Mediteranu i već je zabilježen u srednjovjekovnom pretkrižarskom Jeruzalemu. Simbolika datulje (P. canariensis) kao stabla života, koja postoji od antike, ne treba zanemariti kao razlog njezine upotrebe u ritualima.
Iako se većinom sastoji od ove dvije vrste, na nekim otocima su inkorporirane i druge biljke, npr. ružmarin (Rosmarinus officinalis L.) i/ili ruta / rutvica (Ruta graveolens L.) na Hvaru, također grmonili grašar/ žuka / pucavica (Coronilla emerus L.) u mjestu Stomorska na otoku Šolta.
Običaj blagoslivljanja maslinovih grančica za Cvjetnicu nedavno se (oko 1980. godine) proširio iz primorskih krajeva u kontinentalnu Hrvatsku.
Koje biljke se blagoslivljaju u kontinentalnoj Hrvatskoj?
Na području kontinentalne Hrvatske biljke koje su se tradicionalno na Cvjetnicu donosile u crkvu također simboliziraju zdravlje.
Na području Slavonije, oko Slavonskog Broda, nekoliko se vrsta proljetnih procvalih grančica vezalo u buket i na Cvjetnicu blagoslivljalo u crkvi. Te se vrste za buket: drijen (Cornus mas L.), vrba iva (Salix caprea L.), divlja češljugovina (Dipsacus fullonum ssp. sylvestris (Huds.) P. Fourn.), gomoljasta končara (Filipendula vulgaris Moench) i sitnocvjetna vrbolika (Epilobium parviflorum L.)
Drijen označava opće zdravlje, dok se ostale biljke koriste za specifične bolesti. Na primjer, cvatovi vrbe ive („mice-mace“) se jedu protiv bolova u prsima. Divlja češljugovina koristi se protiv šuge, A sitnocvjetna vrbolika spaljuje se kao tamjan protiv kožnih osipa. Gomoljasta končara liječi one koji su pogođeni zlim duhovima.
Drijen ili drijenak (Cornus mas L.) je smatrana najvažnijom biljkom zdravlja. Njegova ljekovitost i snaga je vidljiva iz narodne izreke “zdrav kao dren”. Osim toga zreli plodovi drijenakoriste se kao hrana u većem dijelu kontinentalne i mediteranske Hrvatske. Obično se plodovi jedu svježi kao voće ili kuhano prerađeno u džem, sirup, kao kompot. Stavljaju se u rakiju, prave se likeri, pa čak se doduše danas vrlo rijetko destilira čista rakija od drijena. Rijetko se fermentira u vino ili ocat. U doba gladi i siromaštva (1. i 2. svjetski rat) drijen je predstavljao važan izvor kalorija, npr. u regiji Ravnih Kotara. Tamo bi cijele skupine seljana i djece odlazile ujutro napuniti svoje želuce s voćem.
Upotreba drijena, lovora i ružmarina
U Istri se drijen koristi u medicinske svrhe; svježe ili prethodno smrznuto voće koristi se za liječenje dijareje. Plodovi se također koriste kod jakih menstrualnih krvarenja, kao pojedinačni pripravci i u mješavinama za liječenje crijevnih bolesti, dijareje i slabosti.
Drijen je također bio cijenjen zbog čvrstog tvrdog drveta. Stoga se koristio za izradu raznog oruđa; maljeva, drški za čekiće, pijuke, metle i sl.
Druge biljke koje se osim drijenka donose u crkvu, kao što su ružmarin (Rosmarinus officinalis), lovor (Laurus nobilis), tisa (Taxus baccata L.), lijeska (Corylus avellana L.) i vrba (Salix sp.), također su smatrani čuvarima zdravlja. Njihova je moć bila pojačana blagoslovom crkve tijekom mise na Cvjetnu nedjelju.
Lovor (Laurus nobilis L.) se u cijeloj Hrvatskoj puno koristi kao začin za razne variva (grah, maneštre) i za jela od divljači. Od plodova (boba) lovora izrađuje se poznat creski tradicionalni liker. Još je botaničar Dragutin Hirc pred više od 100 godina iscrpno napisao za što sve Cresani koriste lovor kojeg zovu javorika, a njegove crne bobe „lumbol“. Ove upotrebe su aktivne i „žive“ još i danas. Lišće lovora stavlja se među suhe smokve zbog mirisa, a i kako bi odagnali škodljive insekte.
Kod kuhanja ribe obavezno se stavi lovorov list, te za marinadu riba i mesa, ali isto tako i kad se pravi „pac“ za zečevinu ili kad se soli svinjetina. Lovorove bobe koriste se kao domaći lijek; oboli li tko na želudac, tuku u tučnjaku lovorove bobice, istučeni prah se kuha kao kava i bolesnik ga pije. Koji trpe od grčeva želuca, piju destilirano lovorovo ulje u crnoj kavi bilježe Solis & Kosmos (2010).
Krajem 19. stoljeća lovor je postao predmet trgovine i izvoza Kvarnerskih otoka, posebno u Rijeku i Trst. Kasnije se sakupljao za namjenu destilacije u eterično ulje u destileriji Andrije Linardića na otoku Cres.
Ritualno umivanje u cvijeću na blagdan Cvjetne nedjelje
Uoči i ujutro na dan blagdana Cvjetnice izvodile su se religiozne ceremonije za zaštitu članove obitelji i životinja od bolesti i nevolja tijekom cijele godine.
Biljke igraju značajnu ulogu u ovim ritualima jer prenose svoju životnu i zaštitnu moć ljudima i životinjama. Ilustrativan primjer koji se zadržao do danas je običaj umivanja lica u vodi na Cvjetnicu, a ponegdje i na Veliku (Bilu) subotu, u kojoj je potopljeno proljetno cvijeće mirisne ljubičice (Viola odorata L.), tratinčice (Bellis perennis L.), maslačka (Taraxacum spp.), jaglaca (Primula vulgaris Huds.) i drugih vrsta koje se u to doba mogu pronaći u vrtu i šumi. Na otoku Unije se dan prije Cvjetnice umivalo vodicom od ružinih latica (Rosa sp.).
Nekada se mladež na Cvjetnicu umivala izvorskom vodom u koju se dan ranije stavljalo tek ubrano proljetno cvijeće. Ponegdje se umivalo izvorskom vodom u koju se stavljala grančica bršljana ili drijenka. Drijen je u narodu metafora za zdravlje. Vjerovalo se da time donose zdravlje i ljepotu lica mladima, a dobar vid starima.
„Plominsko zeje“ jede se na Veliki petak u općini Kršan
U općini Kršan zanimljiva je tradicija pripreme „zeja“ (zelja / kupusa) s 13 vrsta biljaka koje se kuhaju u istom loncu i jedu tradicionalno na Veliki petak prije Uskrsa. U mješavinu nazvanu „Plominsko zeje“ beru se slijedeće vrste: blitva (Beta vulgaris L.), divja blitva(Beta vulgaris L. ssp. maritima (L.) Arcang.), mak ili petramić(Papaver rhoeas L.), list kupina ili rubida(Rubus ulmifolius Schoot), kopriva (Urtica dioica L.), obična pušina ili ušica (Silene vulgaris (Moench) Garcke), ljekovita kadulja ili kuš (Salvia officinalis L.), maslačak ili konjski radić (Taraxacum officinale), cikorija ili divji radić (Cichorium inthybus L.), ostak ili ostriš(Sonchus oleraceus L.), šparoga(Asparagus acutifolius L.), bljušt ili bljušć (Tamus communis L.) i divji hmej(Humulus lupulus L.). Takve se mješavine bilja sličnog biljnog sastava u Dalmaciji i Hercegovini nazivaju “divje zelje“ ili „mišanca / mišancija” te se kuhaju i konzumiraju kroz cijelo proljeće, dok su biljke mlade i sočne.
Biljke za bojanje uskršnjih jaja te izradu ukrasa za jaja
Još jednu zanimljivu kategoriju čine biljke za bojanje i izradu ukrasa za uskršnja jaja. Korištenje ljuske crvenog luka / kapule (Allium cepa L.) kao boje za uskrsna jaja široko je rasprostranjeno u Europi, uključujući Hrvatsku.
Ljuskasti zaštitni listovi lukovice luka upotrebljavaju se i danas za bojanje uskršnja jaja, daju lijepu smeđu boju. Druge biljke jakih pigmenata koje su se koristile za bojanje uskrsnih pisanica jesu korijenje divljeg broća (Rubia peregrina L.) koje daje crvenu boju, a zelenu boju moguće je dobiti od listova mente (Mentha sp.).
Biljke zanimljivih oblika listova, primjerice djetelina (Trifolium sp.) ili mrtva kopriva (Lamium sp.) koristile su se za ukrašavanje uskrsnih jaja, tako da se list zaveže koncem za jaje i umota u najlonsku čarapu te stavi kuhati u lončić s „ljuskama luka“.
Na otoku Mljetu se od listova obične firule ili fierle (Ferula communis L.), mente(Mentha sp.)i peršina(Petroselinum crispum (Mill.) Nym.) rade zanimljive šare i oblici na jajima bojanim lukom. U mjestu Luka na Dugom Otoku crkvina ili šćirenica (Parietaria judaica L.) služila je za izradu slova „ISUS“ na uskršnjim ukrasima (jer se njezini listovi lijepe za predmete.
Kuhanje u vinu Teran
U sjevernoj Istri na granici sa Slovenijom, tradicionalno se uskršnja jaja bojaju kuhanjem u vinu Teran (Vitis vinifera ‘Teran’) koji daje prekrasnu tamnoljubičastu svjetlucavu boju sa svjetlucavim česticama i posebnim sjajom koja podsjeća na ljetno zvjezdano nebo.
Teran je autohtona sorta vina iz Istre poznata po svojoj intenzivnoj tamnoljubičastoj boji i specifičnom sjaju. Svjetlucavi efekt koji se pojavljuje prilikom bojanja uskršnjih jaja u vinu Teran dolazi od nekoliko ključnih komponenti vina: visokog sadržaja antocijana, minerala i tanine te koloidne tvari i vinska kiselina.
Antocijani su prirodni pigmenti koji se nalaze u kožici bobe vinove loze (grožđa) i odgovorni su za tamnu ljubičastu boju vina Teran. Ovi pigmenti mogu reflektirati svjetlost, što pridonosi sjajnom efektu. Teran često sadrži više minerala poput željeza, koje može doprinijeti metalnom odsjaju. Također, tanini (biljni spojevi iz pokožice, sjemenki i peteljki bobe vinove loze) mogu utjecati na to kako se boja vezuje za ljusku jajeta, stvarajući jedinstven sjaj. Vino sadrži koloidne čestice koje mogu raspršivati svjetlost, a vinska kiselina može pomoći u formiranju tankog sloja boje koji reflektira svjetlost i daje svjetlucavi efekt.
Zato jaja kuhana u Teranu ne samo da dobiju prepoznatljivu duboku ljubičastu boju već i poseban sjaj koji ih čini jedinstvenima.
