Banana je jedna od najstarijih kultiviranih biljaka. Postoje podaci da se banana uzgajala na području ondašnje Asirije oko 1100.g. pr. Kr. i bila je poznata svim starim civilizacijama na podrušju današnje zapadne Azije. Na područje Sredozemlja i Sjeverne Afrike banana je dospjela oko 400. g. pr. Kr.. Zahvaljujući vojnicima Aleksandra Velikog, koji su sadnice donijeli iz Indije. Prvotno je banana došla u Egipat. Zatim se proširila uz Nil u istočnu Afriku, gdje se zbog povoljne klime udomaćila i danas se plantažno uzgaja u mnogim zemljama. Posebice u Ugandi koja je ujedno i veliki izvoznik banana. Iz Egipta banana se zahvaljujući arapskim trgovcima preko sjeverne Afrike proširila do zapadne Europe (Portugal i Španjolska).

Zahvaljujući Španjolcima i Portugalcima sadnice banane prenesene su u njihove kolonije u Srednjoj i Južnoj Americi. Zbog povoljnih klimatskih uvjeta, na tim područjima banana se brzo udomaćila i postala važnom prehrambenom namirnicom tamošnjeg stanovništva. Danas se na tom području nalaze i najveći proizvđači i izvoznici banana. Južni dio Europe bananu je upoznao zahvaljujući rimskim vojnicima koji su je donijeli s vojnih pohoda po sj. Africi i Bliskom istoku. U Europi banana je dugo bila dekorativna biljka. Kao hrana počela se koristiti nakon uspostave trgovine s područjima intenzivnog uzgoja, pa se tako kao voće u Europi intenzivno počela koristiti na prijelazu 19. u 20. st.

Pri spomenu banane osim na plod sjetimo se i stabla, koje se zbog sličnosti s palmama naziva “bananina palma”. Taj je naziv usprkos sličnosti pogrešan, jer banana nije palma. Zapravo je grmolika biljka koja zbog specifičnog rasporeda listova oblikuje i do 6 m visoko “stablo”. Listovi zapravo izrastaju iz korijena. U svom početnom dijelu peteljka listova je široka i mesnata. Obavija se jedna oko druge tako da oblikuju nešto nalik na “stablo”. To stablo je mekano, promjera i do 50 cm, i na vrhu nosi 3 – 4 m duge i 1 m široke listove. Plojka listova je obično kompaktna, ali se često zbog vanjskih utjecaja (vjetra) raspara.

Tijekom života svaka biljka stvara jedan jednostavni cvat koji se pojavljuje kao veliki pup na vrhu cvjetne stabljike. Sastoji se od velikog broja cvjetova okruženih mesnatim crvenkastim cvjetnim lapovima, koji otpadaju kako plodovi dozrijevaju. Cvjetna stabljika izbija iz korijena i proteže se kroz sredinu stabljike i izbija na vrhu između listova. Unutar “cvatnog pupoljka” nalazi se i do 300 ženskih cvjetova. Skupljenih u nakupine od 10 – 20 cvjetova, smještenih u nekoliko redova.

Muški su cvjetovi odvojeni i nalaze se iznad ženskih. Nakon oplodnje iz cvjetova se razvijaju plodovi u nakupinama od 10 do 20, koji su odmah slični banani i vrhom su okrenuti prema gore. U jednom busenu može biti i do 200 plodova. Plodovi kultiviranih banana nemaju sjemenke pa se razmnožavaju vegetativno mladicama koje izbijaju iz korijena. Nakon što donese plod, biljka banane odsijeca se ili sama propada, a nadomješta se mladicom iz korijena. Korijen je aktivan i do 12 godina i tijekom tog perioda daje nove mladice. Banana je brzorastuća biljka i u povoljnim uvjetima na plantaži cvate 8 – 12 mj. Plodove donosi za daljih 6 – 8 mjeseci.

Banane se beru zelene, tako da se odsjecaju cijeli grozdovi koji se nakon kemijskog tretmana, da bi se usporilo dozrijevanje, prevoze hladnjačama i obično na tržište dolaze nezrele. Banane moraju dozrijevati na sobnoj temperaturi i nije poželjno čuvati ih u hladnjaku. Zato jer ubrzo potamne i izgube karakterističan miris i okus.

Na tržište najčešće dolaze tzv. desertne banane, koje pripadaju velikom broju križanaca Musa sapientuim. Te su banane duge 15 – 25 cm i blago zakrivljene. Karakteristične su po razmjerno debeloj kori, koja je kod zrelih banana žute boje i posuta tamnim točkicama. U toj fazi banana nema dugi vijek trajanja, i treba je brzo potrošiti. Najukusnija i vrlo slatka od desertnih banana je patuljasta banana (Musa nana) koja se uzgaja u Africi, Južnoj Aziji i pacifičkim otocima.

Druga skupina su tzv. banane za kuhanje i kultivari su Musa paradisiaca. Kora je debela, zelena, kasnije potamni. Pomalo su bljutava brašnasta okusa i manje su slatke. Zbog velike količine škroba najčešće se pripremaju kuhanjem i pečenjem u kori. Mnogo se koriste u indijskoj i afričkoj kuhinji. Ponekad se te banane nađu i na našem tržištu i prodaju se kao desertne. Te banane dugo ostaju zelene, kasnije potamne, a kora nikada ne postane žuta i točkasta.

Prethodni članakViše bolesti zbog ograničenih površina
Sljedeći članakVrste celera i uzgoj prijesadnica
Gospodarski list
Gospodarski list – sve što vrijedi znati u poljoprivredi Gospodarski list najstariji je i najčitaniji hrvatski časopis za poljoprivredu, s tradicijom dugom preko 180 godina. Kroz tri stoljeća pomaže poljoprivrednicima stručnim, aktualnim i korisnim sadržajem te i danas svakih petnaest dana stiže na adrese svojih vjernih pretplatnika. Naši autori su priznati stručnjaci, znanstvenici i poljoprivrednici. Uz tiskana i online izdanja, posjeduje bogatu biblioteku knjiga pod nazivom - Obitelj i gospodarstvo, organizira razne stručne konferencije iz područja agrobiznisa, kroz društvene mreže aktivno sudjeluje u svakodnevnici ljubitelja prirode i poljoprivrede. Opravdano je najveći specijalizirani - poljoprivredni medij u regiji. Cilj Gospodarskog lista je ostao isti od prvog broja – znanjem jačati poljoprivredu i selo.