Svima već dobro poznati grmovi magnolija svakog proljeća plijene poglede. Njezino bogatstvo cvata i boja dominira vrtovima u proljeće. Iako njezina cvatnja traje prilično kratko a ono što ostaje i nije pretjerano atraktivno, mnogi jednostavno ne mogu odoljeti barem jednom primjerku te biljke u svom vrtu. Krupni cvjetovi različitih oblika dolaze u bijeloj, krem, žutoj, ružičastoj i ljubičastoj boji.
Ovaj grm prikladan je i za velike i za manje vrtove. Zbog bogatog cvata može se posaditi pojedinačno ili u manjim skupinama.
Razni varijeteti ove biljke nude i razne mogućnosti sadnje. Magnolija, naime, počinje cvjetati već potkraj ožujka i u travnju, kad su još velike mogućnosti za pojavu mraza. On može prilično oštetiti mlade cvjetove, pa se preporučuje magnoliju posaditi na neko zaštićeno mjesto. Kod još mladih biljčica prilično je osjetljivo i korijenje, stoga je za oštrih zima potrebno prekrivati zemlju iznad korijenja.
Pogoduje im duboko tlo, dobre ocjeditosti i neutralne reakcije. Dobro ih je posaditi na sunčano ili polusjenovito mjesto u vrtu.
Što se tiče orezivanja, bolje ga je izbjegavati. Nakon rezidbe magnolije se teško razrastaju, a uz to se vrlo brzo izgubi pravilan oblik krošnje. Uglavnom se orezuju osušene i kržljave grane, a ako je ipak potrebna jača rezidba, uklanjaju se cijele grane, i to nakon cvatnje.
Sadnja magnolija
Iznimno je važno odabrati vrstu, čiji habitus odgovara prostoru koji joj je namijenjen. Nisu pretjerano zahtjevne glede prostora, no, ipak njihov prekrasan cvat dolazi do izražaja ako stoji kao zasebni element u vrtu.
Kako magnolije imaju plitko korijenje, okopavanje nije preporučljivo jer se na taj način može oštetiti korijenje najbliže površini zemlje.
Saditi se može ujesen ili u proljeće, iako je preporučljivija sadnja u proljeće. Mesnato korijenje magnolija, naime, teže se ukorjenjuje prije zime. Jednom kada se posadi na određeno mjesto, nije ju poželjno micati jer joj selidba baš i ne odgovara, pa su velike šanse da se više ne primi. Jedna od čestih grešaka je preduboka sadnja. Kao što je već spomenuto, magnolija razvija plitko korijenje, stoga ju je potrebno i plitko posaditi.
Razmnožavanje magnolija
Magnoliju možete razmnožiti položenicama, odnosno grebenicama. Na taj način potičete stabljiku na ukorjenjivanje prije odvajanja od matične biljke. Odaberite snažne prošlogodišnje izboje, savijte ih i pričvrstite ispod zemlje, i to u proljeće, kad je tlo svježe i vlažno. Ukorijene se nakon dvije godine. Osim na ovaj način, magnoliju možete razmnožavati i reznicama stabljike u kolovozu i rujnu.
Kako je već spomenuto, danas postoje razni varijeteti ove vrste, a ovdje ćemo spomenuti samo neke od njih.
Magnolia x soulangeana – listopadni grm ili drvo, širokih grana, koji cvate u proljeće. Cvjetovi su uspravni, bijeli s malo grimiznog obojenja pri dnu cvijeta. Cvate bujno i prilično je otporna. Treba je saditi na otvorenom. Neke od značajnijih sorata:
• “Alba” – cvjetovi su bijeli, blijedoružičastog obojenja pri dnu i nešto veći i kuglastiji od cvjeta glavnog tipa.
• “Alexandrina” – prilično zbijen i gusti grm.
• “Rustica Rubra” – cvjetovi veliki, nalik na kalež, ružičasti.
Magnolia campbellii – Ovo listopadno drvo može narasti i do 18 m visoko. Širi se dosta razgranato. Cvjetovi su veliki, izvana tamnorumeni, a s unutrašnje strane bijeli ili blijedorumeni. Osjetljivi su na mraz kad odbace vanjske ovoje. Vole staništa s manje vapna i ne suviše suha. Preporučljivo ih je saditi na zaklonjena područja u vrtu. Stanoviti nedostatak ove vrste je što joj treba prilično dugo da procvate, otprilike 10 –
20 godina, kad postigne visinu od barem 4 metara. No, doskočilo se i tom problemu.
• “Charles Raffill” – hibrid koji cvate mnogo prije negoli njegovi roditelji. Ima također velike cvjetove, tamnorumene, iznutra bijele.
