Štete mogu biti zaista velike u zaštićenim prostorima ako se zaraza pojavi rano na prijelazu iz zime u proljeće. Trulež srži stabljike kod nas se javila u zaštićenu uzgoju, ali se može pojaviti i na otvorenom. Najčešće se javlja u vrijeme neposredno uoči zriobe prvih plodova. Lišće na gornjim etažama gubi turgor. Vršni dio lista mlohavo visi, taj dio često se isuši zadržavajući još jedno vrijeme tamnozelenu boju. Uslijedi kloroza najmlađih listova, koja postupno zahvaća gornju polovicu biljke. Na gornjim etažama primjećuje se gubitak turgora. Na kraju dolazi do kolapsa cijele biljke.
Na površini stabljike, na mjestima gdje izlaze peteljke lista ili ploda, nastaju crtičaste nekroze smeđe boje. Ako na tim mjestima presiječemo peteljku uz rub stabljike, vidjet ćemo svijetlosmeđe obojeno tkivo. U nastavku na vanjskom dijelu pojavljuje se smeđa nekroza duž stabljike. Na uzdužnom presjeku stabljike vidi se posmeđenje srži. U naprednijem stadiju napadnuti su i provodni snopovi, koji također poprimaju smeđu boju. Napadnuti dijelovi vodenasta su izgleda, premda u početku zaraze zadrže konzistenciji. Napadnute biljke mogu stvoriti zračno korijenje dugačko 10-12 mm. Na plodovima ne dolazi do promjena.
Trulež srži stabljike se može razvijati brzo i sporo, što ovisi o hibridu i uvjetima okoline. U prvom slučaju venuće biljke uslijedi nakon petnaest dana, a u drugom biljka nastavi životariti, uz osjetan zastoj u rastu i vremenu sazrijevanju plodova. Bolest se očituje u jačem intenzitetu na rajčici u zaštićenim prostorima. Riječ je o patogenu oportunistu, koji uzrokuje bolest u posebnim i kulturalnim i ambijentalnim prilikama. Kad je u pitanju rajčica, bolest se očituje nakon jakih promjena u temperaturama, prevelike gnojidbe dušikom, povećane vlažnosti okružja. Ovi čimbenici često djeluju istovremeno i sinergistički, uzrokujući prva žarišta zaraze.
U pravilu, bolest se javlja na nekoliko mjesta u zaštićenu prostoru, na mjestima gdje je slaba propusnost tla pa leži voda, ili na mjestima gdje se kondenzira voda na biljkama. Bakterija P. Corrugata izolirana je iz površinskih voda, iz tla i sjemena, koje je dobiveno od inficiranih biljaka. Osim sjemena, primarni izvor zaraze čini se da su površinske vode, koje se koriste za natapanje. Širenje parazita od zaraženih na zdrave biljke dolazi putem rana nastalih prilikom zahvata (pinciranja, berbe škarama, otkidanja donje etaže koja je obavila funkciju).