Već je godinama poznato da su za zdravlje životinja odgovorni brojni čimbenici povezani s njihovom hranidbom. Međutim, ponekad se mogu pojaviti i bakterijske bolesti protiv kojih valja upotrijebiti lijekove, osobito antibiotike. Nažalost, brojni uzgajatelji koristili su ove vrijedne lijekove i da prikriju vlastite propuste u držanju peradi. Tako redovito kljukaju svoje životinje antibioticima, iako to uopće nije potrebno.
Antibiotici dolaze u malim količinama kao dodatci hrani, jer potiču rast. Negativna nuspojava takve uporabe antibiotika je sve veća pojava otpornih uzročnika bolesti. To izaziva goleme teškoće, pogotovo u humanoj medicini. Ne bi se smjelo zaboraviti da je i nekontrolirano davanje antibiotika u humanoj medicini pridonijelo ovoj pojavi.
No, ipak, budući da je zdravlje čovjeka u prvom planu svih promišljanja, bilo je samo pitanje vremena kad će se smanjiti uporaba antimikrobnih supstancija, ili kad će se potpuno obustaviti uporaba nekih supstancija u veterinarskoj medicini. Takvo vrijeme je već došlo i postavlja se pitanje, koje su alternative na raspolaganju. U tom smislu probiotici igraju važnu ulogu. Zato jer koriste potencijal iz prirode da što više prorijede nastanjenost crijeva bakterijskim uzročnicima bolesti. Crijeva, naime, trebaju nastanjivati i druge bakterije koje se ubrajaju u prirodnu crijevnu floru. Prije više od desetak godina, japanski su istraživači ustanovili da određene bakterije poput Lactobacillus acidophilusa ili Streptococcus faeciuma mogu ublažiti crijevne upale.
Nadalje, u posljednje vrijeme upozoreno je i na značenje Pediococcusa acidilacticija, kao probiotičke tvari. Već su i prije ovih opažanja postojale brojne teorije o zadaći općepoznate bakterijske crijevne flore svog domaćina i obrani od prodora uzročnika bolesti. Budući da su život i zdravlje ljudi i životinja tako usko povezani, nastao je pojam “probiotici”. Kod svakog mladunca koji se izvali iz jaja, bilo da se radi o kokici ili golubu. No i kod drugih vrsta peradi, dakako, crijeva su u početku čista, bez ikakvih uzročnika bolesti. Tek tijekom prvih sati života njihova crijeva nastanjuju bakterije iz okoliša. Ta bakterijska flora koja se nastanjuje u crijevima tvori vrlo važnu prepreku prodoru potencijalnih uzročnika bolesti. Nju je moguće uništiti samo nekontroliranom i pretjeranom uporabom antibiotika.
Prirodna crijevna flora zdravih pilića sastoji se od mnogo milijuna različitih bakterija. Pri čemu su laktobacili (bakterije mliječne kiseline), bifido-bakterije te bakteroidne vrste najvažnije skupine, jer obuhvaćaju 90 posto crijevne flore. Usto dolaze još enterobakterije, enterokoki i klosrtidije. Probiotici mogu spriječiti razmnožavanje uzročnika bolesti snižavanjem pH-vrijednosti sadržaja crijeva jer stvaraju laktat, mliječnu kiselinu i određene masne kiseline. Posebno se to odnosi na salmonele, jer one nastanjuju osobito slijepo crijevo. Istraživanja su pokazala da se dodavanjem crijevnog sadržaja zdravih, odraslih kokoši uspijeva smanjiti nastanjivanje slijepog crijeva salmonelama.
Posljednjih godina različite vrste klostridija dobile su još veće značenje u smislu uzročnika bolesti koji se nastanjuju osobito u crijevima. Clostridium colinum smatra se uzročnikom ulcerativne upale crijeva. C. septicum izolirani su u slučajevima nekrotizirajuće upale crijeva, ali i kod gangrenoznog dermatitisa (upale kože). C. botulinum odgovoran je za proizvodnju smrtonosnog toksina botulizma. Ne treba pritom zaboraviti ni određene sojeve Escherichie coli, koja obično spada u prirodnu crijevnu floru, ali čije neke vrste izazivaju najteže bolesti u ljudi i životinja. Baš ovdje otpornost prema antibioticima igra značajnu ulogu, tako da treba potražiti alternativna rješenja.
