Toplinski nisu više zahtjevni, pogoduje im obilna gnojidba stajskim gnojem, zahtijevaju dobar plodored. U vrijeme oblikovanja glavica trebaju dosta vode, dobro se čuvaju, a najraširenija vrsta je kupus ili zelje. Antiskorbutno djelovanje kiselog kupusa poznavali su već srednjovjekovni pomorci, a danas novija istraživanja upućuju na mogućnost prevencije raka kod ljudi korištenjem povrća roda Brassica. Rabe se svježi kao salata ili u različitim kuhanim jelima (varivo, sarma i sl.). Kiseli kupus je u zimskoj prehrani jedna od glavnih namirnica u mnogim krajevima (Lešić i sur., 2002.).
Danas hibridi kupusa prevladavaju tržištem, ali u najstarije svjetske kultivare porijeklom lokalnih ekotipova pojedinih područja ubrajamo varaždinski i ogulinski kupus, koji na izbirljivu europskom tržištu imaju dobru budućnost kao autohtoni hrvatski proizvod. Zbog pedoloških i klimatskih osobitosti, u našoj zemlji uglavnom razlikujemo zimski i rani proljetni uzgoj u sredozemnom području. Također kontinentalni uzgoj kupusnjača za jesensku berbu i preradu.
Dominira uzgoj sadnjom prijesadnica u polje, a natapanje postaje osnovna tehnološka mjera za visoke i kvalitetne prinose. Gustoća sadnje prilagođena je cilju uzgoja kupusa. Proizvođači u ranoj proizvodnji kupusa nastoje dobiti manje glavice, pa se njihova veličina regulira gustom sadnjom približno 60 000 biljaka/ha. Prosječna težina glavice kupusa = 0,75 – 1,0 kg. Uzgoj jesenskog zelja namijenjenog za kiseljenje (pr. varaždinsko zelje) zahtijeva sadnju na rijetki sklop s približno 30 000 biljaka/ha (prosječna težina glavice kupusa = 1,5 – 2,0 kg).
Posljednjih se godina širi sadnja kasnih hibrida zelja za skladištenje tijekom zime. Duljina vegetacije je 130-150dana, pa sadnja započinje već u drugoj polovici lipnja. Obično u polja nakon vađenja ranih sorata krumpira. Uz očekivane glavice težine 2,5-3,5kg, proizvođači sade približno 25000biljaka/ha. Premda razlikujemo različite načine uzgoja kupusnjača prema vremenu sadnje i duljini vegetacije biljaka. Za razliku od ostalih vrsta povrća pri uzgoju na otvorenome u polju napadaju ih brojne kategorije štetnih organizama.
Uz korove, nematode, neželjene kukce i štete od niske divljači, uspješna proizvodnja kupusnjača ugrožena je različitim gljivičnim i bakterijskim bolestima. U proteklim su godinama neke bolesti kupusnjača gotovo posve uništile pojedina polja kupusa, cvjetače, kelja i kineskog kupusa na području središnje i sjeverozapadne Hrvatske, pr. plamenjača (Peronospora parasitica), kupusna kila (Plasmodiophora brassicae), koncentrična pjegavost (Alternaria spp.) i bakterijska crna trulež žilnog staničja (Xanthomonas campestris pv. Campestris).
