Sadnja prijesadnica salate obavlja se na crnu PE foliju, koja se prostre na oblikovanu gredicu širine 120 cm. Na foliji se izbuše rupe razmaka 25×25 cm.
Kako se biljke koje smo posadili na otvoreno ne bi smrznule, potrebna je zaštita. Najjednostavniji oblik zaštite je tunelu kojem će rasti salata. Oblikovanje tunela nije teško, osim prve godine kada treba uložiti novac i nešto truda. Lukovi mogu biti izvedeni od raznih materijala, to mogu biti štapovi, betonsko željezo ili profili od raznih materijala. Preko lukova postavlja se prozirna plastična folija.
Tunel treba biti visok najmanje 50 cm, a korištenje folije širine 2 m omogućuje i veću visinu. Koristimo li betonsko željezo, ono bi trebalo biti promjera 8 mm i dužine 240 cm. Od željeza se naprave lukovi promjera 120 cm. Potreban broj lukova ovisi o dužini gredice, a postavljaju se na svakih 60 – 70 cm. Zbog bolje stabilnosti, lukovi se povežu vodoravnom spojnicom koja se na krajevima učvrsti na tlo. Ova se armatura može koristiti godinama, osobito ako se zaštiti od korozije.
U ovakvom će tunelu temperatura biti znatno viša od vanjske. Infracrvene sunčeve zrake na crnoj foliji pretvaraju se u toplinske koje zagrijavaju prostor tunela. Folija čuva toplinu i biljke rastu u povoljnim temperaturnim uvjetima u kojima ima i dovoljno vlage. Zapravo, na ovaj način stvaramo potrebnu mikroklimu u kojoj će rasti naša salata.
Još nismo spomenuli postavljanje folije. Razlog je jednostavan, foliju postavljamo tek kada gredicu popunimo sadnicama. Čeona zatvaranja tunela izvode se posebnim dijelovima folije, kako bi se mogle otvoriti radi provjetravanja. Zbog toga se folija učvrsti na početnim lukovima.
Kada je hladno uz visoki snježni pokrivač, provjetravanje nasada ni je poželjno. Međutim, za toplijeg vremena nasad treba provjetravati. Kasnije, početkom proljeća, kada salata dovoljno naraste, čeoni otvori mogu biti stalno otvoreni. Kako temperature rastu, tako postupno uklanjamo foliju.