Crna gorušica (Brassica nigra = Sinapis nigra) je jednogodišnja biljka viša od 1m, a raste samonikla uz riječne obale, po šljunčarama, zapuštenim vrtovima i poljima. Pripada porodici kupusnjača. Listovi su s peteljkom, do 12cm dugi, gusto nazubljeni, zelene boje s bijelim šiljastim dlačicama po površini. Sitni zlatnožuti cvjetovi sa 4 latice razvijaju se u grozdastim cvatovima na vrhu stabljike i njezinih ogranaka. Plod je do 2cm duga komuška koja u sebi nosi 4-10 okruglih, tamnosmeđih sjemenki vrlo ljuta okusa.
Sjeme samoniklih biljaka se ne koristi, a gorušica se danas uzgaja po cijelom svijetu. Uz crnu gorušicu čije sjemenke imaju najjaču aromu, kao začinske i ljekovite biljke najčešće se još uzgajaju bijela gorušica (Brassica alba) i smeđa gorušica (B. juncea). Sjemenke bijele gorušice terapijski djeluju kao i crne, ali su znatno slabije i prikladnije za upotrebu. Koriste se i kao začin jer su blažeg, a neki kažu i profinjenijeg okusa od sjemenki crne gorušice. Gorušica se još naziva i slačica, muštarda ili ognjica.
Manje je poznato da se mogu koristiti cvjetovi i listovi gorušice s daleko blažim okusom i mirisom od sjemenki. Cvjetovi se skupljaju u rano ljeto, prije no što se potpuno otvore i koriste svježi kao dodatak u salatama i na sendvičima. Od suhih se može pripremiti čaj kod probavnih tegoba i manjka apetita. Za šalicu čaja dovoljno je čajnu žlicu suhih cvjetova preliti sa 2,5dl kipuće vode i procijediti nakon 5min. Piju se 1-2 šalice čaja tijekom dana, prije jela.
Mladi listovi mogu se također koristiti kao dodatak salatama i sendvičima ili pripremiti kao špinat. Komuške sa sjemenkama skupljaju se u kasno ljeto, prije no što potpuno dozore i otvore se. Sjemenke se najprije suše u komuški, a zatim se izljušte i osuše do kraja. Od davnina se u narodu koriste izvana kao oblog ili kupka kod reume, išijasa, uloga (gihta) i bolova u mišićima. Najznačajnija ljekovita tvar u njima je glikozid sinirgin (1,0-1,2%) koji se u vodi razgrađuje u alilno gorušičino ulje i od kojeg potječe ljutina sjemenki. Osim njega tu su i flavonoidi, bjelančevine, te 30% masnog ulja, zbog kojeg se najviše i uzgajaju. Sjemenke sadrže i željezo, kalcij, cink, mangan, magnezij te omega 3 masne kiseline.
Kod unutarnje uporabe pripravci od gorušice pomažu kod urinarnih infekcija i gripoznih stanja. Zato jer djeluju jako antiseptički, no, ne smiju se koristiti dulje od 2 tj. Jako iritiraju sluznicu i mogu izazvati upalu želuca, bubrega i mjehura te menstrualne tegobe. Mnogo češće sjemenke se koriste za obloge, meleme i alkoholne otopine.
