Oženio sam se 1956. g. i sa svojom suprugom živio u zajedničkom domaćinstvu s njenim roditeljima i bolesnom sestrom. Druga sestra se udala i odselila, a otac joj je tada dao njen dio zemlje. Tast je bio bolestan pa me zamolio da se brinem o njemu, punici i bolesnoj šogorici, a da će on zauzvrat svoju imovinu prenijeti na mene i moju suprugu (njegovu kćer). Supruga i ja smo sagradili kuću na tastovom dvorištu. Uzdržavali smo tasta, bolesnu šogoricu i punicu sve do njihove smrti. Šogorica sada traži polovicu kuće koju smo gradili ja i moja supruga.
Niste napisali da li ste s tastom i punicom sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju ili bilo kakav pravni posao kojim je vlasništvo nekretnina prešlo na Vas i suprugu. Ako nemate nikakav dokument kojim su Vam prenijeli vlasništvo na nekretninama u postupku pred sudom trebate dokazati da ste kuću gradili Vi i supruga isključivo iz svojih sredstava. Također možete dokazati da je Vaša šogorica za života Vašeg šogora i punice dobila više od onoga što bi joj sada pripalo nasljeđivanjem (nekretnine koje je dobila od roditelja prije udaje i sl.). Šogorica inače ima pravo najmanje na nužni dio, odnosno na 1/2 nekretnina čiji su vlasnici bili njeni roditelji.
Daniela SUKALIĆ, dipl. iur.
