Sapodilla (Manilkara zapota) ili kako se još naziva Sapote, egzotična je voćka koja dolazi iz područja poluotoka Yukatana, južnih dijelova Meksika i susjednih područja Belizea i Gvatemale. Danas je uzgoj Sapodille proširen daleko izvan tropskog područja. Oblik plodova varira od potpuno okruglastog preko elipsoidnog do koničnog. Biljke su jako rodne, pa godišnje mogu dati i do 2000 plodova promjera do desetak centimetara i mase do 150 g.
Slatki i sočni plodovi
Dok ne dozriju, plodovi su prekriveni neuglednom smeđom hrđastom prevlakom koja se teško skida. Meso je vrlo tvrdo i oporog okusa. Nezreo plod sadrži sadrži ljepljivu sluz gumenaste teksture zvanu saponin. Meso dozrelih plodova je slatko i sočno, žućkastosmeđe pa sve crvenkastosmeđe boje, okusa koji podsjeća na krušku.
Sapodilla se odlikuje velikom količinom glukoze i fruktoze. Tako da njegova konzumacija odmah nadomješta izgubljenu energiju i ima značajan revitalizirajući učinak na organizam. U uzgoju se nalazi mnoštvo sorata različite kakvoće ploda i vremena dozrijevanja. Zanimljivo je da postoji i patuljasta sorta ‘Pot’ koja se može uzgajati kao lončanica.
Na Floridi su razvijene besjemene sorte kojima treba dati prednost u uzgoju jer sjemenke imaju malu kuku kojom se lako zakvače u grlu ako se slučajno progutaju.
Sapodilla – otporna na sušu
Premda potječe iz tropskog područja, odrasla biljka može podnijeti kratkotrajnu temperaturu od oko -2 °C. Dok mlade biljke stradaju već na -1 °C. Ne podnosi prekomjernu vlagu tla i odgovaraju joj karbonatna tla. Sapodilla je otporna na sušu, pa čak i zaslanjenost tla, po čemu se može usporediti čak i s datuljom. Zaslanjena voda rabi se čak i za poticanje rodnosti voćke. Treba je gnojiti NPK gnojivom omjera 1 : 1,25 : 1,75 u proljeće, ljeto i jesen.
U praksi se za razmnožavanje rabe različiti načini cijepljenja, ali oni i u komercijalnim uvjetima ne daju više od 50% uspješnosti. Tako da je proizvodnja sadnica skupa i teško izvediva u amaterskim uvjetima. U tropskim područjima moguće je imati i do dvije berbe u dvanaest mjeseci. Plodu treba otprilike šest mjeseci od cvatnje do dozrijevanja.
Ponekad je teško odrediti zrelost ploda, osobito ako je riječ o sorti čija se prevlaka nešto teže skida. Kod zrelih plodova, površina ploda ispod prevlake trebala bi imati žućkastu boju. Nakon što se površina zagrebe, ne bi smjelo biti zelenog tkiva ispod nje. Ako se plod lako skida s biljke, a iz njega ne curi saponin, tada je plod potpuno zreo, ali još nije dospio za konzumaciju.
Treba ga ostaviti desetak dana na sobnoj temperaturi da potpuno dospije, odnosno postane užitan. Najbolje ga je konzumirati dok je meso još čvrsto i sočno, što se događa otprilike do tjedan dana nakon dospijevanja. U užitnom stanju može ga se održati u hladnjaku na 2 °C nekoliko dana. Osim konzumacije u svježem stanju, plod se može prerađivati u džem. Tada treba paziti da se odstrani saponin koji se u malim količinama još uvijek može naći u plodu. Kuhanje uz dodatak šećera mijenja inače smeđu boju mesa u crvenu koja je ugodnija oku.
Sapodilla – ljekovitost
Saponin koji se nalazi u plodovima dugo se vremena rabio kao jedina sirovina za proizvodnju žvakaće gume. Danas mu se dodaju i drugi sastojci. Drvo ove biljke odlikuje se iznimnom čvrstoćom. Tako da su čak i u ruševinama hramova civilizacije Maya pronađeni gotovo netaknuti potpornji izrađeni od drva sapodille.
Zbog velike količine tanina, kuhani mladi plodovi u narodnoj medicini rabe se protiv dijareje. Cvjetovi i plodovi protiv plućnih bolesti. Čaj od kore se rabi protiv dizenterije i dijareje i kao bojilo. Navodi se da sapodilla pomaže pri regulaciji krvnoga tlaka.
Pasta od sjemenki se stavlja na mjesta ugriza otrovnih životinja. Sapodilla se može nabaviti i u Hrvatskoj. Više informacija o tom zanimljivom voću može se saznati na broj tel: 098/ 412 632, ili www.exoticking.com.
 ili kako se još naziva Sapote, egzotična je voćka koja dolazi s poluotoka Yukatana. Danas je uzgoj Sapodille...){kind=link}