Ubrajamo ih u tipične fiziološke nametnike, jer njihove štetne posljedice uzrokuju skraćeni vijek ili prijevremeno propadanje napadnutih biljaka. U Hrvatskoj tek podizanjem nasada jabuka na vegetativnim podlogama srednje bujnosti od kraja 1960. i početka 1970.-tih istražuje se i upozorava stručnu javnost o štetnosti, praćenja populacije i mogućnosti suzbijanja jabučne staklokrilke.

Neželjene gusjenice

Štetnost kulminira sredinom 1980-tih godina (u Borincima, Međimurju), a od početka novog milenija većina voćara koja uzgaja jabuke uz oslonac na slabo bujnim vegetativnim podlogama (M9) primjećuje neželjene gusjenice (odnosno njihov izmet) na dijelu podloge iznad tla gdje se često do mjesta cijepljenja formira izraslina ili začeci zračnog korijenja (engl. “burr knots”).

Promjenom tehnologije voćarstva s tendencijom korištenja slabije bujnih vegetativnih podloga, povećanjem broja sadnica po jedinici površine (3.000-4.000 stabala/ha), natapanjem i ugradnjom mreža protiv tuče, jabučna staklokrilka postaje sve značajniji ekonomski štetnik.

""Leptir jabučne staklokrilke je tamne boje s prepoznatljivom crvenkastom prugom na četvrtom abdominalnom prstenu, a prednja su krila mrežasto prozirna, raspona 17-21 mm. Noge su dugačke i tanke, a ticala nitasta. Leptiri se pojavljuju u ljetu, kada su temperature visoke. Prosječne dnevne temperature 15 do 16oC onemogućavaju njihov let. Prva je pojava zabilježena već krajem mjeseca svibnja, a maksimalni let traje od srpnja do kraja kolovoza. Nakon kopulacije ženke biraju mjesta za odlaganje jaja. Najčešće su to dijelovi na kojima je kora ozlijeđena rezidbom, precjepljivanjem, zimskim smrzavanjem, tučom, napadom jabučne krvave uši ili rakom kore, te pojavom zračnog korijenja na izraslinama slabo bujne vegetativne podloge M9. Jače su u našim uvjetima napadnute zimske sorte zlatni i crveni delišes, te idared, a od ljetnih je sorata najviše je bio oštećen bjeličnik. Često ženka odlaže jaja na stablo u kojem se razvila, a po 5 su jaja odložena pod oštećenu koru najčešće u skupinama. Jedna ženka odloži približno 200-250 jaja. Gusjenica je blijedožute boje, glatka i bez dlačica, imaju pet pari nožica, a njihov razvojni ciklus traje tri godine.

Prisutnost ovog štetnika u napadnutim nasadima može se ustanoviti u kori drveta u svako doba godine.

Kako pričinjavaju štete?

Buše hodnike dužine 20-25 mm u deblu ili grani – na taj način oštećuju žilno staničje (floem), pa voćke vidno oslabe. Razvijaju se i tijekom blage zime, ali u umjereno kontinentalnoj klimi krajem jeseni ili početkom zime prekidaju ishranom i ponovno postaju aktivne tek krajem ožujka ili početkom travnja (svakako prije početka cvatnje jabuka). Prosječna dužina gusjenica u prvoj godini razvoja je 4,8 mm, u drugoj godini naraste do 10,8 mm, a u proljeće nakon dvogodišnjeg razvoja slijedi njihov preobražaj (mjesto kukuljenja je uvijek u drvetu). Stadij kukuljice traje približno 14 dana.

Njihova se brojnost može pratiti plastičnim bocama s otvorima sa strane u kojima je kao mamac korišten jabučni sok (na taj je način ulovljeno po 200-tinjak leptira dnevno). Postavljanjem većeg broja ovakvih mamaca može se značajno smanjiti brojnost leptira, a uspjeh ovisi o njihovom broju po jedinici površine, što mora biti proporcionalno jačini populacije nametnika. Svakako bi mamce trebalo postavljati preventivno već u mlade voćnjake gdje još nisu zabilježene štete od staklokrilke. Zašto? Ovog nametnika ubrajamo u vrste koje se teško suzbijanju izravnim mjerama zaštite, a jednom kad se gusjenica razvija u deblu ili granama šteta je već počinjena.

Nakon što se staklokrilka jednom pojavi u štetnim populacijama u jabučnim nasadima leptiri lete u približno jednakim populacijama u svim godinama.

Mjere suzbijanja

""Osim hranidbenih mamaca za praćenje populacije se mogu koristiti i feromoni, a u novije je vrijeme moguće jabučnu staklokrilku suzbijati metodom zbunjivanja (postavljanjem većeg broja feromoskih dispenzora u nasadu zbunjuju se mužjaci, pa je time onemogućena kopulacija, a ženke ne odlažu fertilna jaja). Premazivanje svih rana promjera većeg od 2 cm nakon zimske rezidbe sredstvima (pastama) za zacjeljivanje (npr. Cambisan) ili voćarskim voskom sprječava se, odnosno značajno smanjuje razvoj jabučne staklokrilke. Krajem zime ili rano u proljeće zaražena mjesta na voćkama treba ogoliti i mehanički uništiti nađene gusjenice. Ta se mjesta mogu premazati ili natopiti, odnosno prskati otopinom insekticida pojačane koncentracije. Nekad se u tu svrhu koristio diklorvos ili beta-ciflutrin, a do isteka ove godine još se može preporučili pirimifos-metil (u pripravku Pirimifos-metil 50 EC). Njegova dozvola prestala je važiti, a krajnji rok za prodaju i primjenu zaliha je 1. siječanj 2015. Od ostalih djelatnih tvari koje imaju dopuštenje za primjenu u nasadima jabuka mogli bi preporučiti klorpirifos (npr. u pripravcima Nufos ili Pyrinex 250 ME) u kombinaciji sa mineralnim uljem (npr. Svjetlo mineralno ulje EC ili Bijelo ulje EC) (osobito ako se na prizemne etaže jabuke tijekom jesenskozimsko razdoblja “spušta” krvava uš – Eriosoma). Neki strani autori u tu svrhu preporučuju insekticid spinosad ( Laser KS).

U svijetu se u novije vrijeme sve više istražuje mogućnost biološkog suzbijanja jabučne staklokrilke, a zadnjih su godina ohrabrujući rezultati dobiveni entomopatogenim gljivicama Beauveria bassiana i Metharizium brunneum. Sve mjere usmjerene kemijske zaštite drugih štetnika tijekom ljetnog razdoblja (npr. suzbijanje jabučnog savijača tijekom srpnja i kolovoza) smanjuju i broj leptira staklokrilke koji tada nakon kopulacije odlažu jaja.

Insekticidi se koriste posebnom aplikacijom, usmjerenim mlazom na mjesta gdje se razvija staklokrilka, a koncentracija preporučenih pripravaka se poveća 2-5 puta u odnosu na propisanu.

 
 
Postavi pitanje autoru klikom ovdje
Prethodni članakGigantska šapika – korov opasan po zdravlje
Sljedeći članakNewsletter 22/2014
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.