Ljekoviti mak turčinjak (Papaver rhoeas), zajedno s vrtnim makom (Papaver somniferum), jedan je od najpoznatijih predstavnika porodice makova (Papaveraceae) koja broji stotinjak biljnih vrsta. Makovi su od davnina bili uzgajani kao ukrasno cvijeće ili korišteni u medicinske svrhe o čemu svjedoče tragovi o uzgoju maka pronađeni u egipatskim grobnicama.

Svoje mjesto mak je pronašao i u grčkoj mitologiji gdje ga povezuju s Demetrom, božicom plodnosti i poljoprivrede. Brojni pjesnici su tijekom Prvog svjetskog rata pronalazili inspiraciju u jarkocrvenim cvjetovima makova koji su ih podsjećali na krvava polja na kojima su vođene bitke. Tako je cvijet crvenog maka postao simbolom sjećanja na žrtve Prvog svjetskog rata te na dan sjećanja makove ostavljaju na grobovima poginulih. Mak turčinak (Papaver rhoeas) jednogodišnja je zeljasta biljka koja prirodno raste kao korov na području Europe, zapadne Azije i sjeverne Afrike.

Drugi nazivi su mu crveni mak, divlji mak, poljski mak, makalj, kukurikavac, bologlavac, bulka, bula i bulica. Raširen je kao korov na livadama, oranicama i ruderalnim staništima, točnije gdje god je tlo vlažno i bogato dušikom. Stabljika maka turčinaka je uspravna, jednostavna ili slabo razgranata, a naraste do 80 cm visine. Prizemni listovi često su složeni u obliku rozete, a listovi na stabljici većinom su sjedeći te raznolikih oblika. Mak turčinak ima pojedinačne cvjetove, promjera do 10 cm s nježnim i tankim laticama jarkocrvene boje. Plod je toboloc s mnoštvom sitnih tamnosmeđih sjemenki. Jedna biljka tijekom vegetacijske sezone može stvoriti od deset do dvadeset tisuća sjemenki.

Ova slika ima prazan alt atribut ; naziv datoteke je slik-2-mak-783x1024.png
Tobolac maka ispunjen sjemenkom

Sredstvo za ublažavanje boli

Prvenstveno mak turčinak smatramo korovnom vrstom koja radi štete u poljoprivrednoj proizvodnji i narušava izgled vrtova, no često zaboravljamo da kao većina biljnih vrsta ima i svoje korisne strane. Prvi zapisi o uporabi maka sežu iz asirskih spisa iz 7. stoljeća pr. Kr., a iz njih doznajemo kako je mak korišten kao sredstvo za ublažavanje boli. U antičkoj grčkoj atletičari su pili napitak od maka, vina i meda kako bi bili snažniji.

Važno je razlikovati mak turčinak (Papaver rhoeas) od srodnog vrtnog maka (Papaver somniferum) koji je bogat morfijem i drugim opijatskim alkaloidima koji se koriste za proizvodnju opijata. Mak turčinak sadrži alkaloid roeadin koji se nalazi u mliječnom soku u svim dijelovima biljke, no roeadin nema opijatska svojstva niti stvara ovisnost. Ipak, u svježem stanju mak turčinak može biti otrovan, upravo zbog roeadina. Konzumacija biljke u svježem stanju može dovesti do trovanja s posljedicama poput mučnine, pospanosti, dezorijentiranosti, aritmije i sl.

Osušeni cvjetovi i zrele osušene sjemenke maka turčinaka konzumirane u umjerenoj količini nisu štetne, dapače primjenjuju se u kulinarstvu i narodnoj medicini u liječenju i olakšavanju različitih zdravstvenih problema.

Mak turčinak cvijeta od svibnja do srpnja. Cvjetove treba brati po sunčanom vremenu, prije nego uvenu te sušiti raspoređene na jakom suncu i mirnom mjestu bez vjetra. Čahure sa sjemenkama treba brati neposredno nakon otpadanja latica, dok su još zelene. Od biljke najčešće koristimo sjemenke kao aromatični dodatak raznim kolačima i pekarskim proizvodima.

Nezasićene masne kiseline za jačanje imuniteta

Sjemenke maka sadrže do 35 % ulja koja su bogata nezasićenim masnim kiselinama, posebno oleinskom i linolnom. Oleinska kiselina jača imunitet i štiti organizam od bolesti. Linolna kiselina štiti kardiovaskularni sustav, regulira krvni tlak i zgrušavanje krvi te je učinkovita u liječenju kožnih oboljenja. Osim sjemenki, latice maka turčinaka koriste se u prehrambenoj industriji za dobivanje prirodne boje koja se dodaje u vina, rakije i bezalkoholna pića.

Latice se često koriste u narodnoj medicini za liječenje smetnji i oboljenja respiratornog sustava, ublažavanje probavnih poremećaja te u borbi protiv psihičkih poremećaja poput nesanice i stresa. Sirupi i čajevi od osušenih latica maka smiruju kašalj i pomažu u iskašljavanju, kod upale grla i pluća te kod kroničnog bronhitisa i astme. Latice maka pospješuju probavu te ublažavaju želučane bolove i grčeve.

Čaj od osušenih latica koristi se kao blago sredstvo za smirenje stresa i napetosti te kao analgetik za ublažavanje boli, dok šalica čaja prije spavanja pomaže u borbi protiv nesanice. Biljka koju prvenstveno smatramo korovom zapravo ima brojne korisne dijelove koje možemo iskoristiti. Važno je samo da mak turčinak ispravno i u pravo vrijeme uberemo te kao i većinu biljaka iz narodne medicine oprezno i umjereno koristimo.

Ivona Blažević, univ. bacc. ing. agr.,

Valentina Šoštarčić, mag. ing. agr.,

izv. prof. dr. sc. Maja Šćepanović

Agronomski fakultet u Zagrebu

Prethodni članakKako spriječiti kozičavost lišća trešnje?
Sljedeći članakOtvoren natječaj Indeks DOP-a
izv. prof. dr. sc. Maja Šćepanović
Rođena je u Splitu. Diplomirala je i doktorirala na Sveučilištu u Zagrebu Agronomskom fakultetu. Od 2001. zaposlena je na Zavodu za herbologiju Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a od 2012. u znanstveno nastavnom zvanju sveučilišnog docenta. Autorica je pet međunarodna znanstvena rada, 20-ak nacionalnih znanstvenih radova, 30-ak stručnih radova te koautora sveučilišnog priručnika. Dodatno se educirala u Italiji, Njemačkoj i Austriji. Maja Šćepanović rođena je 17. lipnja 1975. godine u Splitu gdje je završila osnovno i srednjoškolsko obrazovanje. Jednu godinu srednje škole obrazovala se u Italiji, Domodossoli (Liceo Scientifico Giorgio Spezia). Dodiplomski studij Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu upisala je 1994., gdje je i diplomirala 2000. s temom „Praćenje leta leptira Cydia pomonella u 1999. godini“. Od 2001. godine zaposlena je na Zavodu za herbologiju Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u svojstvu znanstvenog novaka – asistenta. Doktorsku disertaciju „Učinak višekratne primjene smanjenih količina herbicida na korove i prinos šećerne repe (Beta vulgaris L. var. altissima Doll) obranila je 11. ožujka 2011. na Agronomskom fakultetu. U srpnju 2012. godine izabrana je u znanstveno nastavno zvanje sveučilišnog docenta na Agronomskom fakultetu. U višeg znanstvenog suradnika izabrana je 1. ožujka 2018. Sudjeluje u nastavi preddiplomskog studija „Zaštita bilja“ kao koordinator modula Osnove herbologije te suradnik na modulima Osnove fitomedicine, Zaštita ratarskih kultura od štetočinja, Zaštita voćaka i vinove loze od štetočinja te Sustavi suzbijanja štetnih organizama. Na diplomskom studiju Fitomedicina koordinator je predmeta Ekologija korova i predmeta Herbicides na InterEnAgro studiju te suradnica na predmetu Specijalna herbologija. Mentorirala je više od 20 studentskih radova (završni rad, diplomski rad, radovi za dekanovu i rektorovu nagradu). Surađivala je na dva znanstvena projekta Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa (Mogućnost primjene smanjenih količina herbicida i Ekološki prihvatljiva zaštita od korova u sustavu integrirane biljne proizvodnje), dva VIP projekta (Primjena smanjenih količina herbicida i Suzbijanje korova u povrću (luk, rajčica, špinat) direktnom sjetvom sjemena) i projektu Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja (Pelinolisni limundžik Ambrosia artemisiifolia L., raširenost, biologija, ekologija, štetnost i mjere suzbijanja). Suradnica je i na tri međunarodna projekta IPA: “Enhancement of collaboration between science, industry and farmers: Technology transfer for integrated pest management (IPM) in sugar beet as the way to improve farmer’s income and reduce pesticide use”, Tempus projekt: “International joint Master degree in Plant Medicine” te COS projekt: Sustainable management of Ambrosia artemisiifolia in Europe (SMARTER). Autorica je pet međunarodna znanstvena rada (a1), 20-ak nacionalnih znanstvenih radova, 30-ak stručnih radova te koautora sveučilišnog priručnika. Dodatno se educirala u Italiji, Njemačkoj i Austriji. Aktivno je sudjelovala na 10-ak međunarodnih znanstvenih skupova te 15-ak stručnih skupova iz područja zaštite bilja. Članica je Hrvatskog društva biljne zaštite te Europskog društva za proučavanje korova (EWRS). Područje interesa: integrirano suzbijanje korova, primjena smanjenih količina herbicida, biologija i ekologija korova, prognozni i bio-ekonomični modeli,.