Žuta gencijana – biljka planinskih krajeva

160
gentiana lutea
LINCURA (Gentiana lutea) @ dolinazdravlja.com

Žuta gencijana (Gentiana lutea), žuti srčanik, lincura, encijan ili žuta sirištara je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice sirištara (Gentianaceae). Žuta lincura potječe iz Europe i zapadne Azije, a danas samoniklo raste na planinskim pašnjacima i livadama između 750 i 2200 m.n.v. u srednjoj i južnoj Europi.

Pretpostavlja se da botanički naziv Gentiana potječe od imena ilirskog kralja Gentiana koji je prvi otkrio ljekovitost ove biljke i koji je srčanik – gentian upotrebljavao i preporučavao kao biljku za liječenje kuge. Podvrsta koja raste u našim krajevima – Gentiana lutea L. ssp. symphyandra (Murb.) Hayek, endem je dinarskih planina.

Strogo zaštićena vrsta

U Hrvatskoj raste na višim gorskim i pretplaninskim područjima – 850 do 1000 (1500) m.n.v. u sastavu travnjaka i planinskih goleti, često na humoznom tlu. Na dubokom tlu dolazi i u sastavu klekovine bora, rjeđe među stijenama ili u pukotinama stijena. Ugrožena je i strogo zaštićena vrsta. Posredno je zaštićena u dijelovima svojeg areala u granicama zaštićenih područja – parkova prirode Velebit, Biokovo i Učka, te nacionalnih parkova Risnjak, Plitvička jezera i Sjeverni Velebit temeljem Zakona o zaštiti prirode (NN 70/05, 139/08, 57/11). Žuta sirištara ili srčanik je trajnica s debelim i razgranatim podankom koji se grana u dugi i debeli korijen koji je izvana smeđe, a iznutra žute boje. Sirov korijen je mekan, sočan i vrlo gorak. Može doživjeti 60 godina i težinu do 6 kg. Iz korijena svake godine u proljeće izraste rozeta prizemnih listova, a tek nakon 3 do 5 godina iz korijena lincure izraste okrugla i šuplja stabljika visine 40 do 100 (140) cm promjera 1 do 2 cm. Ubraja se među najstarije ljekovite biljke u povijesti narodne medicine. Hipokrat je korijen lincure upotrebljavao protiv želučanih i crijevnih tegoba te bolesti jetre i žući. Njegovo iskustvo preuzeli su grčki liječnik Dioskorid, rimski prirodoslovac Plinije Stariji, a kasnije i Galen koji je lincuru koristio kao lijek protiv reume i gihta. Župnik i njemački pučki liječnik Kneipp jako je cijenio srčanik te je jednom rekao „Onaj tko ima i najmanji vrt trebalo bi da u njemu ima srčanik, kadulju i pelin, pa će tada imati istovremeno i ljekarnu u kući.“

Korijen lincure jača cijeli organizam, jača mišiće, daje snagu, pomaže kod klonulosti, slabašnosti, kod preležane teške bolesti. Snažno djeluje na ljudski imunološki sustav.  Čaj od srčanika preporuča se kod slabokrvnosti budući da podržava stvaranje bijelih i crvenih krvnih zrnaca. Koristi se kod insufijencije jetre, intelektualnog umora, poboljšanja apetita, dispepsije, gastro-intestinalnih problema, anemije, tuberkuloze, dizenterije i parazita u crijevima, slabosti teniskog lakta, žutice, hepatitisa.

Korijen lincure (srčanik) djeluje protuupalno, antiseptično, antiparazitski. U Americi korijen lincure traženi je lijek kod anoreksije i lošeg apetita, a u kineskoj tradicionalnoj medicini upotrebljava se kao lijek za liječenje reumatskih tegoba, artritisa itd. Srčanik se ubraja, tj. korijen (Radix Gentianae) u tzv. droge s gorkim tvarima (amara) jer gorka tvar koju sadrži u najvećem je dijelu zastupana u sastavu ljekovitih i djelotvornih tvari, stoga ga treba uzimati najmanje 1 sat prije jela jer nakon jela djeluje prilično nepovoljno na probavu.Od ljekovitih tvari sadrži još glikozide genciopikrin (1,5 -2 %), amarogencin (pod uvjetom da je dobro osušen), trisaharide: gencianoze i disaharide: genciobioze, masno ulje i pektin kao i mnoge mineralne soli. Smatra se da neke od ovih tvari sprječavaju razvoj mikroorganizama (gentiozin i izogentizion) dok druge (genciopikbozid i amarogentin) daju gorčinu. S obzirom da je žuti srčanik (lincura) zaštićena biljka uzgaja se plantažno. No, svakako bi bilo rentabilnije ovako vrijednu drogu brati planski i pod nadzorom te da se prilikom vađenja korijena, korijenove glave vraćaju u tlo radi daljnjeg razmnožavanja i tako bi se sačuvala vrijedna prirodna staništa.

gencijana
Izvađeni korijen lincure  
žuta gencijana
Osušeni i narezani korijen lincure

Kako uzgajati?

Važno je napomenuti da tlo na kojem se uzgaja lincura ne smije biti gnojena gnojnicom. Za uzgoj, lincura zahtjeva duboka plodna planinska tla, vapnenasto propusno i vlažno tlo. Kao višegodišnja biljna vrsta ne ulazi u plodored. Dobri predusjevi su joj strna žita. Monokulturu ne podnosi i na isto zemljište može doći nakon 4-5 godina. Lincura se može razmnožavati izravnom sjetvom sjemena (ali kako sjeme lincure ima jako malu klijavost ovaj način razmnožavanja rijetko se primjenjuje), dijeljem korijena ili mladim izdancima u proljeće ili jesen.  Sjeme klija 1 do 2 godine, a potrebni su mu svjetlost i mraz. U rujnu, sjeme se posije u posudice koje treba ostaviti vani da ih prekrije snijeg. Kad se snijeg otopi, posudice staviti u staklenik sve do nicanja početkom svibnja. Kad biljčice dostignu visinu oko 2-3 cm presađuju se na otvoreno na razmak oko 20 cm. Treće godine u proljeće biljke presaditi na stalno mjesto na razmak 50 x 50 cm, a cvjeta tek u petoj ili šestoj godini, a za berbu korijena najbolja je peta godina.

Korijen (Radix Gentianae) se vadi u jesen ili u rano proljeće i to samo starije korijenje odraslih biljaka. Prilikom vađenja korijena gornji dio korijena s pupovima stavlja se natrag u tlo i prekrije kako bi iz njega nastala nova biljka ili se korijen razreže na onoliko dijelova koliko ima pupova i rasadi na razmak od 50 x 50 cm. Svježi korijen ima oštar miris, dok osušeni korijen ima aromatičan miris.

Korijen treba što brže osušiti. Reže se po dužini na 1 -2 cm duge komadiće, zatim naniže na konop i objesi na prozračno mjesto. U slučaju nepovoljnog vremena tijekom jesenskog skupljanja, korijen se može sušiti i na umjerenoj toplini.Stara metoda kojom se odmah nakon iskapanja stavlja na hrpe da bi u njemu nastalo lagano vrenje (fermentacija) i da bi korijen tijekom sušenja u cijelosti poprimio tamnosmeđu boju, koristi se za proizvodnju gorkih alkoholnih napitaka (amara).

žuta gencijana
Razlika između Veratrum album i Gentiana lutea

Pripravci od lincure

Vino od lincure: 30 do 40 g suhog korijena lincure staviti na močenje kroz 14 dana  u 1/2 litre bijelog ili crnog vina. Vino procijediti i uzimati 2 – 3 puta na dan po 0,5 dcl vina, 30 minuta prije jela.

Rakija od lincure:30 do 50 g usitnjenog suhog korijena lincure preliti rakijom i dobro zatvoriti. Nakon što odstoji 10 dana, uz povremeno protresanje procijediti tekućinu. Uzimati 2 do 3 puta na dan po 0,3 dcl rakije 30 minuta prije jela. Samo jedan gutljaj rakiji od lincure pomaže planinarima – alpinistima  da otklone iznemoglost od gladi i hladnoće te da pobudi mišiće i ojača želudac.

rakija od žute gencijane
Rakija od lincure

Hladni čaj od lincure: 1 žlicu suhog usitnjenog korijena lincure preliti hladnom vodom, pokriveno ostaviti da odstoji 10 do 12 sati ili preko noći, a slijedeći dan tekućinu procijediti i uzimati 3 puta na dan po jednu šalicu čaja.

Čaj za jačanje organizma (Hildegard von Bingen): 30 g korijena lincure, 20 g listova kupine, 20 g stolisnika, 10 g metvice i ½ l hladne vode. Usitnjeno suho bilje pomiješati, 1 – 2 žlice čajne mješavine preliti hladnom vodom, zakuhati, kratko prokuhati i pokriveno ostaviti da odstoji 2 sata. Čaj procijediti i uzimati u gutljajima tijekom dana.

Rakija za želudac (Hildegard von Bingen): 1 l rakije, 20 g korijena lincure, 10 g stolisnika, 10 g kičice, 20 g kore naranče, 10 g plodova anisa, 250 g šećera. Usitnjeno suho bilje staviti u staklenku, preliti rakijom i dobro zatvoriti. Nakon što odstoji 3 tjedna, uz povremeno protresanje, rakiju procijediti. Šećer rastopiti u malo vode i zavrijeti te umiješati u rakiju. Rakiju uliti u boce i ostaviti da odstoji nekoliko tjedana. Uzimati dva puta na dan po 1 čašicu rakije.

Tinktura od lincure: 50 -100  lincure močiti 30 dana u 1 l kvalitetne rakije ili 70 % alkohola. Procijediti i uzimati 3 puta dnevno 5 kapi u čaju ili vodi.

Prašak: osušeni korijen lincure usitni se u prah te se može koristiti za posipanje rana, pripremu čaja ili kao začin. U terapijske svrhe preporučuje se uzimanje 1 g praška lincure s malo vode ili čaja 1 sat prije jela, do tri puta dnevno. Od cvjetova plavog enciana (Gentiana amarella) pripremaju se i Bachove cvjetne kapi koje pomažu vječitim pesimistima čime slabe svoj organizam.

Ljekovite pripravke od lincure treba uvijek uzimati 1/2 do 1 sat prije jela, a nikada za vrijeme jela ili poslije jela. Također, preparati od lincure ne preporučuju se pacijentima s čirem na želucu ili dvanaesniku, te kod visokog tlaka. Ne smiju ga upotrebljavati niti trudnice. Lincuru ne smiju uzimati izrazito osjetljive osobe kod kojih postoji sklonost krvarenju iz nosa ili krvarenju želuca ili crijeva. Uzimanje pripravaka od lincure u većim količinama može dovesti do reakcije želuca, mučnine, povraćanja i ubrzanog rada srca.

Postavi pitanje autoru klikom ovdje