Novim Pravilnikom od svibnja su smanjene potpore za orah i lijesku u okviru mjere 11 Ekološki uzgoj. Osim toga u medijima sve češće svjedočimo napadima na ekološke proizvođače. Je li razlog za to opravdan ili ne? Što to znači za proizvođače probali smo saznati od jednog OPG-a koji se bavi ekološkom proizvodnjom lješnjaka u okolici Koprivnice, točnije u Kunvec Bregu. Radi se o OPG-u Kosec Zvonko iz Koprivničko – križevačke županije.

  • Kako ste se uopće našli u ovom poslu i iz kojih razloga se počeli baviti poljoprivredom?

-Prije uzgoja lijeske naš OPG Kosec Zvonko se bavio ratarstvom – uglavnom kukuruz i pšenica, međutim imali smo premalo obradive površine kako bi taj posao bio isplativ. 2012 godine naš susjed posadio je lijesku na svome gospodarstvu. To nam je privuklo pažnju te smo počeli sami malo proučavati tehnologiju uzgoja lijeske i mogućnosti u Hrvatskoj. U našem društvu se često spominjalo da oko lijeske nema puno posla (što je nama odgovaralo jer svi doma radimo od 8 sati do 16 sati) međutim istina je posve drugačija. Tada smo 2013. godine posadili prvih 3,2 ha lijeske a 2015. godine još 0,8 ha. Danas ukupno imamo oko 2.000 sadnica na površini od oko 4 ha. Naš proizvod je ekološki lješnjak u ljusci ili bez ovisno o potrebama naših kupaca, a u nasadu radi uglavnom obitelj. Posjedujemo mehanizaciju koja olakšava posao, a ponekad uskaču i prijatelji, ukratko je svoj OPG predstavioZvonko Kosec.

Kultivacija tla u ekološkom nasadu lijeske OPG Kosec Zvonko

Kvalitetom do stalnih kupaca

  • U sve većoj konkurenciji bitno je da kupci prepoznaju proizvod. Ulažete li u marketing i koja vam se vrsta pokazala najisplativijom? Kako dolazite do kupaca i gdje plasirate svoj proizvod?

Od marketinških aktivnosti koristimo isključivo društvene mreže – zato što je trošak besplatan a dolazi do velike količine ljudi (Facebook) te prodaja i predstavljanje našeg proizvoda na sajmovima po Hrvatskoj. Primijetili smo da nam se vraćaju isti kupci koje smo upoznali na sajmovima što nas jako veseli jer prepoznaju kvalitetu našeg lješnjaka. Često na tim sajmovima bude podsmjeha od strane potencijalnih kupaca koji misle da je ekološki lješnjak nešto poput divljeg – samo ga treba brati i moliti se da će roditi svake godine što je daleko od istine. Tu ima jako puno ulaganja u ekološka gnojiva i ekološku zaštitu te puno fizičkog rada.

Što se tiče konkurencije tu ne vidimo problem jer na tržištu nema dovoljno kvalitetnog lješnjaka tako da ga tržište bez problema apsorbira. Naša konkurencija nema velike i sofisticirane nasade s velikim prinosima. U slučaju izvoza ili dolaska u velike trgovačke lance bilo bi potrebno udruživanje te iste konkurencije kako bi bili što konkurentniji na nekom nacionalnom tržištu. Dobar primjer su Vrgoračke jagode i njihov zajednički nastup na tržištu.

  • Na koji ste način došli do osnovnih i prvih financija za rad, kreditiranjem, vlastitim sredstvima? Jeste li aplicirali za kakve poticaje iz europskih fondova, koristite li kakve mjere koje nudi država, prijavljujete li se na kakve natječaje putem kojih je moguće osigurati financijska sredstva?

-U projekt smo krenuli s vlastitim sredstvima i dijelom kreditom.

 Na početku je bio najbitniji profesionalni pristup jer se „kuća gradi od temelja“ tako da smo napravili potrebne analize tla, savjetovali se sa stručnjacima, kupili kvalitetne sorte lijeske koje odgovaraju našem podneblju, pripremili tlo i sl. Fondovi EU su nam bili jako zanimljivi i prijavili smo se na određene natječaje, međutim nismo imali sreće. Smatram da je to dobar način za unapređenje poljoprivredne proizvodnje i u budućnosti sigurno računamo na fondove EU.

Moram također pohvaliti i grad Koprivnicu koja prepoznaje ekološku proizvodnju te nas podupire sa 1.000 kn/ha za ekološki način uzgoja. Županija nam također pomaže dajući nam besplatan prostor na pojedinim sajmovima.

 Trgovci ne razlikuju ekološki od konvencionlanog lješnjaka

  • Isplati li se uzgajati na ekološki način u RH? Postižete li bolju cijenu Vaših proizvoda na tržištu zbog toga?

-Trenutno ne. Ali imamo svoje redovne klijente. Primjećujem da su ljudi sve više svjesni ekološke proizvodnje. Sama EU ju također potiče i štiti te polako se mijenja svijest građana. Tu vidim svoju priliku u budućnosti.

  • Jesu li vam troškovi gnojidbe i zaštite narasli od kada ste u ekološkoj poljoprivredi i ima li više rada u ekološkoj ili konvencionalnoj poljoprivredi?

-Nasad je sve stariji i veći pa je potrebna je proporcionalno veća količina sredstava. Sve ovisi u urodu u prethodnoj godini ali i drugim agroekološkim i gospodarskim uvjetima. Mislim da će svaki poljoprivrednik smatrati da je njegov način teži ali smatram da u ekološkoj proizvodnji ima više rada. Dovoljno je dati primjer korijenskih izbojaka kod lijeske koje nije moguće tretirati u ekološkoj proizvodnji te se moraju ručno čistiti.

Ekološki uzgoj lijeske traži više ljudskog rada
  • Kako ste zadovoljni povratom uloženog za sada? Može li se od toga, kad se na kraju podvuče crta, živjeti?

-Za sada proizvodnja nije bila isplativa jer nasad nije došao u puni rod.

Urod se svake godine povećava, međutim želim naglasiti da su svake godine mrazevi sve kasniji, a osiguravajuća društva sve teže nas osiguravaju od mraza. Moja konzervativna procjena uroda (s kvalitetnom ekološkom gnojidbom i zaštitom) je oko 2 t/ha lješnjaka pri cijeni od 15-18 kn/kg. Napominjem da je cijena konvencionalnog lješnjaka oko 11-13 kn/kg, uz veći urod, što predstavlja dodatne napore u pronalaženju kvalitetnih i redovnih kupaca. U Hrvatskoj većina veleprodaje ne razlikuje ekološki lješnjak od konvencionalnog, osim nekoliko izuzetaka.

  • Biste li mladima preporučili da se bave ovim poslom?

-Da, ako misle to raditi ozbiljno i slušati struku. Puno njih misli da je laka zarada u lješnjacima. Pogotovo danas kad svi imaju neku neobrađenu zemlju koju žele staviti u poljoprivrednu funkciju.

  • Što mislite o smanjenju poticaja za uzgajivače lijeske i oraha? Hoćete li ga osjetiti na svome OPG-u?

-Za orah ne želim komentirati jer ne poznajem tehnologiju proizvodnje, a što se tiče smanjenja poticaja za lijesku, to nikome ne ide u prilog. Taj poticaj je potreban jer su eko gnojiva i zaštita skuplja od konvencionalne i dobro nam dođe za pokrivanje troškova uzgoja. Nije u redu prema onima koji se ozbiljno bave uzgojem eko lješnjaka (ili eko proizvoda općenito) te se trude maksimizirati svoje prinose iz godine u godinu.

  • Smatrate li da pojedini poljoprivrednici zlorabe poticaje tj. ulaze u ekološku poljoprivredu samo radi poticaja, a ne radi bogatog uroda?

Oni koji ulaze u eko proizvodnju proizvodnju samo radi poticaja nama ozbiljnim proizvođačima ne predstavljanju nikakvu konkurenciju.

  • Smatrate li da će neki posaditi dodatne voćarske kulture u nasadima oraha i lijeske kako bi se klasificirali kao Mješoviti nasadi voćnih vrsta kako bi ostvarili veći poticaj?

-Ja svoju lijesku neću sigurno mijenjati u mješoviti voćnjak jer sam previše vremena i truda uložio u njih da bih sada nešto novo izmišljao, kao što sam na početku rekao svaka „kuća se radi od temelja“. Vjerojatnije je da će nasadi oraha u kojima je razmak sadnje veći postati mješoviti voćnjaci ako se na to netko od njih odluči.

Postavi pitanje autoru klikom ovdje