Zadnjih tjedana hrvatsku stručnu i sveopću javnost zaokuplja slučaj Uredbe o korištenju šumskog poljoprivrednog zemljišta. Između ostalog, u negativnom kontekstu se spominje ime prof.dr.sc. Zorana Grgića, dekana Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Prozvani dekan Zoran Grgić zamolio je medije za strpljenje s izjavama dok traje istraga, a za Gospodarski list je obećao intervju u jednom od idućih brojeva.

Budući da su se proteklih dana krajem svibnja i početkom lipnja mogle pročitati i čuti razne izjave, informacije, ali i glasine vezano uz aferu u kojoj je u istrazi PNUSKOK i pred istražnim sucem završilo 13 osoba, a najzvučnija imena su zasigurno ona državne tajnice u Ministarstvu uprave i bivše kninske gradonačelnice Josipe Rimac, predsjednika Uprave Hrvatskih šuma, Krunoslav Jakupčića, ali i tajnice Kabineta u Ministarstvu poljoprivrede Ružice Njavro, pokušali smo doznati koje poruke i izjave je davao spomenuti dekan, prof.Grgić, uključujući i mail poruku zaposlenicima Agronomskog fakulteta u kojoj je naveo da će se pokazati da aktualni slučaj nema veze ni s njim ni s Agronomskim fakultetom.

Prof. dr. sc. Zoran Grgić, dekan Agronomskog fakulteta u Zagrebu

Naime, pojavili su se u javnosti čak i zahtjevi za njegovom ostavkom, u kojoj se dekana Grgića poistovjećuje s cjelokupnom stručnom i znanstvenom/akademskom zajednicom agronoma koja je prema tim navodima suodgovorna za trenutne loše trendove i stanje u domaćoj poljoprivredi, zbog sudjelovanja u povjerenstvima za izradu (loših) zakonskih rješenja, ali i davanje raznih stručnih preporuka. Gospodarski list ne eskulpira ničije grijehe, štoviše, kao najstariji hrvatskih stručni časopis za poljoprivredu, kroz tri stoljeća su se u našem i vašem listu mogla pročitati razna mišljenja o istim temama, jer je to bit pluralizma. Također se ne smije prejudicirati krivnja pred zakonom nijednog građanina, a smatramo da se znanstvenicima, a osobito ne agronomskoj znanosti u cjelini, ne mogu predbacivati grijesi političkih struktura koje su donosile odluke, jer često je upravo agronomska struka kroz akademsku zajednicu snažno prosvjedovala protiv političkih odluka koje su se pokazale štetne za poljoprivredu u Hrvatskoj. Dok se ne rasvijetle činjenice oko afere, bilo bi zanimljivo analizirati što je točno zagovarao i javno napisao u medijima dekan Agronomskog fakulteta još prije izbijanja samog slučaja u javnost.

Sedam godina debelih krava

Na jednom portalu ukazao je na “sedam godina debelih krava” za neke koji su bez ugovora i plaćanja zakupa sedam godina ubirali potpore, pri čemu nisu proizvodili ništa ili gotovo ništa i da se to konačno treba urediti. Potpore nisu donosile proizvodnju, pa ni prihode od stočarstva, što dovodi sustav do potpunog besmisla. Nova politika ministarstva uključila bi proaktivno djelovanje kako god se to sad u medijskog buci činilo drugačije, pa je u navedenom članku profesor Grgić zagovarao povezanost cijelog sustava u dvogodišnje, odnosno trogodišnje razdoblje razvoja malih i velikih obiteljskih gospodarstava u kojem će krški pašnjaci biti samo alat toga razvoja i da u podnožju planinskih pašnjaka moraju biti suvremene farme na kojima se realiziraju stvarni prihodi.

U tom članku, prof. Grgić postavio je retoričko pitanje:

Je li netko od na tržištu vidio gdje ima za kupiti meso krave buše ili njihove teladi, odnosno junadi? Nema ih jer stočari s bušama nemaju tu potrebu realizacije svog proizvoda na tržištu, jer svoj dohodak u pravilu ostvaruju potporama. Potom je dodao da kod takvih proizvođača zapravo i nema stvarnih prihoda i u zadnjih 7 godina fokus je na pašnom opterećenju koje se u praksi ionako izvrdava, pa kod nas godinama rastu iznosi potpora, a padaju prihodi po hektaru, kao i vrijednost ukupne poljoprivredne proizvodnje u odnosu na potporu istoj toj proizvodnji. Prema njegovim riječima, to je samo pokazatelj kreativnosti poljoprivrednika koji svu pozornost najčešće okreću prema potporama.

Podsjetimo i što je 2017.g izjavio tadašnji ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić:

-Naravno da smo ostali neugodno iznenađeni razmjerima drskosti zloupotreba pašnjaka. Nije normalno da netko dobije 3000 kuna za hektar pašnjaka na kojem stoka uopće ne pase. Našli smo gotovo 6000 hektara pašnjaka čiji vlasnici nemaju niti jedno grlo, a za što im je trebalo biti isplaćeno 17 milijuna kuna. To neću dopustiti. Nisam ja nikakav Robin Hood, ali novac mora poticati proizvodnju, a ne plandovanje

Dekan Grgić je također naglasio da će biti zanimljivo vidjeti kako će proći sljedeći Natječaj za korištenje šumskih pašnjaka po novoj uredbi, ali je pritom zatražio povezivanje s programima razvoja stočarstva kao sustavno rješavanje problema u 2 godine, ali s nadzorom i kontrolom provedbe. Upitao se i hoćemo li paralelno s isplatama potpora vidjeti stvarni porast broja stoke i stočarske proizvodnje u vidu povećanja osnovnog stada i teladi (janjadi i jarića) i istaknuo da ako do toga dođe da je to put rješavanja problema nedostatka krava i mlijeka, kao i teladi za tov, koju sad Hrvatska uvozi u omjeru većem od 70% naših potreba.

Famozno očitovanje

Na e-savjetovanju za spomenutu Uredbu, famozno očitovanje napisao je prof.Grgić u ime Agronomskog fakulteta. Što je napisano i kako obrazloženo? Prema napisanom, pašno opterećenje s minimalnih 0,1 povećavalo bi se do 0,25 u roku 2 godine, kako bi se dalo priliku malim OPG-ima i mladim poljoprivrednicima da iz vlastitog uzgoja povećavaju osnovno stado. Koji mladi i mali poljoprivrednik danas ima spremna grla da uskoči u natječaj za pašnjake? Čime bi ih hranio dok je na čekanju za Odluku? Svatko tko je u Hrvatskoj pokušao napraviti staju i s 30 ili 50 krava, ili do 150 ovaca i koza zna da u roku 6 mjeseci nije moguće ni ishoditi sve papire i dozvole, a kamoli podići farmu (objekte) i nabaviti grla. I to iz uvoza , a zalažemo se za povećanje osnovnog stada i obnovu stada iz vlastite proizvodnje. Tako eliminiramo uvoz steonih junica i klanje svojih krava prije duljeg vremena iskorištenja i remonta. Istovremeno smanjujemo ovisnost o uvozu teladi za tov i njihovo prekomjerno plaćanje. Prema prosječnoj obnovi stada u nas moguće je u roku 3 godine u govedarstvu povećati osnovno stado za oko 60%, a u ovčarstvu i kozarstvu utrostručiti. To je puno bolji način potpore razvoja stočarstva, jer se do sada junice i krave uvozilo ili samo prekupljivalo između proizvođača. Obnova stada u ovčarstvu i kozarstvu je također nužna. A za to bi trebalo kontrolirati povećanje stada krava, ovaca i koza iz vlastite proizvodnje ili unutar korisnika državnog uzgojnog programa.

I postoji prijedlog istog tog profesora da se financijskim instrumentima obveže sve korisnike potpora po ovoj Uredbi na vraćanje i hrvatskih i EU potpora kao kazni i penala, ako se program razvoja OPG-a ne ispuni. Kad se uzme u obzir sve navedeno, prepuštamo čitateljima da zaključe može li se na taj način pogodavati nekome tko bi špekulirao, a ne stvarno proizvodio na krškim pašnjacima. Kao što je ranije spomenuto u članku, pozivamo stručnu javnost da iskaže svoje mišljenje o ovoj temi koje ćemo vrlo rado objaviti, kao i intervju s dekanom u jednom od idućih brojeva Gospodarskog lista.

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakINTERVJU BROJA: Zašto oblica polako gubi titulu glavne hrvatske sorte masline?
Sljedeći članakBespovratnih 650 milijuna kuna za investicije u poljoprivredu
Gospodarski list
Gospodarski list je najstariji hrvatski časopis za poljoprivredu i selo koji i danas izlazi i koji je kroz tri stoljeća usmjeravao stručno, ekonomski i društveno hrvatskog seljaka i selo. Promicao je i čuvao običaje na selu i poljoprivredi i njegovao hrvatsku kulturu i jezik. List danas izlazi kao polumjesečnik na 72 stranice visoke kvalitete papira i višebojnog (kolor) tiska u formatu 210 x 275 mm. Zahvaljujući tradicionalno kvalitetnim i prije svega aktualnim i stručnim člancima, Gospodarski list stekao je vjerne, dugogodišnje pretplatnike i do danas zadržao status najpopularnijeg časopisa o poljoprivredi u Hrvatskoj. Kroz sva tri stoljeća Gospodarski list je izlazio zahvaljujući prije svega svojim vjernim pretplatnicima, poslovnim partnerima i oglašivačima, a u Gospodarskom listu surađuju najnapredniji ljudi pojedinog vremena, mnogi istaknuti znanstvenici, stručnjaci poljoprivredne proizvodnje, te mnogi drugi ugledni ljudi. Važno je napomenuti da Gospodarski list i danas kontinuitrano stvara nove vrijednosti kroz vrijedne projekte i inicijative; Gospodarski kalendar, biblioteka Obitelj i Gospodarstvo, biblioteka Hrvatsko povrće, Gospodarski oglasnik, televizijska emisija Dodir prirode, web izdanja, digitalizacija arhive 1842 – 1910 dostupne javnosti kroz projekt Hrvatska kulturna baština, izbor za najbolju poljoprivrednu ljekarnu, stručni seminar Hrvatsko povrće, stručni seminar CroVin, profilne stranice na društvenim mrežama, Društvo agrarnih novinara Hrvatske… Cilj Gospodarskog lista oduvijek je bio i ostat će prenošenje znanja, informacija i savjeta, kako bi poljoprivredna proizvodnja bila isplativa, a gospodari uspješniji.