Gorka naranča (Citrus aurantium L.) je značajna vrsta agruma, iz roda Citrus, porodice Rutaceae. Naziva se još i ljuta, kisela, divlja, seviljska itd. Smatra se da je najvjerojatnije nastala križanjem pomela i mandarine. Podrijetlom je iz jugoistočnog dijela Azije, spominjana je u zapisima prije više od 2000 godina, a koristila se kao hrana i lijek.

Arapski trgovci su je u 10. st. proširili na područje Sredozemlja, Arapski poluotok, sjever Afrike i Pirinejski poluotok, tako da je na područje Europe donesena stoljećima prije slatke naranče. Poslije je proširena na područje Amerike i ostatak svijeta. Stablo gorke naranče, u različitim kulturama smatrano je simbolom plodnosti, bogatstva i blagostanja, a plod simbolom ljeta i sunca. Kod nas se gorka, odnosno ljuta naranča, posebno udomaćila na prostoru tadašnje Dubrovačke Republike, postavši nezaobilazno stablo, sinonim uređenog vrta i okućnica vila plemenitaša, vlastelina, pomoraca i trgovaca, ali i vrtova samostana. Mnogo je zapisa u povijesti koji svjedoče o gorkoj naranči kao kulturi koja oplemenjuje prostor dubrovačkih vrtova. Danas se gorka naranča, zbog svoje značajne ukrasne vrijednosti, guste zelene krošnje i jarke boje plodova, sadi u parkovima i drvoredima u južnom dijelu Hrvatske te je, uz šire područje Dubrovnika, značajno zastupljena i na otocima Korčuli, Mljetu, Hvaru i Visu. Po izgledu stabla i ploda slična je slatkoj naranči, ali razlikuje se po intenzivnom mirisu lišća, prosječno manjim plodom, izgledu presjeka ploda, većom šupljinom srčike ploda i kiselošću pulpe. Cvatnja se odvija u 5.mjesecu. Plodovi sazrijevaju i beru se uglavnom u 1. mjesecu. Na stablu se često istovremeno nalaze cvjetovi, nezreli i zreli plodovi. Na jednom stablu je i do 500 plodova godišnje. Masa ploda je prosječno 40-200 g. Kora zrelog ploda je intenzivno narančaste do crvene boje, glatka, tanka i lagano se odvaja. Bijeli spužvasti unutarnji dio sadrži pektinske tvari, usplođe je mesnato i sočno, razdijeljeno na 8-14 kriški, odijeljenih tankom opnom, u kojima se nalaze sjemenke. Aromatičnog je, gorko-kiselog okusa, sličnog grejpu ili miksu slatke naranče i limuna. Sadržaj soka je manji u odnosu na ostale Citrus vrste.

Široke mogućnosti upotrebe

Gorka naranča se od davnina upotrebljavala kao hrana, začin u kulinarstvu (zbog svojstvenog mirisa i okusa) te kao lijek u narodnoj medicini. Danas se upotrebljava u prehrambenoj, farmaceutskoj i kozmetičkoj industriji. Ekstrakti iz lišća i plodova se koriste u proizvodnji medicinskih pripravaka, npr. za liječenje mučnine, nervoze, ubrzavanje cirkulacije, kod problema sa spavanjem, kardiovaskularnih bolesti, kao i u proizvodima za mršavljenje, zbog svog djelovanja na ubrzavanje metabolizma. Gorka naranča sadrži pektin, vitamine (najviše C i B9), minerale (K, Na, Ca, Mg, Fe), alkaloide, glikozide, tanine i ostale vrijedne spojeve.

Od lišća se spravlja čaj koji djeluje umirujuće, olakšava probavu, a može se koristiti i za ispiranje rana. Destilacijom cvjetova se dobiva eterično ulje koje se koristi u izradi parfema. Plodovi se uglavnom ne konzumiraju u svježem stanju, zbog kiselkasto-gorkog okusa, ali su zbog visokog sadržaja pektina i svojstvenih aroma, idealna sirovina za izradu džema i marmelade te za kandiranje. Prave se i druge prerađevine: sokovi, sirupi, likeri itd. Kriške svježeg ploda i sok se upotrebljavaju kao začin mesnim jelima, ribi, plodovima mora. Osušena i usitnjena kora ploda se također nalazi u sastavu čajeva.

Arancin

Eterična ulja se nalaze u lišću, cvjetovima, kori ploda i sjemenkama, međusobno su različita po sastavu i mirisu. Sadrže spojeve kao što su: terpeni, masne kiseline, flavonoidi, flavanoli, glukarati i drugo. Od monoterpena najzastupljeniji su limonen i linalol koji su i zaslužni za karakterističan ugodan miris. Eterična ulja imaju široku primjenu i širok spektar djelovanja. Eterično ulje dobiveno iz cvjetova naziva se neroli i vrlo je cijenjeno u izradi parfema. Koriste se i u izradi sapuna, u aromaterapiji i meditaciji, za masažu, za opuštanje, u liječenju reumatskih bolesti, djeluju umirujuće, posebno na dišni sustav. Mnoga istraživanja su pokazala da pojedini sastojci eteričnih ulja imaju: antifungalno, antibakterijsko, antimikrobno, protuupalno, antiparazitsko, antioksidacijsko, antiseptično, antidijabetičko, antidepresivno, analgetsko i diuretično djelovanje. Eterično ulje gorke naranče se može upotrijebiti i kao konzervans u prehrambenoj industriji. Gorka naranča se upotrebljava i kao podloga za ostale vrste roda Citrus, pr. slatku naranču, limun, mandarinu, grejp itd. Dugo je vremena bila najkorištenija podloga za citruse, odnosno agrume. Do izražaja je posebno došla u 19.stoljeću, jer je pokazivala otpornost na bolest gumozu. Prednost joj je i otpornost na različite tipove tla, posebno na tlo s višom pH vrijednosti (alkalno), višak vode u tlu, veliki broj štetnika i bolesti. Pokazala se osjetljivom na virus tristeza, pa se počela napuštati te je vodeća podloga postao Poncirus trifloriata, koji je i otporniji na niske temperature. Ljuta naranča na dubrovačkom području je već dugo vremena dio običaja i pučkog života. Zauzima značajno mjesto u povijesti i tradiciji grada Dubrovnika. Baštini se od vremena prije Dubrovačke Republike, postavši jedna od sastavnica dubrovačkog identiteta. Cvjetovi su se tradicionalno nosili za vjenčanja, plodovi su se rado poklanjali, kolutovima suhih naranača se kitio bor, za vrijeme blagdana i fešta povijesna jezgra Grada se tradicionalno ukrašava lovorovim vijencima, uz dodatak ljutih naranči, za dekoraciju. Stabla naranči su smještena u gradske i sakralne ambijente, ukras su đardina, kao detalj uz kamene zidove, glorijete, u vrtovima samostana i ljetnikovaca, u parkovima na zapadnim i istočnim vratima Grada. Plodovi i listovi imaju bitnu ulogu u gastronomiji dubrovačkog područja. Osim izrade džemova, marmelada i arancina, plodovi se upotrebljavaju i za izradu: sokova, sirupa, likera, travarice, želea, kolača, torti (u kombinaciji s bajamima) i drugih slastica, dodaju se u salate, poslužuju uz kamenice itd. Naribana kora neprskanih plodova se koristi u pripremi kolača i drugih pekarskih proizvoda. Narančin sok se ,kao i limunov, dodaje u čaj, s njime se podlijeva masnije pečenje za Božić i druge blagdane. Listovima se ukrašavaju tanjuri sa slasticama.

Projekt “Džem od dubrovačke ljute naranče”

Dubrovačka udruga DEŠA provodila je projekt “Džem od dubrovačke ljute naranče” u razdoblju 2006.-2008.g. u suradnji s Prehrambeno-tehnološkim fakultetom Sveučilišta u Osijeku, uz potporu Ministarstva poljoprivrede i HPŠSS. Ciljevi projekta bili su povećanje proizvodnje džema, na obiteljskim gospodarstvima, standardizacija recepture, dobivanje oznake izvornosti zemljopisnog podrijetla te se i dalje radi na održivosti istog. Pokrenut je i “Hrvatski festival pekmeza, džema i marmelade” koji se održava od 2007.g. u Dubrovniku, tijekom mjeseca listopada, a od 2010.g. i “Dan ljute naranče” uz proslavu feste sv.Vlaha početkom veljače, uz potporu lokalnih vlasti i nadležnih državnih institucija. Uz džem od dubrovačke ljute naranče, predstavljaju se i promoviraju ostali proizvodi od ove voćne vrste: arancini (ušećerene korice), likeri, kolači, torte i ostalo, a broj proizvođača svake godine raste. Udruga DEŠA je osnovala tvrtku DEŠA Pro d.o.o., za proizvodnju malih količina džema i arancina. U Zadru je 2018.g. proizveden dalmatinski gin, naziva Dubrovnik Republic. Među sastojcima je i gorka naranča, a ostali su: borovica, motar, smilje, stonska morska sol i izvorska voda.

Džem od gorke naranče

Procjena je da danas, na širem dubrovačkom području, ima nešto manje od 2000 stabala. Osim u Dubrovniku, značajne su populacije na obalnom (Ston) i otočnom dijelu županije (Korčula, Lopud). Nekada je i otok Lokrum obilovao stablima naranči. Na jednom stablu prosječno godišnje bude oko 20 kg zrelih plodova. Nažalost, mnogi od tih plodova se ne iskoriste i propadnu. Proizvodnja džemova i drugih proizvoda od ljutih naranči u budućnosti bi se mogla intenzivirati, uz bolju organizaciju proizvođača i da kao autohtoni suveniri, postanu prepoznatljiv brend turističke ponude. Na Sortnoj listi voćnih vrsta Republike Hrvatske gorka naranča se navodi kao udomaćena. Dosad nisu provođene selekcije niti genetička istraživanja, pa postoji mogućnost da je riječ o više različitih populacija. Trenutno nema značajnije komercijalne proizvodnje sadnica, no iste se mogu kupiti u Zavodu za mediteranske kulture Sveučilišta u Dubrovniku te u nekim poljoljekarnama u okolici, pa je posljednjih godina posađen značajan broj novih stabala.

Postavi pitanje autoru klikom ovdje
Prethodni članakKoju prikolicu kupiti?
Sljedeći članakKako pojačati ”imunitet” povrća?
Avatar
Rođena u Splitu, gdje završava osnovnu i srednju u školu. Preddiplomski studij Mediteranska poljoprivreda završava u Splitu, a diplomski studij na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Interesna područja su joj voćarstvo, posebno zapostavljene vrste, povrćarstvo, vinogradarstvo i dr. Rođena je u Splitu 1990. godine. U Splitu završava osnovnu školu, a potom i matematičku gimnaziju gdje maturira s odličnim uspjehom. 2009. godine upisuje preddiplomski međusveučilišni studij „Mediteranska poljoprivreda“ u Splitu koji završava 2012. godine obranom završnog rada naslova „Nutritivna i zdravstvena vrijednost plodova jagode“ te stječe titulu sveučilišne prvostupnice inženjerke agronomije. Iste godine upisuje diplomski studij „Hortikultura-Voćarstvo“ na Agronomskom fakultetu u Zagrebu koji završava 2014. godine obranom diplomskog rada naslova „Kvaliteta perspektivnih sorata jagode neutralne dužine dana uzgojenih izvan sezone“ te stječe titulu magistre inženjerke agronomije (s najvećom pohvalom). Na preddiplomskom studiju stručnu praksu obavljala je na Institutu za jadranske kulture i melioraciju krša u Splitu u laboratoriju i na vanjskim površinama, a tijekom studiranja na diplomskom studiju na Zavodu za voćarstvo Agronomskog fakulteta u Zagrebu obavljala je analize u laboratoriju i obrađivala je podatke u računalnim programima. Područja interesa: mediteransko voće, jagodasto voće, samoniklo voće, zapostavljene vrste, vinogradarstvo, povrćarstvo, rasadničarstvo, genetika, oplemenjivanje, botanika, kvaliteta i nutritivna vrijednost namirnica, ekološka poljoprivreda, stočarstvo, zaštita zemljopisnog podrijetla. Tijekom studiranja bila je koautor znanstvenih radova objavljenih u časopisima Pomologia Croatica i Glasnik zaštite bilja, sudjelovala je na Znanstveno-stručnom savjetovanju hrvatskih voćara 2014. godine te je dobitnica Rektorove nagrade Sveučilišta u Splitu za 2011. godinu.