Na pitanje pretplatnika kako uzgajati, njegovati i gnojiti oskoruše i mušmule te koje bolesti ih najčešće zahvaćaju, odgovara naša stručna suradnica izv. prof. dr. sc. Martina Skendrović Babojelić sa Zavoda za voćarstvo na Agronomskom fakultetu u Zagrebu.

Unatoč tome što mušmula (Mespilus germanica L.) i oskoruša (Sorbus domestica L.) pripadaju u istu skupinu – jezgričave voćne vrste, međusobno se razlikuju po izgledu nadzemnog dijela, načinu sadnje, uzgoja, njege i namjene. Mušmula je pomalo zaboravljena voćna vrsta koja se razvija u obliku manjeg stabla ili grma. Dobro uspijeva u područjima umjereno vlažne i tople klime, na osunčanim položajima i dubokim i plodnim tlima. Dobro podnosi sušu i niske temperature, ali je osjetljiva na visoke ljetne temperature. Kao podloga za mušmulu najčešće se koriste sjemenjaci mušmule, kruške, gloga, oskoruše te neke od vegetativnih podloga dunje (npr. MA ili BC-29). Kod sadnje mušmule na podlozi dunje razmak se kreće oko 4 x 4 metra, a kod uzgoja na sjemenjacima 5 x 5 metara. Mlađe biljke nakon sadnje treba navodnjavati tijekom vrućih mjeseci, dok starija stabla biljke traže navodnjavanje u ekstremno suhim uvjetima. Za uzgoj mušmule na skeletoidnom tlu glog je dobra podloga jer dobro podnosi sušu.

Oblikovanje krošnje i uzgojnog oblika važno je obaviti prvih godina nakon sadnje, a mušmula se može uzgajati u obliku obične ili popravljene piramide, palmeta s kosim granama, modificirane palmete ili i obliku vaze. Tijekom daljnjeg rasta važno je održavati uzgojni oblik i ravnotežu vegetativnog i generativno rasta, a korekcije krošnje rade se rezidbom u razdoblju mirovanja, prorjeđivanjem suvišnih izbojaka i grana koje zasjenjuju krošnju.

Gnojidba se obavlja ovisno i rezultatima analize tla, a prilikom sadnje važno je dodati organsko gnojivo (stajski gnoj), a prema nekim izvorima količina gnojiva za mlada stabala mušmule u prvoj godini iznosi 200 g, u drugoj 400 g, u trećoj 600 g te u četvrtoj godini starosti 800 g. Kasnije i u punom rodu, mušmula bi se trebala prihranjivati s 600-700 kg/ha NPK gnojiva određene formulacije uz dodatak 200-300 kg/ha dušičnih gnojiva ili nekim drugim organskim gnojivima.

Mušmula nije zahtjevna što se tiče zaštite, no mogu je napasti neke bolesti.

Mušmula

Bakterijski palež – bakterija izaziva sušenje vrhova i grančica te na njima suhi listovi ostaju pričvršćeni dugo vremena; izravne mjere zaštite nema, nego treba prilikom sadnje koristiti zdrave sadnice i odmah nakon rezidbe tretirati voćku bakrenim preparatom.

Pepelnica – tijekom ljeta može izazvati sušenje zaraženog mladog lišća i izbojaka. Od ostalih bolesti mogu se javiti sušenje cvijeta i grančica, palež lista, krastavost lista i ploda, smeđa trulež plodova.

Ostali štetnici koji napadaju mušmulu

Biljka skromnih zahtjeva

Mehanička zaštita od korova

Koji štetnici napadaju mušmulu; kako se konzumiraju plodovi mušmule; koji su zahtjevi oskoruše za svjetlom i temperaturom; na što je otporna, a na što nije; kakva tla voli oskoruša i kakav joj je korijenov sustav; na koji se način sadi i na koje razmake; koje su podloge najbolje za oskorušu; kako se oblikuje stablo i kako se provodi rezidba oskoruše; koje bolesti napadaju oskorušu i na koji način ju možemo zaštiti saznajte u nastavku članka kojega cijelog možete pročitati u tiskanom izdanju Gospodarskog lista br. 6/2020.

Postavi pitanje autoru klikom ovdje
Prethodni članakDo bolje kvalitete i većih prinosa upotrebom biostimulatora tvrtke Pro-eco
Sljedeći članakLabudolika guska – jako plodna
Avatar
Docentica na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Uža specijalnost – Voćarstvo: Uvjeti i tehnologije uzgoja voća, građa, svojstva i kvaliteta plodova, očuvanje starih sorata voća. Rođena je 16.08.1979. godine u Brežicama. Diplomirala je na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2002. godine, a od 2003. godine zaposlena je na Zavodu za voćarstvo. Doktorski rad obranila je 2009. kada je izabrana u zvanje znanstvenog suradnika. U zvanje docenta izabrana je 2010. godine, a u zvanje višeg znanstvenog suradnika 2012. godine. Znanstveni interesi vezani su uz sustave i tehnologije uzgoja voća, građu, svojstva i analize plodova, kvalitetu plodova, oksidativni stres plodova, prikupljanje i očuvanje starih sorata voća i dr. Od 2011. godine voditelj je laboratorija Zavoda za voćarstvo. Aktivno sudjeluje u nastavi na Agronomskom fakultetu: kao koordinator modula: 'Voćarstvo' (preddiplomski studij), 'Primijenjene tehnologije uzgoja voća' i 'Ukrasne voćne vrste' (diplomski studij) 'Pomotehnika i kvaliteta ploda' (doktorski studij), a suradnik je na još nekoliko modula ('Osnove uzgoja drvenastih kultura', 'Voćarstvo 1', 'Uvod u hortikulturnu terapiju'). Do sada je bila voditelj 14 diplomskih i 4 završna rada te član povjerenstva 42 diplomska i 23 završna rada. Suradnik je na dva europska projekta: 1) IPA projekt: „Izobrazba kao priprema za posao u ukrasnoj hortikulturi“ (2013-2015) i 2) LIFE + projekt: „Low pesticide IPM in sustainable and safe fruit production“ (2014-2017). Bila je voditelj jednog nacionalnog znanstvenog projekta te je sudjelovala kao istraživač na dva znanstvena projekta, dva tehnologijska projekta te većem broju istraživanja iz područja voćarstva: Ima objavljenih 6 radova a1 skupine, 14 objavljenih radova a2 skupine, te 5 radova a3 skupine. Kao autor/koautor prezentirala je 29 radova na znanstvenom-stručnim skupovima (domaćim i međunarodnim). U razdoblju od 2004-2007. godine u nekoliko navrata znanstveno se usavršavala na Zavodu za staničnu biologiju i ekofiziologiju biljaka, Odjela za biologiju Sveučilišta J.J. Strossmayera u Osijeku.