Zadruga ili kooperativa predstavlja dobrovoljnu suradnju i udruženje većeg broj ljudi s ciljem zadovoljenja zajedničkih ciljeva i interesa. U Hrvatskoj, prema podacima iz 2017. bilo je 904 zadruga koje su dostavile financijska izvješća. Broj ukupno zaposlenih u zadrugama iznosio je oko 2.156, dok je prosječni broj zaposlenih po zadruzi 2,4. Od ukupnog broja zadruga u Hrvatskoj oko 42% su poljoprivredne zadruge, 17% prerađivačke zadruge, a 16% iz sektora usluga.

Kooperativa ili zadruga prema Zakonu o zadrugama definira se kao „dragovoljno, otvoreno, samostalno i neovisno društvo kojim upravljaju njezini članovi, a svojim radom i drugim aktivnostima ili korištenjem njezinih usluga, na temelju zajedništva i uzajamne pomoći ostvaruju, unapređuju i zaštićuju svoje pojedinačne i zajedničke gospodarske, ekonomske, socijalne, obrazovne, kulturne i druge potrebe i interese i ostvaruju ciljeve zbog kojih je zadruga osnovana“ (NN 98/19).

Ljudi u središtu

Drugim riječima, kooperativa ili zadruga je poduzeće koje stavlja ljude u središte poslovnog modela. Zadruga ne temelji svoje poslovanje na stvaranju kapitala. Članom zadruge smatra se fizička ili pravna osoba koja je pravno sposobna te dobrovoljno ulazi u zadrugu. Osim toga sudjeluje u poslovnom odlučivanju, raspodijeli dobiti, ali i stvaranju strategije poslovanja i poslovne politike zadruge. Odnosno, prema Zakonu član zadruge je „osoba koja sudjeluje u radu zadruge, posluje putem zadruge ili koristi njezine usluge ili na neki drugi način neposredno sudjeluje u ostvarenju ciljeva zbog kojih je sama zadruga i osnovana“ (NN 98/19).

Kao neka od osnovnih načela na kojim posluje zadruga su upravo to da je članstvo u zadruzi dobrovoljno i otvoreno. Ono predstavlja demokraciju u pogledu da rad zadruge nadziru članovi koji isto tako aktivno sudjeluju u donošenju odluka, i na taj način doprinose radu i razvoju zadruge. Zadruga omogućuje samostalnost i neovisnost u pogledu oslanjanja na rad članova zadruge i korištenje raspoloživih resursa,. Također pruža edukacije i usavršavanje za svoje članove, kao i jačanje poslovnih veza, odnosno povezivanje na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj, ali i međunarodnoj razini. Zadruge se mogu podijeliti na zadruge potrošača (svaki potrošač može postati član zadruge – „otvorena zadruga“) i zadruge proizvođača i poduzetnika (pojedinci pojedinih profesija mogu postati članovi – poznato i kao „zatvorena zadruga“).

U svijetu 3 milijuna kooperativa

Početak zadrugarstva se veže uz 19. stoljeće, kad je i osnovana prva potrošačka zadruga u sjevernoj Engleskoj. Prva poljoprivredna zadruga u Hrvatskoj osnovana je još 1864. godine na Korčuli. Danas se zadruge javljaju u različitim djelatnostima pa tako u svijetu oko 12 % ljudi članovi su neke od 3 milijuna kooperativa. Najvećih 300 zadruga imalo je povrat od oko 2,146 milijardi američkih dolara (World Cooperative Monitor, 2020.g.). Na području EU ima oko 250.000 zadruga, 163 milijuna zadrugara koji zapošljavaju oko 5,4 milijuna ljudi (podaci iz Hrvatskog saveza zadruga Zagreb, 2011.). Prema podacima iz 2013.g. u deset poljoprivrednih zadruga na EU razini najveći prihod kretao se oko 15.957 milijuna eura. Kao vodeća zadruga naveden je BayWa, te Royal Friesland Campina (11.41­8 milijuna eura) i Aria Foods (9.887 milijuna eura).

Na području EU najveću mrežu zadruga imaju Italija, Grčka, Njemačka, Španjolska i Francuska. Ekonomski najjače zadruge su u zemljama kao što su Francuska, Njemačka, Danska i Nizozemska. Koliko su zadruge važne u EU pokazuju i podaci. Primjerice poljoprivredne zadruge u Nizozemskoj čine 83 % tržnog udjela u ukupnom gospodarstvu zemlje. U Finskoj je to 79 %, a 55 % u Italiji (Hrvatski savez zadruga Zagreb, 2011.). S obzirom na sektor poslovanja u EU najveći je udio upravo zadruga u industrijskom i uslužnom sektoru (41 %) te poljoprivrednom sektoru (33 %).

Neki od primjera zadruga u Europskoj uniji su: Cooperativas lácteas unidas CLUN. On broji više od 3,5 tisuća članova, 700 proizvođača mlijeka, s 355 milijuna litara mlijeka i 180 milijuna litara prerađenih proizvoda te više od 400 zaposlenih. Poslovanjem putem navedene zadruge dolazi do smanjenja troškova poslovanja, jačanja poljoprivrednika na tržištu te ostvarenja boljih cijena, odnosno ostvarenja dodatne vrijednosti za poljoprivrednike. COVAP zadruga broji oko 320 proizvođača mlijeka, s volumenom proizvodnje oko 314 milijuna litara s osnovnim ciljem zadruge poboljšanja učinkovitosti proizvođača mlijeka u proizvodnji. Sama zadruga koja je u vlasništvu malih mljekara ostvarila je prvo mjesto dobavljača mlijeka za španjolski maloprodajni lanac.

zadruga
COVAP zadruga broji 320 proizvođača

Treći primjer je zadruga Asturiana osnovana 1969. g.. Broji više 1.300 proizvođača mlijeka, koji isporučuju oko 394 milijuna litara i smatra se liderom u prodaji mlijeka na području Španjolske. Grčka zadruga Thesgala osnovana je 2011. s oko 90 proizvođača s oko 120 tona svježeg mlijeka dnevno. Prvi su koji su uveli mljekomate u svrhu prodaje svježeg mlijeka. Cilj zadruge je smanjenje troškova malih proizvođača i omogućiti nešto veću cijenu po litri od prosjeka, izlazak proizvoda na tržište, nadzor i poboljšanje grla stoke, pomoć u administraciji, te pomoć i praćenje logistike i distribucije. Svoju djelatnost proširili su mrežom dućana ,,Thesgala plus” s ciljem prodaje proizvoda dodane vrijednosti svih članova zadruge.

Poljoprivredne zadruge bilježe lošije pokazatelje od ostalih registriranih oblika poljoprivredne djelatnosti, no treba napomenuti kako su i dalje poljoprivredne zadruge ostvarile neto dobit. Međutim niži im je povrat na kapital i imovinu te su više zadužene od ostalih subjekata u poljoprivredi. U Hrvatskoj je 2006. osnovana PZ Krk s ciljem okupljanja poljoprivrednika s područja otoka Krka i jačanja veza u poslovanju, povećanju proizvodnje, brendiranju i plasmanu proizvoda na tržište. Upravo su pokrenuli i webshop u kojem okupljaju i prodaju autohtone proizvode krčkih proizvođača. Zadruga broji oko 20 članova. Okuplja poljoprivrednike iz djelatnosti karakteristične za navedeno područje, stočarstvo (ovčarstvo i govedarstvo) te maslinarstvo i vinarstvo. Drugi primjer zadruge u Hrvatskoj je PZ Plešivica koja se bavi preradom grožđa i proizvodnjom vina. Zadruga broji oko 150 zadrugara s oko 700 tisuća litara bijelog i crvenog vina kontroliranog zemljopisnog podrijetla. Zadruga nudi edukaciju i pomoć u podizanju novih vinograda i proizvodnji vina.

zadruga
Proizvod PZ Otok Krk

Hrvatsko zadrugarstvo u brojkama

1302 – registrirane zadruge

21.462 – ukupan broj zadrugara

2744 – zaposlenika u zadrugama

2,1 – prosječan broj zaposlenih u zadrugama

16,5 – prosječan broj zadrugara po zadruzi

1,6 milijardi kuna – ukupni ostvareni godišnji prihod zadruga u RH

0,5 posto BDP-a u Hrvatskoj.

8061 – ukupan broj poljoprivrednih zadruga

17 – priznatih proizvođačkih organizacija u 8 sektora

700 – broj članova proizvođačkih organizacija

Glavne prednosti zadruge

Kao neke od glavnih prednosti zadruge i kooperacije s ostalim poljoprivrednim proizvođačima je jačanje poslovnih vještina malih poljoprivrednih proizvođača, podjela znanja i informacija te mogućnosti oko uvođenja inovacija u poslovnim procesima, kao i jačanje uspješnosti prilagodbe i otpornosti poslovanja na izazove na tržištu. Isto tako, zadruga predstavlja izvor dohotka za ruralna područja, omogućuje stvaranje radnih mjesta.

Zadruga teži stvaranju poslovnog modela koji je otporan na ekonomske i financijske fluktuacije. Upravo, poslovanje putem zadruge smanjuje broj posrednika u lancu vrijednosti, jača pregovaračku moć proizvođača u definiranju cijene proizvoda. Konačno, ostvaruju se više cijene proizvoda, niže cijene inputa, stvara se ekonomija obujma, kooperacijom se jača tržišna pozicija i izlazak na tržište. Također, veća je dostupnost novih tržišta, dostupnost informacija te omogućuje provedbu edukacija i treninga. Broz i Švaljek u istraživanju iz 2019.g. ističu kako je razvoj poljoprivrednog zadrugarstva važan upravo zbog smanjenja siromaštva, sigurne opskrbe hranom te su zadruge te koje potiču razvoj ruralnih krajeva.

Zajednički se ojačava konkurentski položaj

Razlozi zašto pojedinci nisu skloni zadrugama i poslovanju putem zadruga su prvenstveno manjak povjerenja i solidarnosti i odbojnost prema suradnji. To je uglavnom zbog negativne konotacije i povijesnih zbivanja vezanih uz sustav zadrugarstva u Hrvatskoj. Osim povijesnih zbivanja, nedostatak zadrugarstva vidljiv je u tome što zadruge u načelu imaju niži povrat na kapital (kapital zadruga sastoji se od članarina zadrugara) te je osnovna stvar zaduživanje zadrugara. Pojedina istraživanja navode kako zadruge neefikasno donose poslovne odluke (razilaženje zadrugara u mišljenju što je cilj zadruge). Također i da imaju ograničenja u pribavljanju kapitala. Isto tako, potrebno je duže vrijeme za ujednačavanje kvalitete proizvoda kojim se trguje u zadruzi. Treba napomenuti kako upravo razvoju zadruga i zadružnog poduzetništva doprinose mala obiteljska poljoprivredna gospodarstva. Oni bi svojim udruživanjem i kooperacijom zajednički djelovala na tržištu i na taj način ojačali svoj konkurentski položaj. Na taj način bi utjecali na razvoj poljoprivrede, ali i ruralnih prostora.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članak3,6 milijuna kuna za pomorstvo i ribarstvo
Sljedeći članakVajda – lideri u sektoru svježeg mesa
Tajana Čop, mag. ing. agr.
Asistentica na Sveučilištu u Zagrebu Agronomskom fakultetu, Zavodu za menadžment i ruralno poduzetništvo. Rođena je 1992. godine u Zagrebu gdje završava osnovnu školu i opću gimnaziju. Na Sveučilištu u Zagrebu Agronomskom fakultetu, 2011. godine upisuje smjer Agrarna ekonomika. Nakon završetka preddiplomskog studija, upisuje diplomski studij Agrobiznis i ruralni razvitak te ga završava 2016. godine. Od 2017. godine zaposlena je na Zavodu za menadžment i ruralno poduzetništvo Sveučilišta u Zagrebu Agronomskog fakulteta. Suradnica je na tri modula na preddiplomskim studijima i na sedam modula na diplomskim studijima na Sveučilištu u Zagrebu Agronomskom fakultetu. Trenutno je upisana na doktorski studij Poljoprivredne znanosti Sveučilišta u Zagrebu Agronomskog fakulteta. Znanstveni interes usmjeren je na menadžment i poduzetništvo u poljoprivredi i upravljanje rizikom u poljoprivredi. Sudjelovala je na nekoliko domaćih i međunarodnih konferencija, te objavila nekoliko znanstvenih radova. Članica je Hrvatskog agroekonomskog društva i Europskog udruženja agrarnih ekonomista.