Poljoprivredna zadruga  ,,Obnova” osnovana je 1907.  godine kao ,,Pučka blagajna” i prvi upravitelj bio je Frane Slade sa sjedištem uprave u Pasikama. Ona je bila značajna za razvoj poljoprivrede, zato  što je financirala poljoprivrednu proizvodnju beskamatno. U to vrijeme je bilo dosta ,,lihvarenja”koje je uništavalo ne samo poljoprivredne proizvođače nego i ostale djelatnosti. Tome je doskočila ,,Pučka blagajna” kako bi se obnovila i održala poljoprivredna proizvodnja – uglavnom povrtlarstvo. Osnovana je deset mjeseci kasnije nego ,,Zadružni savez Dalmacije”. U vrijeme velike ekonomske krize 1931. godine osnovana je još jedna zadruga pod nazivom ,,Poljoprivredno – cvjećarska zadruga”, koja je proizvodila povrtlarske kulture (rajčice, krastavci, tikvice, kupus, cvjetača, blitva) i  razno cvijeće (karanfil i dr.).

Poslije rata  su postojale dvije zadruge  ,,Nabavno – prodajna zadruga”, koja 1948. godine mijenja naziv u ,,Opća poljoprivredna zadruga” i ,,Seljačka radna zadruga ,,Obnova”, osnovana  1946. godine. Kasnije, 1964. godine dolazi do spajanja – ujedinjenja ovih dviju zadruga  u ,,Poljoprivredna zadruga ,,Obnova” sa 220 zadrugara i 110 kooperanata.  Ova zadruga se bavila djelatnošću komljenja i čišćenja lješnjaka za potrebe kanditorske industrije – kapaciteta 3.000 tona godišnje. Na tim je poslovima bilo mnogo djelatnika iz Trogirske zagore. PZ Obnova imala je, a i danas ima veliko značenje za poljoprivrednu proizvodnju u Trogiru i okolici. Možda je jedina zadruga u Hrvatskoj koja se bavi povrtlarstvom. O svemu tome porazgovarali smo sa  dugogodišnjim upraviteljem PZ Obnova Petrom Ivačićem.

  • Koliko godina djelujete i koje kulture proizvodite?

Djelujemo 113 godina. Od začetaka 1907. godine ,,Pučke blagajne” pa do danas kao ,,PZ Obnova”. Proizvodimo uglavnom povrtlarske kulture. Imamo sezonski cikluse:  jesen-zima proizvodimo od povrća kupusnjače i zimske salate, a u proljeće – ljeto proizvodimo: rajčice, krastavce – kukumare, tikvice, patlidžan i nešto paprike. Ova zadruga je bila prepoznata po proizvodnji Trogirskog kaula – cvjetače. Sadilo se po 20.000 kaula sorte: rani, srednji i kasni. Trogirski kaul je imao žućkastu boju u odnosu na današnji koji je snježno-bijele boje. Glava mu je težila oko 5 kg, tako da je postojalo nepisano pravilo o natjecanju tko će proizvest najveći kaul. Bio je intenzivnog mirisa, tako da je nekima i smetalo. Danas tog sjemena više nema, to su preuzele sjemenske kuće, a selekcijom je napravljeno da je njegova  težina do 1,2 kg i prodaje se na komade. Proizvodila se zimska salata koji je u kombinaciji s peršinom korijenašem proizveden u Trogirskoj zagori i sve pošiljke (svaki dan po 4-5 kamiona) su išle na tržište prema Zagrebu i Ljubljani. Posebno je bila poznata trogirska zimska salata u Sloveniji. To je sve bila proizvodnja na otvorenom. Danas se proizvodnja odvija pod plastenicima s navodnjavanjem kap po kap i počela se proizvoditi kristal glavata salata, težine oko 1 kg. Prije tridesetak godina ta salata se prodavala izvrsno, danas nitko ne kupuje glavatu salatu nego samo rastresitu. Što se tiče proizvodnje tehnološki smo ostali na starim tehnologijama plasteničke proizvodnje.

Berba krastavaca

Dio djelatnika otkupne stanice

Trgovački lanac ,,Tommy” pouzdan je partner

  • Koje površine pokriva zadruga?

Danas zadruga pokriva oko 3,5 ha. O toga oko 1 ha je pod plastenicima sa rasadnikom. U rasadniku veličine 600 m2 proizvodimo sadnice za svoje potrebe i potrebe PZ Marina, a ostalo prodajemo u našoj poljoapoteci za građanstvo. Imamo plasteničku proizvodnju, rasadničku proizvodnju, poljoapoteku  i vanjsku proizvodnju. Vanjska proizvodnja je sve manje dohodovna, zbog slobodnog tržišta i konkurencije. Imamo površinu (700 m2) gdje je bila farma krava i bavili smo se proizvodnjom mlijeka, tako da smo prije rata  snabdijevali cijeli Trogir mlijekom. Flaširano mlijeko u bocama se vozilo kočijama na Čiovo i ostale dijelove grada svako jutro. Imali smo oko petnestak konja s kojima se orala zemlja. Na toj površini se skupljao stajnjak s kojim su se gnojile oranice. Danas ta površina na ,,Riboli” nije u funkciji, jer je tlo više škaljovito i veliki je problem s vodom. Imamo 25 zadrugara i veliki broj nevezanih kooperanata. Kooperantima otkupljujemo svu robu koja podliježe kriterijima kvalitete i pakiranja. Dolaskom trgovačkog lanca ,,Kaufland”, postavljeni su određeni kriteriji kvalitete, pakiranja, ažuriranja, plaćanja robe, kojih se moraju pridržavati zadrugari i kooperanti. Tako ,,Obnova” – pomaže ljudima od Marine do Splita, odnosno preko nas plasiraju svoju robu. Neki od kooperanata žive od poljoprivrede, a nekima je to dodatni izvor prihoda.

Otkupna stanica
  • Kome plasirate robu?

Cijelu godinu radimo s trgovačkim lancem ,,Tommy” i to skoro svaki dan, a sezonski s ,,Kauflandom”, gdje se roba odvozi u centralno skladište u Zaprešić i poslije distribuira po centrima. ,,Tommy” je pouzdan partner koji redovno vrši isplatu robe, a mi mu redovno šaljemo – evo danas su otišli hladnjača i kombi  i odvezli u centralno skladište u Solinu 4 tone robe i tako svaki dan (rajčica, krastavac, tikvica, patlidžan,  grah, mahune i luk). Opskrbljujemo hotele i restorane svježim povrćem. U sustavu smo HACCAP-a. Proizvodi imaju svoju deklaraciju s LOT-om po kojem se zna tko je proizvođač, kao i ostala obilježja proizvoda. Otkupimo višestruko robe od zadrugara  i kooperanata nego što je vlastita proizvodnja. Nastojimo otkupiti svu proizvodnju kooperantima bez obzira na stanje na tržištu, tako da je to jedna beneficija za kooperante.

  • Kako je tehnološki opremljena plastenička proizvodnja?

Naši plastenici imaju navodnjavanje kap na kap, koje je postavljeno ispod folija koje su postavljene da se smanje plijevljenje i okopavanje –  vađenje korova, da se zadržava vlaga, da se podiže temperatura zemlje, kako bi se bolje razvio sustav korijena.  Proizvodimo sadnice u svom rasadniku za svoje potrebe tako da smo postali ,,brand” na ovom području što se tiče  kvalitete sadnica. Kroz svoju poljoapoteku prodajemo rasadni materijal širem građanstvu. Proizvodimo oko 50.000  brandiranih sadnica godišnje.

 Na usluzi kooperantima

  • Je li imate potrebe za kooperantima i koje kulture tražite?

Uvijek je bilo potrebe za kooperantima i bit će. Mi danas otkupljujemo povrće uglavnom s cijelog područja bivše općine Trogir, uključujući i Slatine s Čiova koji su infrastrukturom više vezani za Trogir iako pripadaju Splitu. Kaštelansko područje je više vezano uz vinogradarstvo i poznate ,,kaštelanske trešnje”. Uvijek imaju prednost oni kooperanti koji su vjerni ,,Obnovi” tijekom cijele godine u odnosu na one koji su liberalni i  ,,trče” tamo gdje je roba skuplja za 50 lipa. Na usluzi smo kooperantima za sve sezonske povrtlarske kulture (blitva i češana blitva (list), kristal zimska salata i razne ljetne zelene salate, grašak, grah u mahuni, bob u mahuni, mrkva, rajčice (za plasteničku proizvodnju koriste se bumbari za oplodnju rajčica), tikvice – vanjski uzgoj, paprika, krastavci, patlidžani, peršin, celer, koraba, endivija, mladi luk), pa čak i voće (trešnje, breskve, limun, naranče, mandarine, grejp i kivi).

  • Koliko imate stalnih zaposlenika?

Ukupno imamo 20 stalnih zaposlenika, od kojih je 9 u proizvodnji s voditeljem proizvodnje Mislavom Dorićem mr. agr., 2 zaposlenika u poljoapoteci, 6 zaposlenika u otkupnoj stanici i 3 zaposlenika u Upravi sa mnom.

  • Kome se trebaju obratiti novi kooperanti?

Novi kooperanti trebaju se javiti na adresu: PZ ,,Obnova”, ul. dr. Franje Tuđmana 2, Trogir ili pak na telefon 021 881-860, broj od otkupne stanice je 021 881-546, a od poljoapoteke  021 881-472.

 Problemi oko papirologije

  • S kojim problemima se susrećete i što vas najviše muči?

U ovom trenutku je problem plasmana robe: nema turizma koji je veliki potrošač  i preko kojeg imamo izravni izvoz , a zbog dakle nastale krize s koronavirusom. Slobodno tržište i uvoz ovih kultura s vanjskog tržišta, gdje je subvencionirana proizvodnja nam je problem, jer mi nemamo nikakve subvencije. Ja sam 40 godina u ovoj zadruzi i nikada nismo dobili nikakav poticaj, osim sada za očuvanje dvadesetak radnih mjesta koliko nas radi. Muči nas papirologija izvlaštenja; Zadruga je dislocirana na četiri mjesta i želja mi je da se sve to objedini na jednom mjestu – na području Krbana, gdje je proizvodnja koja je izgradnjom novog mosta infrastrukturno dobro prometno povezana. Tu imamo najviše problema sa sadašnjom gradskom vlašću koja polaže pravo na naše zemljište, kako bi napravila novu sportsku dvoranu. Sada su tu sudsko-pravni problemi unatoč što imamo parcelizaciju 1/1 na tom području. Tu je reagirao Zadružni savez Dalmacije da će organizirati  tiskovnu konferenciju za medije. Na žalost, u pitanju osobni interesi, a ne interesi šire društvene zajednice. Na području Ribole imamo oko 12.000 m2, gdje se mogla napraviti nova crkva i stambeno naselje. Tako da je Zadruga zbog ovih imovinsko-pravnih problema  izvlaštenja – eksproprijacije nakon 113 godina došla na početak. Nadam se da ću to uspjeti riješiti i zadovoljno otići u mirovinu.

Svakog dana broj kooperanata se smanjuje zbog velikih troškova plasteničke proizvodnje. Ljudi su se više okrenuli dohodovnijim djelatnostima, kao što je turizam i ugostiteljstvo.

  • Zašto je dobro biti član zadruge i koji benefit imaju novi zadrugari?

Najvažniji benefit je da zadrugari imaju prevenstvo u otkupu i plasmanu robe te nabavu repromaterijala po povoljnijim cijenama.

Poljoapoteka
Upravitelj PZ Obnova iz Trogira Petar Ivačić

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakKupine su hrana, lijek i nektar!
Sljedeći članakU Motovunu otvorena prva istarska banka vina
Avatar
Ivan Marjanica, dipl.ing. pomorskog prometa, rođen 1956 u Trogiru, novinarstvom se bavi od 2002. godine. Uže područje su mu maslinarstvo i manifestacije vezane uz izvorne domaće proizvode. Rođen 30. srpnja 1956. u Trogiru. Osnovnu školu završio u Ljubitovici – jedno od mjesta bivše općine Trogir, a danas općine Seget. Srednju školu završio u Trogiru, gdje danas živi s obitelji (supruga, dva sina i jedna kćer). Završio u Splitu I. stupanj elektotehnike i kao inženjer geofizičke elektronike radio 27 godina u tvrtci „Brodospas – Split“. Diplomirao Pomorski menadžment i stekao zvanje: diplomirani inženjer pomorskog prometa. Od 2002. urednik u listu „ Kampanel“. A od 2004. dopisnik Glas Koncila s trogirskog područja, kao i dopisnik Gospodarskog lista i Agroglasa. Prati Sabatine, Noćnjake i druge maslinarske skupove i sve sajmove i manifestacije vezano uz izvorne domaće proizvode. Pisao je i za Novu Zemlju, te za Hrvatsko Slovo i Novu Zadrugu. Prati stručna predavanja o maslinovom ulju, vinu, bijelom luku i to primjenjuje u praksi kao osnivač zadruge Rašeljka. Organizator manifestacije Bakalarijada i promotor novih proizvoda na bazi češnjaka.