U prošlom članku pisali smo o značaju amortizacije u poljoprivrednoj proizvodnji koja je značajni element uspjeha u procesu proizvodnje i poslovanja. Donosimo nastavak.
Osnovna sredstva koja se grade (građevinski objekti), višegodišnji nasadi i osnovno stado imaju početnu vrijednost jednaku ukupnim ulaganjima u izgradnju, odnosno podizanje nasada i uzgoj stoke.
Kako se procjenjuju sredstva za rad?
Krajnja ili likvidacijska vrijednost se odnosi na dotrajala sredstva u trenutku prestanka njihova korištenja, odnosno na kraju vijeka korištenja. Kod sredstava mehanizacije se ta vrijednost zanemaruje ako je sredstvo u trenutku isključivanja iz upotrebe potpuno dotrajalo, jer bi se tada moglo unovčiti samo staro željezo. Kad je ta vrijednost beznačajna ili su veći troškovi prodaje tog sredstva krajnja vrijednost se zanemaruje. Ukoliko sredstvo ima određenu upotrebnu vrijednost, utoliko se procjenjuje koliko se za njega tada može dobiti i uzima kao likvidacijska vrijednost (ostatak vrijednosti). U praksi se procjenjuje krajnja vrijednost sredstva i troškovi njegove prodaje.
Kod višegodišnjih nasada se krajnja vrijednost zanemaruje. Troškovi krčenja nasada često se veći od vrijednosti drveta koje se može dobiti. Međutim, kod osnovnog stada (npr. kod muznih krava) krajnja vrijednost je značajna i ne smije se zanemarivati. Krajnja vrijednost je jednaka klaoničkoj vrijednosti stoke.
Osnovna sredstva koja imaju veću osnovicu za amortizaciju imaju i veće godišnje iznose amortizacije dok sredstva dužeg vijeka korištenja imaju relativno manje godišnje iznose amortizacije. Obujam korištenja utječe na intenzitet trošenje stalnog sredstva i na duljinu vijeka korištenja, a time i na visinu godišnjih iznosa amortizacije.
Fizičko trošenje nastaje zbog utjecaja prirodnih činitelja (truljenje drvenih dijelova, korodiranje metalnih dijelova, i sl.) i zbog intenziteta upotrebe stalnih sredstava (habanje dijelova stalnih sredstava). Ekonomsko trošenje nastaje neovisno o fizičkom trošenju, a pod utjecajem tehnološkog napretka. Fizički ispravna sredstva prestaju biti pogodna za korištenje, jer su se pojavila nova koja omogućuju ekonomski isplativiju proizvodnju uz manje troškove energije, materijala, ljudskog rada, i sl.
Vremenska amortizacija
Vremenske metode se temelje na dužini ekonomskog vijeka korištenja osnovnog sredstva. Primjenjuju se kod izračunavanja amortizacije onih sredstava čiji vijek korištenja najviše ovisi o utjecaju prirodnih i tehničkih činitelja te o ekonomskom zastarijevanju osnovnog sredstva.
Godišnji iznos amortizacije ovisi o procijenjenoj dužini vijeka upotrebe osnovnog sredstva. Kod primjene vremenske metode osnovica za amortizaciju raspoređuje se na pojedine godine vijeka korištenja osnovnog sredstva. Prema načinu raspoređivanja osnovice razlikuju se metode:
- linearna
- degresivna
- progresivna
Linearna metoda je najjednostavnija i najviše korištena. Osnovica se ravnomjerno raspoređuje na godine planiranog vijeka korištenja osnovnog sredstva pa se godišnji iznos amortizacije računa tako da se osnovica za amortizaciju podijeli s broj godina vijeka korištenja stalnog sredstva.
Na pr. ako je početna vrijednost osnovnog sredstva (V0) 10.000 €, krajnja vrijednost (Vn) je 400 €i vijek korištenja (n) 8 godina.
a = (10.000 – 400) / 8 = 1.200 € godišnje ili 100 € mjesečno.
Degresivna amortizacija je izračunavanje godišnjih iznosa koji se iz godine u godinu smanjuju. Najveći iznos amortizacije obračunava se u prvoj godini, a najmanji u posljednjoj godini. Progresivna metoda je obrnuta u odnosu na degresivnu. Iznosi amortizacije se iz godine u godinu povećavaju. Stoga je iznos amortizacije u prvoj godini najmanji, a u posljednjoj godini najveći. U poljoprivrednoj proizvodnji se koriste, uglavnom, linearna i degresivna metoda obračuna amortizacije.
Prednost degresivne metode je u tome što smanjuje rizik nemogućnosti naknade ukupne vrijednosti (amortiziranja) osnovnog sredstva ranije izbačenog iz upotrebe. Osim toga, degresivna metoda omogućuje ravnomjernije kretanje ukupnih troškova osnovnih sredstava, budući da troškovi održavanja rastu tijekom vijeka korištenja stalnog sredstva. Kako osnovna sredstva u prvim godinama uglavnom daju veći učinak, lakše se mogu pokriti povećani troškovi amortizacije u tom razdoblju. Isto tako, posljednjih godina stalna sredstva slabije rade, daju manji učinak, te je dobro da su i iznosi amortizacije manji.
Funkcionalna amortizacija
Funkcionalna metoda je specifična jer se temelji na obujmu korištenja ili radnom učinku osnovnog sredstva te godišnji iznos amortizacije ovisi o intenzitetu funkcioniranja (rada) stalnog sredstva, što je način procjene njegova fizičkog trošenja. Koriste se za izračunavanje amortizacije onih stalnih sredstava čiji vijek korištenja ovisi najviše o intenzitetu korištenja, a manje o proteku vremena.
Visina amortizacije se utvrđuje razmjerno učinku osnovnog sredstva koji ostvari upotrebom u razdoblju za koje se računa amortizacija. Prvo se izračuna iznosa amortizacije po jedinici ostvarenog učinka ili po satu rada. Računa se tako što se osnovica za amortizaciju podjeli s ukupnim učinkom koji stalno sredstvo može ostvariti u vijeku korištenja.
Nakon toga se izračunavaju godišnji iznosi amortizacije množenjem iznosa amortizacije po jedinici učinka s ostvarenim učinkom u godini za koju se računa amortizacija.
Prednost funkcionalne amortizacije je u tome što iznos troškova prati intenzitet korištenja osnovnog sredstva, jer je on najbolji izraz njegova trošenja i ujedno izraz intenziteta stvaranja novih učinaka, proizvoda ili usluga. U praksi se ostvareni i planirani učinak obično razlikuju zbog čega se godišnji iznos amortizacije u posljednjoj godini vijeka korištenja mora korigirati na način da se u zbroju godišnjih iznosa amortizacije dobije ukupan novčani iznos koji je potreban za kupnju novog sredstva.
Utjecaj metode obračuna amortizacije na financijski rezultat
Mnogi se poljoprivrednici – poduzetnici krajem godine pitaju hoće li nabavka nove dugotrajne imovine umanjiti porez na dobit. Osnovna je činjenica da poreznu osnovicu čini razlika između prihoda i rashoda tj. dobit (ili dohodak). Veći troškovi u pravilu znače manju obvezu za plaćanje poreza na dobit. Tako na pr. visoki proizvodni troškovi direktno smanjuju dobit, a time i porez na dobit.
U slučaju da poljoprivrednik uloži u kupnju stroja 100.000 € to bi značilo jednokratno trošak zbog kojeg bi poduzeće vjerojatno ostvarilo gubitak poslovne godine što bi se negativno odrazilo na njegovo daljnje poslovanje u odnosu na sve vanjske dionike (banke, poslovni partneri…). Kako bi se to izbjeglo postoji amortizacija kao postupak postupnog pretvaranja vrijednosti dugotrajne imovine u trošak. U kojem razdoblju? U razdoblju očekivanog korištenja/trajanja te pojedine imovine. Tako, ako je očekivano vrijeme korištenja stroja npr. 10 godina, uloženih 100.000 € postupno će se amortizirati u trošak tijekom sljedećih 10 godina (godišnja stopa amortizacije tada je 10 %). U konkretnom primjeru, godišnji trošak amortizacije iznosio bi 10.000 € (100.000 € * 10 %) pri čemu je osnovica za obračun amortizacije nabavna vrijednost. Na kraju zadnje godine neotpisana vrijednost stroja iznosi nula eura.
U slučaju primjene funkcionalne metode amortizacije može se dogoditi da ona nije u stanju odraziti očekivano trošenje budućih ekonomskih koristi. Tada je treba kombinirati s nekom od metoda koje odražavaju vremensko trošenje.
Ako se pretpostavi da nabavljeni stroj u vijeku trajanja odradi 200.000 km, tada se amortizacija može obračunati primjenom funkcionalne metode i amortizacija će iznositi 0,5 €/km. Ukoliko vozilo svake godine prijeđe otprilike 30.000 km, ono će se amortizirati kroz nekih 6-7 godina, a godišnji iznosi amortizacije bi iznosili oko 15.000 € što će ovisiti o učinku vozila u toj godini (prijeđenim kilometrima).
Usporedbom funkcionalne amortizacije s linearnom, može se zaključiti da bi metoda linearne amortizacije više odgovarala ovakvoj vrsti troška od funkcionalne. Iz primjera se vidi kako različite metode amortizacije daju i različite ukupne iznose akumulirane amortizacije u svakoj godini. Različiti iznosi godišnjeg troška amortizacije daju na kraju i različite iznose ukupne amortizacije, pa tako i drugačiji financijski rezultat poduzeća/gospodarstva koje obračunava amortizaciju. Tako npr. amortizacija vozila u prvoj godini korištenja kod linearne metode iznosi 10.000 €, a funkcionalnom metodom za tu istu godinu iznosi oko 15.000 € (na bazi prijeđenih približno 30.000 km). Razlika u trošku amortizacije za tu godinu je 5.000 €, što uvelike može utjecati na krajnji financijski rezultat poslovanja osobito ako su iznosi prihoda te godine bili blizu visine rashoda. Ako bi se primjenjivala funkcionalna metoda amortizacije, tu godinu bi poduzeće moglo završiti u minusu, dok bi provođenjem linearne metode, zbog manjeg iznosa amortizacije, poduzeće ostvarilo bolji rezultat.
Amortizacija se obračunava mjesečno, počevši od prvog dana narednog mjeseca od mjeseca kada je imovina stavljena u upotrebu. U pravilu, poljoprivrednik – poduzetnik samostalno utvrđuje očekivani vijek uporabe. Poduzetnik ima pravo utvrditi vlastite stope amortizacije no za potrebe obračuna poreza na dobit, ne smije koristiti stope više od navedenih u Zakonu o porezu na dobit.
Praktična primjena amortizacije imovine u poljoprivredi
Pravilna primjena amortizacije omogućuje poduzetnicima učinkovitije upravljanje imovinom, kako materijalnom tako i nematerijalnom odnosno financijskom kroz sljedeće mogućnosti:
- Optimalno planiranje zamjene opreme pomoću adekvatne strategije zamjene opreme i strojeva u svrhu osiguranja kontinuiteta proizvodnje i smanjenja rizika od neočekivanih kvarova. Pravovremena zamjena amortizirane imovine može pomoći u održavanju efikasnosti i konkurentnosti.
- Produljenje životnog vijeka imovine moguće je kroz postupke pravilnog održavanja i popravaka može produljiti životni vijek poljoprivredne imovine, smanjiti potrebu za čestom zamjenom i optimizirati troškove amortizacije.
- Evidencija i praćenje troškova – preporučljivo je voditi detaljnu evidenciju o troškovima nabave, amortizaciji i održavanju svake stavke imovine kao i o revalorizaciji imovine. Redovito praćenje ovih troškova pomaže poljoprivrednicima u donošenju odluka o upravljanju imovinom.
- Savjetovanje s računovođom ili poreznim stručnjakom može pomoći poljoprivrednicima u optimizaciji svoje strategije amortizacije imovine i korištenju dostupnih poreznih olakšica.
- Analiza povrata ulaganja prije nabave nove opreme ili imovine kako bi se utvrdilo koliko brzo će se investicija amortizirati kroz povećanje produktivnosti ili smanjenje troškova.
Poljoprivrednici bi trebali pratiti nove tehnološke inovacije koje mogu poboljšati učinkovitost proizvodnje i optimizirati troškove amortizacije. Ulaganje u modernu tehnologiju može dugoročno smanjiti troškove amortizacije i povećati konkurentnost. U životu, a tako i u poslovanju, često se nađemo pred izborom kad treba donijeti odluke. Umjesto pasivnog promatranja i nečinjenja, treba planirati, aktivno djelovati i pravovremeno donositi odluke što može značajno utjecati na rezultate poslovanja te na prilagodbu novonastalim situacijama i u konačnici može značiti razliku između uspješnog i neuspješnog poljoprivrednika.
