Kako izbaciti šećer iz organizma na prirodan način (3)?

Kako izbaciti šećer iz organizma? Donosimo pregled ljekovitih biljaka koje se koriste za regulaciju šećera u organizmu. Borovnica, kičica, ali i grah značajne su ljekovite biljke koje se koriste kod ove sve značajnije bolesti modernog društva.

Borovnica i šećer

Šumska borovnica (Vaccinium myrtillus L.) je malen, do 50 cm visok, jako razgranjen listopadni grm iz porodice vrijesova (Ericaceae). Ima okruglastojajaste, sitno nazubljene listove, duge oko 2,5 cm s vrlo kratkom peteljkom. Zelenkastoružičasti cvjetovi zvonasto kuglastog oblika pojavljuju se tijekom svibnja u pazušcima listova, a plodovi dozrijevaju početkom ljeta. Veliki su kao zrno graška, tamnoplave boje, prekriveni sivkastom prevlakom s dosta smeđih sjemenki i karakterističnim udubljenjem na vrhu. Beru se potpuno zreli, a u ljekovite svrhe koriste svježi i osušeni.

Kod šećerne bolesti koriste se mladi, potpuno razvijeni listovi borovnice koji se beru prije dozrijevanja plodova. Skidaju se s grančica i suše na sjenovitom i zračnom mjestu. Hidrokinonski glikozid mirtilin odgovoran je za antidijabetički učina,k pa se stoga ova biljka često naziva i “biljni inzulin”.

Priprema čaja: Čajnu žlicu usitnjenih listova preliti šalicom kipuće vode i procijediti nakon 10-15 minuta. Piti dvije šalice nezaslađenog čaja tijekom dana. Ne preporučuje se pijenje čistog čaja kroz duže vrijeme (više od 2 tjedna) jer se u listovima nalazi znatna količina slobodnog hidrokinona koja je pri kraćoj upotrebi neškodljiva, no pri dugotrajnom uzimanju može štetiti jetri.

Čaj od lista borovnice pomaže kod šećerne bolesti

Mnogo je bolje list borovnice uzimati u čajnim mješavinama, npr. s komuškama graha, korijenom maslačka i listom breze u jednakim omjerima. Čajnu žlicu mješavine preliti s 2,5 dl kipuće vode i poslije 20 minuta procijediti. Piti 3 puta dnevno šalicu čaja između obroka. Nakon 2-3 tjedna uzimanja načiniti stanku od 10 dana. Voditi računa o prehrani.

Svježi plodovi borovnice imaju ugodan miris i kiselkasti, pomalo opori okus. Sadrže organske kiseline (citronska, vinska, jabučna, jantarska), mineralne tvari (kalij, kalcij, magnezij, željezo, bakar itd.), vitamin C, vitamine B grupe, beta karoten, katehinske trjeslovine, modra bojila antocijane (delfinidin, petunidin), mnogo pektina (10%), invertni šećer itd. Izvrsno su voće za djecu, bolesnike i starije osobe. Poboljšavaju probavu i čišćenje probavnog trakta.

Za pripremu čaja ili kapi koriste se osušeni plodovi šumske borovnice. Sježi plodovi suše se obično na umjetnoj toplini do 50ºC, pri čemu je za kilogram suhih potrebno oko 8 kg svježih plodova. Osušeni plodovi jedan su od najboljih biljnih lijekova za liječenje proljeva, osobito u djece i osjetljivih osoba.

Djeluju protuupalno, sprječavaju razvoj bakterija, smanjuju peristaltiku i djeluju umirujuće na crijeva. Kad smo na putu i nemamo mogućnosti pripremati čaj dovoljno je više puta dnevno prožvakati 10 suhih bobica. Osim što se pije kod proljeva čaj se preporučuje i za grgljanje i ispiranje usta i ždrijela kod paradentoze i upale usne šupljine te kao oblog kod ekcema, lišajeva i čireva.

Čaj od suhih plodova:
2 čajne žlice plodova staviti u 2,5 dl hladne vode, zagrijati do vrenja i lagano kuhati oko 10 minuta. Ohlađen čaj procijediti i piti nezaslađen tijekom dana, po žlicu svakih sat vremena ili koristiti za ispiranje ili obloge.

Kičica

Kičica, gorka kičica, grozničava trava, zlatna kitica, muška kantarija ili tavžentroža (Centaurium erythraea Rafn. = C. umbellatum) je jednogodišnja ili dvogodišnja biljka s uspravnom, četvrtastom, šupljom stabljikom visine od 20 – 50 cm, koja se u gornjem dijelu grana. U proljeće iz malog valjkastog korijena izbija prizemna rozeta duguljastih, sivozelenih listova s kratkim peteljkama. Listovi na stabljici su nasuprotni, gotovo sjedeći, duguljasti, cjelovitog ruba, s 3-5 lisnih žila, pri vrhu stabljike su rijetki.

Ružičasti cvjetovi s pet latica razvijaju se u pazušcu listova pri vrhu stabljike i ogranaka. Otvaraju se samo za lijepog i sunčanog vremena. Kičica cvjeta u srpnju i kolovozu. Česta je biljka, rasprostranjena po livadama, svijetlim šumskim čistinama, suhim travnatim i sunčanim terenima, na vapnenastom i ilovastom tlu. Skuplja se cvatuća biljka, 10-15 cm iznad zemlje i suši u snopićima ili rasprostire u tankom sloju na sjenovitom i zračnom mjestu.

Prilikom branja obvezno treba koristiti škare da se ne iščupa osjetljiv i nježan korijen koji se nalazi neposredno uz površinu tla. Osušena biljka ima blago aromatičan miris i izrazito gorak, prodoran okus. Čuva se u višeslojnoj papirnatoj vrećici ili u kartonskoj kutiji.
U biljci se nalaze gorki sekoiridoidni glikozidi (sverciamarin, centapikrin itd.), flavonoidi, triterpeni, steroli i fenilkarboksilne kiseline i nešto alkaloida. Aktivne tvari najviše su koncentrirane u cvjetovima.

Gorke tvari kičice potiču izlučivanje probavnih sokova, solne kiseline i probavnih enzima, pa se ona koristi kod slabog apetita, anoreksije, nadutosti, za poboljšanje probave, za bolji rad jetre (osobito kod “masne” jetre) i izlučivanje žuči, kod žučnih kamenaca, šećerne bolesti.

U narodu se kičica često koristila kod povišene temperature i groznice (otud naziv grozničava trava), slabokrvnosti, opće slabosti i iscrpljenosti organizma, za čišćenje i jačanje krvi, uklanjanje mokraćne kiseline, kod gihta, poremećaja krvnog tlaka, slabe cirkulacije, menstrualnih tegoba, problema sa živcima i kožnih bolesti.

Prema nekim novijim istraživanjima preporučljivo je piti čaj i nakon kemoterapije i radioterapije. Izvana se čaj koristi i kod rana koje sporo zacjeljuju. Kičicu ne treba koristiti kod čira na želucu i drugih želučanih tegoba povezanih sa stvaranjem prevelike količine kiseline (podrigivanje, žgaravica). Priprema se kao čaj, tinktura i vino, često u kombinaciji s drugim biljkama. Kod šećerne bolesti preporuča se čaj od kičice i pelina u jednakim omjerima. Priprema se kao oparak.

Čaj od kičice:
Jednu čajnu žličicu suhe, usitnjene biljke preliti s 2,5  dl kipuće vode i procijediti nakon 5 minuta stajanja. Čaj se može pripremiti i namakanjem žličice biljke kroz 6 sati u hladnoj vodi, nakon čega se ocijeđeni čaj zagrije do temperature ugodne za piće. Piju se 1-2 šalice čaja dnevno, najmanje pola sata prije jela, nikada neposredno nakon jela. Preporuča se piti nezaslađen čaj, a iskustva pokazuju da se organizam vrlo brzo navikne na izrazito gorak okus kičice.

Vino od kičice:
25 g kičice
25 g lista metvice
1 neprskani limun
1 L kvalitetnog bijelog vina
Usitnjeno, suho bilje staviti u staklenku sa širokim grlom i preliti s litrom bijelog vina. Dodati limun narezan na ploške, zatvoriti staklenku i ostaviti da odstoji 10-15 dana, uz povremeno miješanje. Vino procijediti i čuvati na tamnom i hladnom mjestu. Piti 2-3 puta dnevno po 0,5 dl vina pola sata prije jela za okrepu organizma, poboljšanje apetita, pospješenje probave i kod žučnih tegoba.

Čaj za jetru, gušteraču i žučni mjehur:
kičica 15 g
korijen anđelike 15 g
stolisnik 15 g
plod sikavice 25 g
korijen maslačka 30 g
Jušnu žlicu čajne mješavine preliti s 2,5 dl kipuće vode, poklopiti i procijediti nakon 10 min. Piti triput dnevno šalicu nezaslađenog čaja, barem pola sata prije jela.

Grah

Grah (Phaseolus vulgaris L.) je biljka koja se uglavnom uzgaja zbog sjemenki koje se koriste za hranu. Manje je poznato da se suhe ljuske graha koriste za snižavanje šećera u krvi, za što je zaslužan glukokinin, inzulinu slična tvar.

Pripravljanje čaja: jušnu žlicu suhih, usitnjenih ljusaka graha staviti u 2,5 dl vode, zakipiti i lagano kuhati oko 3 minute. Piju se 2-3 šalice čaja tijekom dana. 

Čaj od suhih ljusaka pospješuje izlučivanje vode iz organizma pa se često pije kod zastoja u izlučivanju mokraće, reumatičnih tegoba, nečiste kože. Kod šećerne bolesti djelovanje se upotpunjava dodatkom listova borovnice, zelene kičice, korijena maslačka i cvijeta stolisnika. Česta je nedoumica koji grah koristiti u ljekovite svrhe.

Neki autori smatraju da se mogu koristiti mahune iz bilo kojeg uzgoja, dok drugi daju prednost niskom grahu i visokom grahu s bijelim cvjetovima. Istraživanja će utvrditi što je od toga ispravno.

Hrana i razina šećera u krvi usko su povezani, a sjemeke graha hrana su koja se preporučuju u prehrani dijabetičara. Posebnu pažnju zaslužuju dijetalna vlakna, topiva i netopiva. Netopiva vlakna potiču i održavaju pravilnu probavu i sprječavaju zatvor, te pridonose stvaranju i očuvanju zdrave crijevne flore koja je neophodna za dobar imunitet.

Sudjeluju u prevenciji i pomoći kod divertikuloze, hemoroida, sindroma iritabilnog kolona i raka debelog crijeva. Topiva vlakna pomažu u smanjenju ukupne razine kolesterola u krvi i tako sudjeluju u prevenciji kardiovaskularnih bolesti. Prehrana koja uključuje topiva vlakna povezana je i sa smanjenim rizikom od pojave dijabetesa tipa 2.  Smatra se da grah pomaže u uspostavljanju hormonske ravnoteže kod žena, osobito u menopauzi, te da štiti i od raka dojke.