Prilog broja: Proizvodnja presadnica povrća

161

Kako proizvesti kvalitetnu presadnicu?

Iako se presadnice mogu proizvoditi samo za vlastite potrebe, trend je komercijalna proizvodnja presadnica na specijaliziranim gospodarstvima ili u tvrtkama sa suvremeno opremljenim zaštićenim prostorima.

Iako precizni standardi ne postoje, kvalitetna presadnica ima sljedeća svojstva:
• nije zaražena bolestima i štetnicima,
• sposobna je preživjeti u suboptimalnim uvjetima nakon sadnje,
• ima dobro razvijen korijenov sustav,
• ima dobro razvijenu lisnu površinu bez vidljivih vizualnih oštećenja listova poput kloroze (požutjelog tkiva) ili nekroze (odumrlog tkiva).

Tehnologije proizvodnje presadnica

Tehnologije proizvodnje presadnica su se razvijale usporedno s razvojem tehnologija uzgoja. Dok je ranije bila uobičajena proizvodnja presadnica „golog“ korijena, danas se presadnice uzgajaju s grudom supstrata oko korijena. Ovom tehnologijom svaka se biljka uzgaja u vlastitoj ćeliji, manja je kompeticija između biljaka i biljke su ujednačenije. Proizvodnja presadnica „golog“ korijena obuhvaća sve tehnologije uzgoja u kojima se proizvedene presadnice za sadnju „čupaju“ iz tla ili nekog drugog supstrata. Pritom sitniji dijelovi korijena ostaju u tlu, a korijen je nedovoljno zaštićen u transportu i sadnji. Glavni je nedostatak ove tehnologije što razdoblje duže od nekoliko sati između “čupanja” i sadnje uzrokuje gubitak turgora listova (presadnica izgleda uvelo), veći je zastoj u rastu i gubici u primitku presadnica. Ovakav način uzgoja uglavnom se koristi pri uzgoju presadnica na gredicama ili u niskim tunelima. Presadnice s grudom supstrata uzgajaju se i sade s odvojenim dijelovima supstrata, različita volumena i oblika grude oko korijena, ovisno o uzgajanoj vrsti. Uz znatno smanjenje utroška rada, zbog jednakog razmaka između biljaka postiže se veća ujednačenost uzgojenih presadnica, a i usjeva nakon sadnje. Ova tehnologija omogućuje bolje iskorištenje sjemena i osigurava točnije planiranje sjetve za određenu dinamiku sadnje, odnosno, berbe. Budući da se presadnice prevoze i sade s grudom supstrata u kojoj je određena količina vode i biljnih hranjiva, spriječeno je isušivanje korijena, visok je primitak presadnica i praktično nema zastoja u rastu. Kad su nepovoljni uvjeti za sadnju na otvorenom, presadnice s grudom supstrata mogu se skladištiti nekoliko dana. Najvažnije tehnologije uzgoja presadnica s grudom supstrata su uzgoj u papirnatim lončićima, uzgoj u prešanim blokovima i kao najraširenija, uzgoj u kontejnerima.

""

Kontejneri se izrađuju od polistirena ili polietilena visoke gustoće. Dužine su oko 50 cm i širine 30 do 35 cm, tako da se na m2 površine može smjestiti oko 6 kontejnera. Ovisno o promjeru lončića (od 18 do 45 mm), njihov broj u kontejneru može varirati od 20 do više od 200, odnosno po m2 se može proizvesti od 120 do 1200 presadnica. Za kupusnjače i poriluk najčešće se koriste kontejneri sa 209 lončića; za salatu s 160; za papriku i rajčicu namijenjenu za uzgoj na otvorenome s 104, a za uzgoj u zaštićenom prostoru s 60, odnosno, 40 lončića; za tikvice, krastavce i lubenice s 40 lončića. Lončići kontejnera su okruglog ili kvadratnog presjeka, prema dnu malo suženi, volumena od 20 do 80 ml. Svaki lončić na dnu ima otvor za procjeđivanje suvišne vode. U uzgoju presadnica u kontejnerima koriste se supstrati dobrog kapaciteta za vodu i zrak te njihovog povoljnog odnosa. Supstrati su sterilizirani tako da ne sadrže uzročnike biljnih bolesti, sjeme korova i štetnike.

Ručna sjetva se može obaviti u sandučiće napunjene supstratom na razmak redova 3 do 5 cm i 1 do 2 cm u redu ili u kontejnere s 200 do 400 lončića. U komercijalnoj proizvodnji presadnica s grudom supstrata sve operacije (punjenje lončića kontejnera supstratom, pravljenje udubljenja na površini supstrata, sjetva sjemena, pokrivanje sjemena vermikulitom i vlaženje vodom) su mehanizirane. Poslije sjetve, sandučići ili kontejneri se drže jedan na drugome u prostoriji s optimalnom temperaturom za klijanje i visokom vlagom zraka (klima komori). Nakon jednog ili više dana, kad započne klijanje, kontejneri se prenose u zaštićeni prostor, gdje se postavljaju jedan do drugoga. U zaštićenom prostoru kontejneri su podignuti iznad razine tla. Na taj način korijen ne prorašćuje van kroz otvor na dnu lončića, već se njegov vrh savija po dnu lončića. Taj stres u rastu glavnog korijena i pritjecanje zraka do otvora na dnu lončića stimulira razvoj postranih korjenova i bolje vezanje supstrata. U uzgoju presadnica celera i plodovitog povrća (rajčice, paprike, patlidžana) provodi se pikiranje biljčica. Plodovito je povrće najbolje pikirati u početku pojave prvog pravog lista, a celer s dva prava lista. Svrha pikiranja je proizvesti kvalitetnije presadnice. Čupanjem i sadnjom na drugo mjesto, na nešto veći razmak, biljčice prolaze svojevrsni stres, koji dovodi do kratkotrajnog zastoja u rastu, što se očituje u skraćenju i debljanju stabljike. Kidanje vrška korijena stimulira pojavu postranih korjenčića. Rezultat pikiranja su presadnice čvršće stabljike i razvijenijeg korijenovog sustava. Za lakše vađenje presadnica s cijelom grudom supstrata iz lončića, kao i manje izraženom stresu biljaka nakon presađivanja, potrebno je pred sadnju prestati navodnjavati. Gruda supstrata se malo zasuši, skupi i lakše izvadi u trenutku sadnje. Isto tako, voda iz vlažnijeg tla uokolo grude tek posađene presadnice pritjecat će u grudu i omogućiti korijenu opskrbu vodom. U protivnom, ako je gruda vlažnija od okolnog tla, voda otječe iz grude, tj. iz neposredne blizine korijena. Biljka ne dobiva vodu, gubi turgor i ako nije osigurano navodnjavanje može doći do venuća posađenih presadnica. U plutajućem sustavu proizvodnje presadnica, koji se danas najviše koristi u proizvodnji presadnica duhana, polistirenski kontejneri se nalaze u plitkim bazenima na hranjivoj otopini visine oko 10 cm. Taj sustav omogućuje bolju kontrolu i ujednačenost usvajanja hranjivih tvari od strane svake biljke. Pritom su manje povoljni uvjeti za razvoj bolesti, jer se nadzemni dio biljke ne vlaži, a sredstva za zaštitu bilja dulje ostaju na lisnoj površini. Kako bi se spriječilo prorastanje korijena izvan lončića kontejnera, hranjiva otopina se ne aerira (ne upuhuje sa zrak). Presadnice se vade iz bazena dan prije sadnje kako bi se supstrat prosušio.

""

""

Rokovi i uvjeti uzgoja presadnica

Mogućnost korištenja zaštićenih prostora za proizvodnju presadnica nekih povrtnih vrsta prikazana je u tablici 1. U tablici su navedeni orijentacijski rokovi uzgoja za kontinentalno područje. U mediteranskom dijelu rokovi sjetve i sadnje su oko dva tjedna ranije. Uzgojem presadnica u kontroliranim uvjetima grijanog zaštićenog prostora biljke se optimalno razvijaju, ranije dospijevaju u rod i bolje se koristi površina. Vrijeme sjetve u zaštićenom prostoru određuje se prema vrsti, vremenu i mjestu uzgoja, odnosno, prema klimatskim uvjetima regije. U vrijeme sadnje presadnice trebaju biti optimalno razvijene, što omogućava brzo ukorjenjivanje i nastavak rasta.

Mlade presadnice se brzo ukorjenjuju, ali sporije rastu, dok se prestare presadnice sporo ukorjenjuju, što može dovesti do gubitka dijela listova. Zbog mogućnosti gubitaka, tijekom uzgoja presadnica planira se proizvodnja 10 % više biljaka nego je potrebno za jedinicu površine. Potrebno je koristiti kvalitetno sjeme visoke klijavosti i energije klijanja.

Previsoka vlažnost, visoka temperatura i smanjena osvijetljenost biljaka utječu na razvoj nježnih i izduženih biljaka podložnih napadu bolesti. Zato je neophodno zaštićeni prostor za proizvodnju presadnica svakodnevno provjetravati. Za vrijeme hladnih i vjetrovitih dana provjetrava se kratkotrajno u najtoplijem dijelu dana (od 11 do 14 h), a tijekom toplijih, proljetnih dana provjetrava se jače. Temperatura utječe na rast biljaka. Nakon nicanja temperatura se snižava ispod optimalne kako bi se spriječilo izduživanje biljčica u uvjetima slabog osvjetljenja u zimskom periodu. Pojavom prvih pravih listova održava se optimalna temperatura do razdoblja kaljenja (7 do 14 dana prije presađivanja) kada se opet snižava (tablica 2).

""

Kaljenje presadnica

Presadnice iz zaštićenog prostora treba prilagoditi za sadnju na otvorenom. Na otvorenom su niže temperature zraka, a veći je intenzitet svjetla danju. Prilagođavanje nižim noćnim temperaturama zraka naziva se kaljenje presadnica. Rastom presadnica postupno se sve više noću ostavlja otvorena ventilacija. Na isti način presadnice se prilagođavaju i pojačanoj solarnoj radijaciji, odnosno, ultraljubičastom zračenju danju. Naime, staklo i polimerni materijali ne propuštaju ultraljubičaste zrake i dolaskom biljaka na otvoreno mogu biti oštećeni listovi i stabljika u obliku sivih izduženih ulegnuća. Pri jačem oštećenju najstariji listovi otpadaju, stabljika se povija, a cvatnja kasni. Ovaj je problem izražen pri uzgoju presadnica u visokim tunelima, plastenicima i staklenicima čije se krovne površine ne otvaraju ili nedovoljno otvaraju. Presadnice uzgojene u niskim tunelima mogu se potpuno prilagoditi pojačanoj radijaciji na otvorenom, jer se ovi zaštićeni prostori mogu potpuno otvoriti i danju i noću.

Cijepljenje presadnica povrća

Cijepljenje se u proizvodnji povrća primjenjuje za plodovito povrće (rajčica, paprika, patlidžan, dinja, lubenica, krastavac i dr.). Uspješna proizvodnja ovih vrsta temelji se na upotrebi kvalitetnih presadnica nabavljenih od specijaliziranih proizvođača ili iz vlastita uzgoja. Važno je uzgajati kultivare (sorte) prilagođene ekološkim uvjetima i rokovima proizvodnje. Neke sorte su osjetljive na stresne uvjete nakon presađivanja i tijekom vegetacije (visoke temperature, suša, stagniranje vode, napad štetočinja). S druge strane, intenzivna proizvodnja, često bez pridržavanja plodoreda, dovodi do pojačanog napada biljnih bolesti iz tla, jednostranog korištenja hranjiva u tlu i akumulacije soli. Zabranjena je i upotreba kemijskih sredstava za sterilizaciju tla (metil bromid), a fizikalne metode zahtijevaju velike investicije. Rješenje je solarizacija tla (prekrivanje tla u zaštićenim prostorima transparentnom folijom tijekom najtoplijeg dijela godine), ali nju je moguće primijeniti samo na pojedinim lokacijama u mediteranskom dijelu Hrvatske.

Iako je u početku cilj cijepljenja bio povećanje otpornost biljaka prema gljivičnim, bakterijskim i virusnim bolestima te nematodama koje se javljaju u intenzivnoj proizvodnji povrća, interes za cijepljenjem se povećao i zbog drugih prednosti: otpornost na stresne uvjete – odabrana podloga omogućava uzgoj povrtne vrste u stresnim uvjetima jer osigurava visku otpornost i tolerantnost na ekstremne temperature, salinitet, sušu i stagniranje vode, povećanje prinosa i kvalitete – podloga razvija bujniji korijenov sustav, što rezultira boljim usvajanjem vode i hranjivih tvari iz tla; navedeno ima za posljedicu intenzivniji porast biljaka, raniji početak plodonošenja, duže razdoblje berbe i bolju kvalitetu plodova.

Osnovni nedostatak predstavljaju povećani troškovi proizvodnje cijepljenih presadnica u odnosu na necijepljene, uzrokovani velikom potrebom ručnog rada, nabavom skupog sjemena podloge, potrebe za specifičnim uvjetima nakon cijepljenja (visoka temperatura i vlaga zraka). Također, potrebno je iskustvo u odabiru odgovarajuće podloge i plemke jer je moguća pojava inkompatibilnosti. Podloga se bira prema otpornosti ili tolerantnosti na bolesti i štetnike te stresne uvjete, dok se odabir plemke temelji na očekivanom prinosu i kvaliteti plodova.

Tehnike cijepljenja i aklimatizacija presadnica

Postoje različite tehnike cijepljenja, a odabir ovisi o biljnoj vrsti. Za lubenicu, dinju i krastavac najčešće se koristi tehnika cijepljenja u rascjep ili raskol. Podloga se sije 5 dana ranije od plemke i cijepljenje se provodi u fazi razvijenih kotiledonskih listova. Podlozi se odstrani vegetacijski vrh i na mjestu kotiledona se napravi procjep u koji se stavlja plemka. Plemka se priprema rezom u obliku klina, 1,5 cm ispod kotiledona, i stavlja se u procjep podloge uz pričvršćenje posebnom kvačicom. Pri cijepljenju rajčice, paprike i patlidžana često se koristi metoda cijepljenja kosim rezom. Sjetva podloge se provodi dva dana ranije od plemke, a cijepljenje u stadiju razvijenosti dva prava lista (20 dana nakon sjetve). Podloga i plemka režu se iznad kotiledona pod kutom od 45° i spajaju silikonskom kvačicom. Tijekom procesa cijepljenja treba paziti na čistoću i dezinfekciju alata te radnih površina i prostora za cijepljenje kao i na aklimatizaciju, jer je na mjestu reza moguć unos raznih patogena koji onemogućavaju formiranje kalusa. Proces aklimatizacije traje nekoliko dana (5-7), a odvija se u kontroliranim uvjetima zaštićenog prostora (natkrivenim komorama) pri temperaturi 24 do 27 °C i visokoj relativnoj vlazi zraka od 95 do 100%. Prva dva dana važno je smanjiti intenzitet svjetlosti materijalima za zasjenjivanje. Prva tri dana biljke treba držati pri relativnoj vlazi zraka blizu zasićenja, a sljedećih je dana treba postupno smanjivati. Četvrtog dana aklimatizacije materijal za zasjenjivanje može se ukloniti samo tijekom jutarnjih i večernjih sati, a petog i šestog dana i potpuno. Važno je da su cijepljenim biljkama osigurani optimalni uvjeti za brzo stvaranje kalusa, uz minimalni rizik od razvoja patogena. Pri sadnji presadnica, cijepljeno mjesto mora biti iznad površine tla kako plemka ne bi razvila adventivno korijenje i time poništila korisna svojstva podloge.

Presadnice plodovitog povrća

Uspješan uzgoj plodovitog povrća na otvorenome započinje uzgojem presadnica u grijanim ili negrijanim zaštićenim prostorima. Prednosti uzgoja iz presadnica su: veća iskoristivost sjemena zbog povoljnijih uvjeta klijanja sjemena i nicanja biljaka; ranija proizvodnju na otvorenom, odnosno, bolja godišnja izmjena kultura i veće iskorištenje proizvodnih površina; izbor boljih i ujednačenijih biljaka za sadnju što rezultira ujednačenijim rastom i dospijevanjem u tehnološku zrelost te većim prinosom; manje gaženje tla i troškovi rada strojeva zbog smanjenog broja kultivacija i aplikacija pesticida; lakša i jeftinija kontrola korova, bolesti i štetnika. U uzgoju presadnica plodovitog povrća (rajčica, paprika, patlidžan), u fazi razvijenih kotiledona i pojave prvog pravog lista provodi se pikiranje, odnosno, presađivanje na veći razmak. Ovim stresom potiče se razvoj postranog korijenja. Rajčica se pikira u kontejnere s 40 do 60 lončića, paprika u kontejnere s 60 do 80 lončića, a patlidžan u kontejnere s 40 lončića.

Za proizvodnju kvalitetnih presadnica u zaštićenom prostoru potrebno je održavanje odgovarajuće temperature i relativne vlažnosti zraka te vlage i razine hranjiva u supstratu. Vlažnost supstrata se održava zalijevanjem s 1 do 1,5 L vode po kontejneru dnevno.

Za prihranu presadnica koriste se folijarna ili vodotopiva gnojiva, nakon čije je primjene potrebno isprati lisnu površinu kako ne bi došlo do ožegotina. Razdoblje uzgoja presadnica rajčice može trajati 40 do 90 dana. Dobra presadnica ima najmanje 20 g, 7 razvijenih listova i već vidljivi zametak cvata. Za proizvodnju presadnica paprike u zimskim uvjetima potrebno je do 12, a u proljetnim do 8 tjedana. Uzgoj presadnica patlidžana bitno se ne razlikuje od uzgoja paprike. Kako patlidžan na početku vrlo sporo raste za oko 50 dana presadnice u manjim lončićima imati će 3 do 4 prava lista, a promjer stabljike pri osnovi bit će 2 do 3 mm. U većim lončićima kroz 60 do 70 dana presadnice će imati 5 do 7 listova. Pri optimalnim uvjetima za uzgoj presadnica krastavca potrebno je 25 do 30 dana. One su onda visoke oko 20 cm i imaju 4 do 5 listova. Primjena dopunskog osvjetljenja tijekom uzgoja presadnica, u uvjetima kratkog dana i slabog prirodnog osvjetljenja može skratiti proizvodni ciklus i poboljšati kvalitetu presadnica.

Presadnice poriluka

Zbog sporog klijanja koje može potrajati do 3 tjedna poriluk se preporučuje uzgajati iz presadnica. Od 1 g sjemena može se dobiti oko 200 presadnica golog korijena za 10 do 16 tjedana. Za proljetnu sadnju sije se početkom siječnja u zaštićenom prostoru, uz temperaturu od 12 do 16 °C. Obično se sije u sandučiće, pikira u kontejnere i presađuje na otvoreno krajem ožujka na gredice pokrivene agrotekstilom. Sadi se u redove razmaka 25 cm, 26 do 40 biljaka po m2, a može se brati od sredine lipnja i tijekom ljeta. Presadnice poriluka najviše se uzgajaju na gredicama na otvorenome uz sjetvu u travnju ili početkom svibnja oko 5 g/m2. Uz ravnomjerno navodnjavanje za 10 do 12 tjedana presadnice će imati 3 do 4 g i lažnu stabljiku promjera oko 3 mm. Presađuju se od sredine lipnja do početka srpnja uz razmak redova oko 40 cm, ovisno o mehanizaciji za njegu i vađenje i to 18 do 22 biljke/m2. Prije sadnje presadnicama se malo prikrati korijen, da se pri sadnji korijen može pravilno postaviti. Često se prikraćuje i lišće kako bi se smanjila transpiracija nakon sadnje, ali to nije potrebno, ako se raspolaže s dovoljno vode za navodnjavanje.

Presadnice celera

Svi varijeteti, a najviše celer korjenaš se uzgajaju iz presadnica. Glavni razlog tome je sitno sjeme, duga vegetacija i mogućnost prijevremene cvatnje već sasvim mladih biljaka. Sije se u zaštićeni prostor tijekom ožujka. Iako može nicati već pri niskim temperaturama (4 do 5 °C), temperatura u zaštićenom prostoru mora biti viša od 16 °C, jer pri nižim temperaturama za kratko vrijeme može doći do vernalizacije – prijevremene cvatnje. Taj učinak može se poništiti izlaganjem biljaka nekoliko dana temperaturama višim od 20 °C. Sjetva se provodi u sandučiće (5 g sjemena/m2), a nakon 4 do 5 tjedana biljčice se pikiraju u kontejnere veličine lončića 30 cm3. Pilirano (kalibrirano i tretirano) i pretklijalo sjeme moguće je izravno sijati u kontejnere. Kako sjeme celera otežano bubri i klija, preporučuje ga se 1 do 2 dana prije sjetve namočiti u vodi temperature 20 °C. Noćne temperature u zaštićenom prostoru ne smiju pasti ispod 12 °C, a dnevne ne smiju biti više od 20 °C. Kod viših temperatura potrebno je prozračivati. Za proizvodnju dobrih presadnica, s 4 do 5 razvijenih listova potrebno je 10 do 12 tjedana.

Presadnice salate

Dok se salata vlastite potrebe u kućnim vrtovima još uvijek uzgaja i direktnom sjetvom, prednost ima uzgoj iz presadnica koji omogućuje bolje planiranje slijeda berbi i duže razdoblje berbe. Uzgoj presadnica u kontejnerima ili prešanim blokovima u zaštićenim prostorima osigurava jednolično nicanje i ujednačeni porast presadnica, što je prvi preduvjet ujednačene tehnološke zrelosti. Koristi se uglavnom naturalno sjeme, a proizvođači presadnica za tržište koji raspolažu opremom za sjetvu koriste pilirano sjeme, koje se sije po jedno u svaki lončić ili kocku, sasvim površinski ili vrlo plitko. Uz redovito održavanje površinske vlage salata nikne za 3 do 4 dana. Do nicanja se kroz 3 dana održava temperatura od 20 °C, a nakon nicanja se snižava na 10 do 15 °C. Tijekom ljeta kontejnere s posijanim sjemenom je do nicanja potrebno držati u hladnijem prostoru na 16 do 18 °C kako bi se izbjegla termodormantnost. Presadnice su spremne za sadnju kad imaju potpuno razvijena 4 lista, za što je ovisno o temperaturi, intenzitetu svjetla i dužini dana u vrijeme uzgoje potrebno 3 do 5 tjedana. Presadnice golog korijena mogu se uzgojiti u klijalištu ili na gredici sjetvom u redove ili omaške oko 1,5 g sjemena po m2. Ovim načinom se može dobiti oko 500 presadnica po m2. Budući da se radi o presadnicama golog korijena, presadnice trebaju biti razvijenije tako da se sade kad imaju 5 do 6 sasvim razvijenih listova.

Presadnice kupusnjača

Iako se neke kupusnjače uzgajaju izravnom sjetvom (riga, rotkvica, postrna repa), većina se uzgaja iz presadnica golog korijena ili presadnica s grudom supstrata. Presadnice s grudom supstrata imaju niz prednosti, a uzgajaju se u polistirenskim kontejnerima s 160 ili češće 209 lončića. Najvažnija prednost presadnica s grudom supstrata je što gruda supstrata s kojom se sadi, ima i dovoljno vlage da nakon sadnje biljka ne uvene i nakon navodnjavanja odmah nastavi rast. Tako se mogu saditi i mlađe biljke koje se lakše prilagođavaju poljskim uvjetima. Od sjetve do nicanja optimalne su temperature 15 do 20 °C, a od nicanja do sadnje 10 do 15 °C. Budući da su u vrijeme proizvodnje presadnica tijekom ljeta temperature znatno više od optimalnih, kontejneri se drže na otvorenome, a iznad njih se postavlja mreža za zasjenjivanje kako bi se snizila temperatura. Supstrat treba stalno održavati vlažnim. U cilju proizvodnje kvalitetnih presadnica tijekom uzgoja obavljaju se jedna ili dvije prihrane. Prva prihrana se obavlja kad se razvije prvi pravi list, a druga nakon 15 dana.

Presadnice za hidroponski uzgoj

Kao i pri konvencionalnom uzgoju u tlu, plodovito povrće u hidroponskom uzgoju se također uzgaja iz presadnica. Presadnice se proizvode u kockama kamene vune. Također, presadnice je potrebno proizvesti ako se lisnato povrće uzgaja u plutajućem hidroponu, a bere se u fazi potpuno razvijene glavice ili rozete. Po jedna sjemenka hibridnog sjemena plodovitog povrća sije se uobičajeno tijekom studenog u čepove kamene vune, uložene u polistirenski kontejner s 240 lončića. Sjemenku je potrebno lagano utisnuti u supstrat (oko 0,5 cm). Nakon sjetve supstrat se navlaži i prekrije vermikulitom, čija je uloga zadržavanje vlage. Kontejneri se polažu na stolove ili vješaju na nosivu konstrukciju kako bi se osigurao zračni rez korijena, ali i povoljniji temperaturni uvjeti. Specijalizirani proizvođači presadnica kontejnere s posijanim sjemenom do nicanja polažu u klima komoru, u kojoj se održavaju optimalni uvjeti temperature i vlažnosti zraka. Biljke niču ovisno o vrsti za 3 do 4 dana (krastavac) pa do 7 do 10 dana (rajčica i paprika). Do nicanja je temperaturu potrebno održavati na 20 do 25 °C i visoku vlagu zraka. U vremenu od nicanja do pikiranja temperatura se snižava na 12 do 15 °C. Obzirom da se krastavac ne pikira, temperatura se održava iznad 15 °C. U fazi razvijenih kotiledonskih listova i pojave prvog pravog lista, 10 do 15 dana nakon nicanja, obavlja se pikiranje. Pikiranje se provodi na način da se čepovi s biljčicama vade iz kontejnera i ulažu u za to predviđene otvore na kockama kamene vune. Po jedna ili dvije biljke se pikiraju u jednu kocku brida 10 cm i visine 7,5 cm. Kocke s mladim biljkama se postavljaju jedna do druge na stolove. Tijekom razdoblja uzgoja presadnica potrebno je provesti jedno do dva razmicanja kocki kad se biljkama počnu dodirivati listovi, kako ne bi došlo do zasjenjivanja i nepoželjnog izduživanja biljaka. To se radi na način da se svaka druga kocka izvuče iz stavi na drugo mjesto. Od pikiranja do sadnje potrebno je između 50 i 60 dana, a temperatura se održava na 15 do 18 °C. Za 1 ha potrebno je proizvesti 25.000 do 30.000 presadnica, ovisno o planiranom sklopu. Planirana proizvodnja presadnica treba biti 10 % veća od stvarno potrebnog broja biljaka kako bi se nadoknadili mogući gubici tijekom uzgoja i u sadnji. Presadnice se proizvode u vrijeme najkraćeg dana i stoga razdoblje uzgoja traje razmjerno dugo, ali ga je moguće skratiti primjenom dopunskog osvjetljenja. Osim za produženje dnevnog osvjetljenja, dopunsko osvjetljenje se može primijeniti i tijekom oblačnih dana u svrhu povećanja intenziteta osvjetljenja. Sadnja presadnica se obavlja na prethodno natopljeni supstrat (kamena vuna, kokosova vlakna, perlit) na način da se kocke kamene vune s presadnicama postave na kvadratne otvore na gornjoj plohi supstrata, izrezane šablonom prije natapanja supstrata hranjivom otopinom. Dno kocke, mora čvrsto i potpuno pokrivati površinu otvora. Nosači kapilara za fertirigaciju se nakon sadnje utiskuju okomito u postavljene kocke s presadnicama. Presadnice se potpuno ukorijene kroz nekoliko dana. Kad je cilj uzgoja lisnatog povrća rozeta ili glavica, tada se sjeme polaže u čepove, odnosno, kocke kamene vune dimenzija 3×3 cm koje odgovaraju veličini mrežastih plastičnih košarica (čašica) u koje se pri sadnji polažu presadnice salate ili endivije. Uvjeti uzgoja presadnica za hidroponski uzgoj identični su kao i za uzgoj u tlu. Košarice se postavljaju na polistirenske ploče na kojima su označena sadna mjesta razmaka 20×20 cm, a ploče se polažu u bazene s hranjivom otopinom određenog kemijskog sastava i optimalne temperature.

Bolesti presadnica povrća i cvijeća

Ujednačeniji rast i dospijevanje, bolja iskoristivost sjemena, te dobra kondicija i ranija proizvodnja samo su neke od prednosti uzgoja povrća iz presadnica. Stoga već u zimskom razdoblju započinje proizvodnja presadnica nekih vrsta povrća na dva osnovna načina: tradicionalno u toplim lijehama gdje se proizvode presadnice golog korijena, te suvremeni uzgoj presadnica s grudom supstrata oko korijena u različitim tipovima grijanih zaštićenih prostora. Pritom je dobra kvaliteta i zdravstvena ispravnost sjemena povrća jedan od glavnih preduvjeta za postizanje stabilnih i visokih uroda.

Naime, sjemenom povrća se prenosi veći broj štetnih mikroorganizama koji mogu naknadno uzrokovati veće ili manje gubitke, odnosno uzrokovati potpuno propadanje biljaka. Tako je primjerice još krajem proteklog milenija bilo poznato da se sjemenom krastavca može prenijeti 10, a sjemenom rajčice čak 32 različits uzročnika bolesti (vidi Tablicu 3.). Kupnja deklariranog, zdravstveno ispitanog i uglavnom tretiranog sjemena povrća imperativ je proizvodnje kvalitetnog rasada. Supstrat i sve posude (kontejneri) za proizvodnju rasada također moraju biti “oslobođeni” potencijalno štetnih mikroorganizama. Opasnost od pojave većeg broja bolesti koje napadaju korijen i prizemne dijelove stabljika raste pri ponovljenom uzgoju u istim prostorima, pa pri uzgoju presadnica povrća za ranu sadnju gotovo svake sezone bilježimo veće ili manje štete od “mladenačkih” štetnih organizama, odnosno uzročnika bolesti koje se pojavljuju u najranijim stadijima razvoja i rasta. U stadiju klijanja, nicanja i ukorjenjavanja rasada povrća najčešći su, ali i potencijalno najopasniji, (pseudo)gljivični uzročnici paleži i polijeganja.

""

Općenito vrijedi pravilo da je značenje (i štete) od paleži mladih biljčica to veće, što su uvjeti klijanja i nicanja nepovoljniji (npr. temperatura, vlaga, energija klijanja sjemena). Uzročnici te pojave su različite gljivice koje se mogu nalaziti u nedovoljno steriliziranom supstratu (najčešće Pythium, Sclerotinia, Rhizoctonia, Fusarium, Verticillium i dr.) ili se prenose sjemenom (Alternaria, Phoma, Botrytis, Fusarium, Rhizoctonia, Peronospora i dr.). Kako na njihovu štetnu pojavu utječe veći broj čimbenika, mogućnosti prognoze još nisu dovoljno razvijene, pa valja poznavati i primijeniti preventivne mjere suzbijanja.

Premda se u temperaturnim zahtjevima neznatno razlikuju, nabrojenim je neželjenim mikroorganizmima zajedničko da se najčešće pojavljuju u uvjetima previsoke zasićenosti supstrata vodom.""

""Sindrom polijeganja rasada

Sklop biljaka ne smije biti previše gust, jer je relativna vlaga veća, što također izrazito pogoduje širenju bolesti. Sindrom polijeganja rasada najčešće se pojavljuje u razvojnom stadiju kotiledona (tzv. “lažni” listovi), jer s razvojem prvog para pravih listova biljčice postaju znatno otpornije. Tada u zoni korijenova vrata (to je ono mjesto gdje biljka izlazi iz zemlje) rasad postaje tanji, vodenasti i lomi se. Polegle biljke treba skupiti i iznijeti iz rasada, jer se poremećaj vrlo brzo prenosi od biljke do biljke. Njihova je pravovremena identifikacija vrlo važna jer uspjeh dezinfekcije nakon sjetve (tzv. djelomična ili parcijalna sterilizacija, odnosno zalijevanje mladog rasada fungicidnom otopinom) (vidi Tablicu 4. i Tablicu 5.). Poželjno je preventivno zalijevanje rasada fungicidnom otopinom već prije pojave simptoma, a svakako se mora rasad tretirati čim se primijete prve polegle biljčice. Zalijevati se ne smije preobilno, jer većina uzročnika polijeganja rasada pogoduje veća količina vode. Sjetvom tretiranog sjemena fungicidima može se samo umanjiti zaraza (pseudo)gljivama iz tla.

""

""

Osim uzročnika polijeganja u rasadu se mogu pojaviti i neke specifične bolesti pojedinih kultura, npr. gangrena korijenovog vrata paprike (Phytophthora capsici), plamenjača kupusnjača (Peronospora parasitica), pjegavost celera (Septoria apiicola) i sl.

Gangrena korjenova vrata

Gangrena korjenova vrata (Phytophthora capsici) je jedna od najčešćih bolesti koja može potpuno uništiti uspješnu proizvodnju paprike. Mogu biti zaražene već mlade biljčice u proizvodnji rasada, kad iznenada padaju kao pokošene. Ipak, najčešće su zaražene već posađene presadnice paprike, pa biljke pokazuju simptome u vrijeme rasta i razvoja prvih plodova. Tada se neželjene promjene javljaju u zoni korjenova vrata, na tom dijelu biljke paprike poprimaju smeđu boju uz naknadni razvoj vlažne truleži. Zaražene, a već biljke paprike naglo venu i suše se. Takve štete nastaju nakon kišnih razdoblja ili nakon obilnog navodnjavanja. Ako se bolest javlja u čvorištima grana ili peteljkama lišća, tada odumiru dijelovi iznad zaraženih mjesta. Plodovi paprike mogu biti napadnuti izravno ili preko peteljke. Za vlažnog razdoblja se formira prvo vodenasta pjega koja naknadno zahvaća čitav plod, a na njemu se može formirati i “bjeličasta prevlaka”. No, ako nakon zaraze dominira suho razdoblje plodovi jednostavno smežuraju. Ova bolest napada i patlidžan, sa istim ili sličnim promjenama kao na paprici. Uzročnik ove bolesti je pseudogljiva Phytophthora capsici, koja prezimljuje na zaraženim biljnim ostacima ili slobodno u zemljištu bez biljke domaćina. Za svoj razvoj zahtjeva dosta visoke temperature, između 10° i 35°C, a istovremeno je potrebna voda. Korištenje dezinficiranog sjemena (thiram) paprike i/ili patlidžana i parcijalna dezinfekcija klijališta preventivnim zalijevanjem dopuštenim fungicidima je obavezna mjera zaštite u proizvodnji presadnica. Izbor ocjeditih terena za uzgoj paprike i patlidžana su također važna preventivna mjera. Tretiranjem biljaka se uspjeh postiže samo preventivnom primjenom fungicida (prije zaraze i pojave znakova bolesti). Nakon rasađivanja potrebno je zalijevanje biljaka 0,25 % otopinom pripravaka koji sadrže propamokarb (npr. Previcur Energy SL, Proplant SL) ili M-metalaksil (Fongnil Gold SL). Taj postupak valja ponoviti u intervalima 15 do 20 dana, uz poštivanje karence za papriku 35 dana. Proizvođači u certificiranoj ekološkoj proizvodnji mogu preventivno koristiti mikro-biološke pripravke na osnovi korisnih gljivica i bakterija (vidi Tablicu 5a.). Primjenjuju se zalijevanjem presađenih biljaka ili sustavima “kap po kap”. Ovaj pristup kemijske i/ili biološke zaštite može se s više ili manje koristiti protiv ostalih uzročnika bolesti koje napadaju podzemne ili prizemne dijelove stabljike povrća. Djelatna tvar propamokarb pritom je učinkovita samo na pseudoljivice (Pythium, Phytophthora), dok bi mikro-biološke pripravci na osnovi korisnih gljivica i bakterija (npr. Glomus spp., Trichoderma spp., Bacillus spp.) trebali pokazati bolju učinkovitost na ostale uzročnike propadanja korijena ili prizemnog dijela stabljike (npr. Sclerotinia, Rhizoctonia, Fusarium).

""

Plamenjača i pjegavost lišća presadnica

Poseban problem predstavljaju i bolesti koje se često prenose sjemenom, ne napadaju korijen i prizemni dio stabljike, a uzrokuju plamenjaču i pjegavost (palež) lišća presadnica, npr. plamenjača kupusnjača (Peronospora parasitica), pjegavost celera (Septoria apiicola) i dr. Simptome ovih bolesti treba na vrijeme prepoznati i poduzeti mjere prskanja mladih biljčica dopuštenim pripravcima (npr. Ortiva SC dopušten i dovoljno djelotvoran u preventivnoj zaštiti kupusnjača i celera prskanjem mladih biljčica). Pripravak Previcur Energy je dopušten još za primjenu u krastavcima, rajčici, patlidžanu, dinji, lubenici, salati, matovilcu, endiviji, rikoli, radiču, cvjetači, kupusu, brokuli i tikvicama. Pripravak Proplant je dopušten još za primjenu u krastavcima, rajčici, tikvicama, patlidžanu, lubenici, dinji, kupusu, kelju, kelju pupčaru, cvjetači, korabici, kineskom kupusu, brokuli, salati, endiviji, špinatu, blitvi, radiču i celeru. Pripravak Fonganil Gold dopušten je još za primjenu u salati, cvjetači, brokuli, dinji i lubenici.

""

Bakterijske bolesti

Bakterijske bolesti pri uzgoju presadnica povrća i cvijeća, te naknadno u polju ili zaštićenim prostorima, posljednjih godina pričinjavaju sve veće ekonomske štete. Uz osjetljive vrste domaćina i postojanje izvora zaraze, poznato je da bakterijskim biljnim infekcijama pogoduju povišene temperature (optimalno 28° do 30°C), dovoljno vlage (oborine, rosa, magla), uz povišenu vlažnost zraka (izuzev nekih vrsta iz roda Pseudomonas koja se razvijaju pri prohladno-vlažnom razdoblju). Prepoznajemo ih po nekim specifičnim znakovima (simptomima) koji nisu tipični drugim uzročnicima biljnih bolesti: pojava bakterijskog iscjetka, formiranje tumorastih izraslina (bakterijski rak), nenadano i brzo venuće, “masne” pjege na lišću i plodovima, te izražena palež bez vidljivih “micelarnih prevlaka” tipičnih za (pseudo)gljivične bolesti. Za biljke opasne vrste bakterija posjeduju neka zajednička svojstva: jednostavni su, prokariotski i jednostanični organizmi, vrlo prilagodljivi i promjenljivi. Bakterije se razmnažaju dijeljenjem (izuzev roda Streptomyces), pa od samo jedne stanice uz optimalne uvjete u 24 sata nastaje 17 milijuna novih jedinki. Tako ogroman infektivni potencijal, koji nastaje u vrlo kratkom razdoblju, objašnjava nam njihovu neočekivanu pojavu. Izravne mjere suzbijanja bakterijskih bolesti većinom nisu učinkovite kao kemijska kontrola (pseudo) gljivičnih epifitocija. Vegetativni organi (i/ili sjeme) porijeklom sa bakterijama inficiranih biljaka većinom je kontaminirano ili zaraženo, pa je korištenje zdravstveno ispravnog reproduktivnog biljnog materijala osnovna preventivna mjera zaštite. Prve zaražene biljke u usjevu koje pokazuju simptome nalik fitopatogenim bakterijama dobro je odmah ukloniti. Uključivanje u plodored vrsta koje nisu receptivni domaćini smanjuje se populacija uzročnika bolesti, odnosno ne preporučuje se ponovljeni uzgoj na istoj površini barem 2 do 3 godine. Anorganski bakarni spojevi pokazuju izvjesno baktericidnu djelotvornost, ali isključivo u preventivnoj primjeni (u integriranoj zaštiti povrća njihova je primjena ograničena na samo jednu aplikaciju tijekom sezone!). Zadnjih sezona u Međimurju su dobivena dobra iskustva preventivne primjene mikrobioloških pripravaka na osnovi antagonističkih vrsta (npr. Bacillus subtilis i drugi) (vidi Tablicu 5a.), jer biološki antagonisti djelomično ili u potpunosti sprječavaju razvoj štetnih bakterija. Budući da na presadnicama i mladim tek presađenim biljčicama povrća i cvijeća pronalazimo veći broj uzročnika bolesti neophodna je njihova ispravna determinacija, pri čemu proizvođače upućujemo na pomoć u stručnim i znanstvenim ustanovama.

Proizvodimo više od 10 milijuna presadnica godišnje

""U prohladnom jutru krajem listopada, u kojem su se plastenici OPG Kalić Marijan nazirali kroz maglu tek kad smo ušli u njihovo dvorište, jutarnju kavu u šalicama na tacni koja je stajala na stolici u plasteniku ispijali su Marijan i Kruno Kalić, dogovarajući se za radne obaveze tog dana. Stroj za pranje i dezinfekciju plastičnih kontejnera u kojima će se uskoro sijati sjeme povrća za presadnice, već je bio spreman, stoga je sin Kruno skoro naiskap popio kavu i krenuo s radom, dok smo s njegovim ocem Marijanom popričali o njihovim počecima proizvodnje presadnica.

– Proizvodnjom povrća bavimo se od 1962. godine, dakle imamo 55 godina tradicije. U početku je moj otac radio na 1000 kvadrata zemlje i prije 30 godina smo došli do toga da smo premali za velike otkupljivače, a preveliki za maloprodaju, pa smo ugasili proizvodnju konzumnog povrća i počeli proizvoditi presadnice, uvodi nas u razgovor Marijan Kalić, koji sa sinom Krunom u zaštićenim prostorima na oko pola hektara u 7 plastenika proizvodi više od 10 milijuna presadnica povrća godišnje za velike otkupljivače od kojih dobivaju stalne narudžbe. Oko 60 % proizvodnje je za PIK Vinkovce, za koje najviše proizvode presadnice poriluka, a od ostalih kultura najviše proizvode salatu, celer i drugog lisnato povrće i kupusnjače. Primjerice, proizvode i izvoze u Sloveniju presadnice za jednog slovenskog proizvođača koji tjedno traži 60 tisuća presadnica salate.

""

U razgovor s Marijanom se priključio i Marko Ohnjec iz tvrtke Eurobrod, od kojih OPG Kalić nabavlja većinu repromaterijala, najviše supstrate, kontejnere i sjeme. Od drugih dobavljača Marijan Kalić ističe tvrtke Zeleni Hit, Kadmo, Bejo Zaden, Adriflora i dr. Marko Ohnjec je naglasio da je OPG Marijan Kalić među većim njihovim kupcima s kojima tvrtka Eurobrod radi od samih svojih početaka i koji su prepoznali prednost Klasmann supstrata, a to je konstanta kvalitete, bez oscilacija, a recepture su onakve kakve su deklarirane, i po sastavu se prilagođavaju proizvođačima po sadržaju crnog i bijelog treseta i hraniva po omjeru kakav proizvođaču treba. Za proizvodnju presadnica i općenito za proizvodnju povrća tvrtka Eurobrod nudi cijelu paletu proizvoda, od sjemena nizozemske kuće Bayer – Nunhems, od gnojiva radimo s izraelskom tvrtkom AICL, nudimo plastične kontejnere i ambalažu proizvođača Teku Pöpplemann, a stiroporni kontejneri su domaće proizvodnje tvrtke Plastform, a u mogućnosti smo ponuditi i kompletni asortiman i repromaterijal za plastenike, od izgradnje do pokrovnih, podnih i folija za zasjenjivanje.

Ne zaostajemo u tehnologiji

Budući da posjećuje razne sajmove i manifestacije, poput berlinskog sajma Fruit logistica, na kojem je bio u veljači kako bi vidio svjetske trendove u proizvodnji presadnica, Marijan Kalić smatra da Hrvatska ne zaostaje po tehnologiji, jer ozbiljni proizvođači koji žele biti konkurentni imaju velike strojeve za sjetvu sjemena presadnica, ali su ti strojevi zapravo neiskorišteni, jer nema dovoljno potražnje za pun kapacitet rada takvih automatiziranih pogona. -Za usporedbu, kad smo radili milijun presadnica, trebalo nam je osam radnika, za tri milijuna 5 ljudi, pa onda kad smo počeli proizvoditi 5 milijuna bilo je 3 radnika, a sad kad proizvodimo više od 10 milijuna, radimo samo Kruno i ja, s tim da još dostavljamo robu od 15.3 do 15.8. u krugu od 500 km, a godišnje napravimo i do 50 000 km za dostavu presadnica, pa se u sezoni radi i do 20 sati na dan. To ne bi bilo moguće bez novog stroja, jer za stari je prije trebalo više radnika, a sad istim kapacitetom sin sam sije. Naš stroj Urbinati koji ima kapacitet 600 kontejnera na sat potroši oko 100 tisuću sjemena u jednom satu i zapravo je neiskorišten, jer punim kapacitetom ukupno radi 30 dana u godini, a 11 mjeseci stoji. Da bi takav stroj bio isplativ, trebao bi dnevno raditi 3-4 sata. Tu je problem kod investicija u takve strojeve, koji su opet neophodni radi postizanja konkurentne cijene, jer je ljudski rad preskup, naglasio je Marijan i dodao da je uz kapacitet stroja od 80% potencijal njegove proizvodnje čak i do 50 milijuna presadnica, no nema tolike potražnje na domaćem tržištu, i naveo je primjer jednog proizvođača presadnica iz Nizozemske koji proizvodi samo presadnice kupusnjača i godišnje iz proizvede oko 450 milijuna, zahvaljući suvremenim strojevima, ali i potražnji na tržištu.

Postavi pitanje autoru klikom ovdje
Prethodni članakJavni natječaj za prikupljanje i odabir projekata primijenjenih istraživanja u pčelarstvu
Sljedeći članakKoja je budućnost upotrebe glifosata u EU?
doc. dr. sc. Božidar Benko
Docent na Agronomskim fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Uža specijalnost: zaštićeni prostori (plastenici i staklenici), konvencionalni i hidroponski uzgoj povrća u zaštićenim prostorima. Božidar Benko rođen je 1977. Dodiplomski studij završava 2001. godine. Iste godine se zapošljava kao znanstveni novak u Zavodu za povrćarstvo Agronomskog fakulteta. Kao suradnik, sudjeluje u znanstvenim i stručnim projektima vezanima za hidroponski uzgoj povrća. Magistarski rad je obranio 2005., a doktorsku disertaciju 2009. godine. U znanstveno-nastavno zvanje docenta izabran je 2012. godine. Koordinator je četiri modula na preddiplomskim i diplomskim studijima Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Pod njegovim mentorstvom dosad je izrađeno i obranjeno 40 diplomskih i završnih radova. Aktivno je sudjelovao na osamnaest međunarodnih i tri nacionalna znanstvena skupa, s cjelovitim radovima ili njihovim sažecima, a dosad je kao autor i koautor objavio 50-ak znanstvenih i stručnih radova. Član je International Society for Horticultural Science, Znanstveno se usavršavao na Mediterranean Agronomic Institute of Bari (CIHEAM-MAIB), a stručno u Izraelu.