Nastupom toplijih dana i cvjetanjem prvog peludnog i medonosnog bilja pčele sve intenzivnije izlijeću iz košnice. Istovremeno se unutar košnice ubrzava zamjena starih pčela mlađima, a legla je sve više i više.
Nakon ovogodišnjih pravih zimskih mjeseci, siječnja i veljače, dolazi mjesec u kojem se priroda budi. Duga hladna razdoblja nisu išla na ruku pčelinjim zajednicama jer pčele nisu mogle izlaziti na pročisne izlete.
Hladnoća se neuobičajeno spustila i do naših otoka sa svim štetnim posljedicama na živu prirodu. Uzrokovala je i manje novog legla nego što bi ga trebalo biti u ovo doba godine.
Zbog toga je usporena i izmjena prošlogodišnjih pčela novima pa je većina zajednica brojčano slabija. Zato u nadolazećem razdoblju pčelari imaju pune ruke posla kako bi pčelama pomogli u proljetnom razvoju.
Mjesec ožujak je vrlo važan za pčele i pčelare. Sada uočavamo što smo dobro radili prošle godine, naročito u jesen prilikom uzimljavanja, kao i što smo propustili učiniti. Zajednice koje su tijekom zime uginule ili se brojčano smanjile ispod mogućnosti samostalnog razvoja potrebno je pomno pregledati i utvrditi uzrok takvog stanja.
Neposredni uzrok pojačanog gubitka zajednica na pčelinjaku u velikom broju slučajeva su bolesti (varooza, nozemoza), prevelika vlaga u košnici, nedovoljno hrane, nekvalitetna hrana, prekasna dopuna hrane, loša ili stara matica, uzimljene preslabe zajednice, te miševi, ptice ili drugi ometači zimskog mirovanja.
Ako pak utvrdimo da su naši propusti uzrok stradavanja zajednica, ožujak i slijedeći mjeseci daju novu priliku kako greške ne bi ponovili. Kada nam vremenske prilike dozvole moramo obaviti prvi proljetni pregled svih zajednica kojim utvrđujemo količinu preostale hrane, jačinu prezimjele zajednice, zdravstveno stanje zajednice, količinu legla i kvalitetu matice. Na osnovi viđenog možemo odrediti poduzimanje potrebnih mjera.
Priprema zajednica za najznačajniju bagremovu pašu u kontinentalnom dijelu zemlje započinje u ovom razdoblju. Provodi se nadziranjem razvoja i potrebom za dodavanjem hrane i peluda, odnosno bjelančevinskih i mineralnih dodataka. Sada se leglo ubrzano razvija i potrebne su veće količine hrane, kako meda tako i peluda. Ako pregledom utvrdimo nedostatne količine hrane za proljetni razvoj odlučujemo se na koji ćemo je način dodati. Ponekad je u košnicama ima dovoljno samo je daleko od pčelinjeg gnijezda. Tad je možemo premještanjem okvira približiti pčelinjem leglu ili krajem mjeseca slično napravimo okretanjem okvira ili zamjenom nastavaka.
Za razvoj novog legla pčele troše više meda nego do sada, a naročito kad su vanjske temperature zraka niske. Nektarne paše iz prirode su nestabilne pa se za kontinuirani razvoj legla troše i zalihe iz košnice. Dobra strana povećane potrošnje meda je u tome što se matici oslobađa prostor za polaganje jajašaca i razvoj legla. Nepovoljno može biti to što nakon nekog vremena potroše sav med u okolici klupka pa u slučaju duljeg hladnijeg razdoblja ne mogu doći do hrane, iako je u košnici ima dovoljno.
Nastupom toplijih dana pčele prenose med iz udaljenijih dijelova prema sredini. Da bi im u tome pomogli možemo otvoriti košnicu i na brzinu prazne okvire uz klupko zamijeniti punima s kraja košnice. Isto tako možemo dodati i okvire iz pričuve s kvalitetnim proljetnim medom koji na području uz klupko možemo otklopiti. Pri tome pazimo da na barem jednom okviru bude i peluda. Ako nemamo okvira s medom u košnici ili u pričuvi najbolje je iznad klupka na okvire staviti medno šećernu pogaču, a ako se predviđa dulje toplo vrijeme pogača može biti s peludom ili njegovom zamjenom.
Zalihe peluda i proljetne paše – proljeće na pčelinjaku
Pelud ima višestruku ulogu u životu i razvoju pčelinje zajednice, a u ovom razdoblju je važan čimbenik za opstanak i pravilan proljetni razvoj zdravog legla. Njegova nazočnost u hrani omogućava sve potrebne sastojke za pravilnu prehranu matice i legla.
Pelud je u ovom razdoblju jedini izvor bjelančevina, minerala i vitamina u prehrani odraslih pčela i legla. Najveća i najbolje uočljiva potrošnja je upravo sada jer se slabo donosi iz prirode.
Najmlađe pčele radilice koje su u zimu ušle s očuvanim mliječnim žlijezdama počinju proizvoditi matičnu mliječ kojom hrane leglo.Pri tome koriste pelud pripremljen u jesen i pohranjen u stanicama saća oko klupka.Tijekom zimovanja prije pojave legla pčele ne koriste pelud u svojoj prehrani.
Ovisno o smještaju pčelinjaka pčele u ovom razdoblju još mogu pronaći cvjetove proljetnica, johe, vrbe i sličnog bilja čiji cvatovi u pravilu daju više peluda nego nektara. Zbog duge hladnoće ponegdje ima i resica lijeske koje su bogate peludom.
Na višim položajima cvatu šljive, marelice i breskve, a započinje i cvatnja trešanja. Na njih se nadovezuju i ostale voćne vrste. Cvjetovi voćaka osiguravaju nektar i pelud. U travnju se pčele potpomažu i cvjetovima korova kao što su maslačak, mrtva kopriva i ostali. Svaka voćka ne osigurava istovremeno dovoljno peluda i nektara. Tako neke izlučuju više nektara dok cvjetovi drugih sadrže više peluda. Zbog toga povremeno stanemo ispred košnica i promatranjem pčela koje se vraćaju s paše utvrdimo unose li dovoljno peluda.
Marelica, šljiva i breskva daju pelud i nektar. Nakon njih nastavlja se cvatnja trešnje i višnje. Njihovi cvjetovi daju više nektara u odnosu na pelud. Ako se pčelinjak nalazi u blizini šume u kojoj ima dosta divljih trešanja (ili uz plantažne nasade trešnje i višnje) saće se može zabijeliti od meda. Nekako u vrijeme cvatnje trešnje i višnje započinje cvatnja jabuke i kruške.
Cvjetovi daju i nektar i pelud, a pelud od jabuke je različitih boja. U dobrim godinama pčele mogu skupiti dovoljno nektara s voćaka tako da se može vrcati i med koji je tamnožut. Po okusu je gorak a mirisom podsjeća na koštice nekih voćaka. Vrlo brzo kristalizira u sitne kristaliće. Zbog toga nije važan kao proizvod nego mu je najveća uloga u osiguranju brzog i dobrog proljetnog razvoja.
Najveću ulogu u osiguranju razvoja zajednica svakako imaju velike površine pod uljanom repicom. Jare sorte cvatu nešto kasnije i slabije mede od ozimih. Cvatnja uljane repice traje oko 3 tjedna i u povoljnim vremenskim prilikama pčele mogu skupiti i do 20 ili čak 30 kg meda za vrcanje.
Med od uljane repice je svijetložut, a nakon vrcanja poprima sivkastu boju. Okusom podsjeća na repičino ulje. Nakon vrcanja vrlo brzo se kristalizira te spada u lošije vrste meda. U obalnim krajevima u ovom razdoblju cvatu naranče, ružmarin i veliki vrijes.
Dohranjivanje pogačama
Najbolja i najkvalitetnija hrana za pčele je med. Zato je kod priprema za zimu potrebno ostaviti dovoljno hrane. Zadnjih nekoliko godina zimsko razdoblje nastupa kasnije pa su pčele aktivne i u prosincu, a nema unosa hrane i troše zalihe.
Zbog toga se u proljeće može dogoditi da su potrošile sav med na okviru iznad legla, a u hladnijim danima ne mogu do drugih okvira. Ako proljetnim pregledom utvrdimo takvo stanje najbolje je iznad legla položiti okvir s poklopljenim kvalitetnim medom.
Nemamo li takav okvir dodajemo medno šećernu pogaču, u prvom razdoblju bez dodataka da prerano ne potaknemo razvoj legla. Kasnije dodajemo pogače s peludom ili njegovim zamjenama. Najčešće se koristi pivski kvasac, obezmašćeno sojino brašno i obezmašćeno mlijeko u prahu. Svaka prerada saharoze (bijelog šećera) iscrpljuje radilice i zato se kaže da je pogača nužno zlo.
Pčele kod prerade pogače troše enzime iz svojih žlijezda što ih dodatno iscrpljuje i one zbog toga kraće žive i slabije hrane leglo, a sada su najpotrebnije. Proizvođači pogača pokušavaju tome doskočiti enzimskom tehnologijom. Tako se u pogačama nalazi glukoza i fruktoza dobivena od saharoze putem enzima, a ne kiselinama koje dodatno štetno djeluju na pčele.
Kod samostalne pripreme pogača potrebno je voditi računa da je šećer što finije samljeven kako bi pčelama olakšali njegovo otapanje i preradu. Ako u takav šećer umješavamo med moramo biti sigurni da je zdrav, odnosno da potječe iz košnica u kojima nisu zabilježene nikakve bolesti. Najbolji je s vlastitog pčelinjaka. Isto vrijedi i za pelud. Kod pripreme šećernog sirupa s kiselinama za izradu pogača potrebno je voditi računa da se otopina samo kratko zagrije i čim se šećer rastopi treba ga hladiti jer se u suprotnom stvara štetni HMF (hidroksimetilfurfurol). Kao bjelančevinska zamjena najboljim se pokazao pivski kvasac. Ako ga nemamo može poslužiti i pekarski.
Svaki kvasac prije umješavanja treba prokuhati kako bi se inaktivirao. Svi sastojci moraju biti organoleptički i kvalitativno besprijekorni. Naročito su štetne plijesni. Zadnjih godina može se u prodavaonicama pčelarskih potrepština nabaviti i gotovi invertni sirup najčešće dobiven enzimskom tehnologijom koji znatno olakšava pripremu pogača u vlastitom domaćinstvu.
