Dolaskom proljeća s višim dnevnim temperaturama, ozimi usjevi uljane repice nastavljaju svoj rast i razvoj, a isto tako i prezimljujući štetnici započinju svoj razvoj. U usjevu uljane repice među prvim gospodarski važnim štetnicima pratimo pojavu proljetnih repičinih pipa – mala repičina pipa (Ceutorhynchus pallidactylus) i velika repičina pipa (Ceutorhynchusnapi). Istovremeno možemo očekivati i pojavu repičinog sjajnika (Brassicogethesaeneus). Ovi štetnici imaju jednu generaciju godišnje. Proljetne repičine pipe su sive boje tijela, veličine oko 3-4 mm, a glavna morfološka razlika između ovih dviju vrsta je u boji nogu.
Nakon prezimljenja odrasle pipe tijekom veljace i ožujka, ovisno o temperaturama, izlaze iz tla i zapocinju s ishranom na usjevima uljane repice. Za izlazak repicinih pipa potrebno je da temperatura tla na 5 cm dosegne 6ºC, a prosjecna dnevna temperatura zraka 10ºC. Odrasli kukci se kratko hrane grizuci rubove listova, peteljku ili žile na nalicju listova. Ženke nakon 15-ak dana zapocinju s odlaganjem jaja.
Ženka male pipe odlaže jaja na donju stranu peteljke lista, a licinka se hrani u peteljci i srednjoj žili lista, a ponekad i u izbojima. Posljedica ishrane licinki je žucenje i otpadanje listova. Ženka velike pipe odlaže jaje u glavnu stabljiku i postrane izbojke, te na mjestima odlaganja jaja nastaju zadebljanja. Licinka se razvija u stabljici i izbojcima praveci hodnike.
Kako prepoznati štete?
Napadnuta stabljika nepravilno se razvija, dolazi do deformacija i pucanja tkiva, što otvara put napadu uzročnika bolesti.
Rast biljke je usporen, a stvaranjem postranih izboja biljka poprima žbunast izgled. Razvoj ličinki završava nakon 30-ak dana kad odlaze u tlo na kukuljenje. Najači napad proljetnih repičinih pipa povoljno utječe vlažnost u proljeće. Šete su najveće u godinama kad krajem ožujka još nije započeo intenzivniji rast biljaka.
