Neke se domaće vrijedne eko-populacije kupusa proizvode vlastitim odabirom, selekcijom i izolacijom majčinskih biljaka (npr. varaždinsko zelje, ogulinski kupus), te izravnom sjetvom na gredice i uzgojem presadnica “golog” korijena, ali bolesti koje se često prenose sjemenom predstavljaju važan ograničavajući čimbenik proizvodnje. Njihova ekonomska štetnost osobito je naglašenija, ako se sjeme iz takve proizvodnje na obiteljskim gospodarstvima ne raskužuje, odnosno nije preventivno zaštićeno od brojnih poremećaja.

Zajedničke bolesti

Među 18 različitih gljivičnih i 2 bakterijske bolesti koje se prenose sjemenom kupusnjača, najčešće su uzročnici plamenjače ( Peronospora parasitica), koncentrične pjegavosti (Alternaria brassicae,) i bakterijska tamna trulež žilnog staničja ( Xanthomonas campestris pv. campestris). Budući kupus ubrajamo u porodicu krstašica, u područjima gdje se uzgajaju uljarice (npr. uljana repica) i drugo korjenasto povrće roda Brassica (npr. postrna repa), neke se “zajedničke” bolesti prenose s jednog usjeva na drugi (npr. Alternaria spp., Phoma lingam, Pyrenopeziza), pa se u tom slučaju ekonomske štete povećavaju.

Proteklih su godina neke biljne bolesti gotovo potpuno uništile pojedina polja kupusa (ali i drugih povrtnih kupusnjača – npr. cvjetače, kelja i kineskog kupusa), a jače su bolestima napadnuta polja gdje se ovi usjevi uzgajaju kao postrne kulture (npr. iza ječma ili ranog krumpira), jer tijekom njihova razdoblja rasta dominiraju ljetne temperature i kiša (oborinama ili sustavima navodnjavanja kišenjem).

Zdravstvenim pregledima rasada posljednjih su godina u kupusu najčešće primijećeni simptomi padavice, vrlo rane plamenjače i pjegavosti lišća, ali naknadno su u polju najveće ekonomske štete zabilježene od bakterijske tamne truleži žila kupusnjača (Xanthomonas). Premda pjegavosti iz skupine Alternaria spp. često srećemo u poljima, ekonomski su vrlo štetne za kineski kupus kojeg je nemoguće uzgojiti bez kvalitetne zaštite od ove bolesti. U ranom uzgoju kupusa značajan problem zadnjih godina postaje plamenjača, a u ljetnom uzgoju koncentrična pjegavost.

Plamenjača

Javlja se u svim proizvodnim područjima kupusnjača, a velike štete nastaju ako se razvije već u proizvodnji rasada. Na kotiledonima ili mlađem lišću može se primijetiti gubitak boje na pojedinim mjestima, žućenje, a na naličju nastaje sivobijela prevlaka. Tako napadnute mlade biljke kupusa, cvjetače, kelja, brokule, kineskog kupusa i drugih osjetljivih vrsta mogu potpuno propasti. Kasnije zaraze na odraslim biljkama uzrokuju promjene na lišću u obliku žućkastih nepravilnih pjega s karakterističnom «paučinastom» prevlakom na donjoj strani. Starenjem lišće postaje otpornije.

U pravilu, kasnija pojava bolesti u polju značajno ne utječe na prinose, ali može umanjiti tržnu vrijednost proizvodnje. Osobito se to odnosi na cvjetaču i brokulu, gdje plamenjača osim listova napada i cvijet. Pritom nastaju tamne površinske ili unutrašnje promjene boje staničja.

""Na rotkvicama i repi kasnijim infekcijama može biti napadnut i zadebljali dio korijena, pa nastaju smeđa ili tamna udubljena mjesta uz pucanje tkiva. Takve negativne promjene potpuno onemogućuju prodaju napadnutih biljaka. Uzročnik bolesti je obligatni parazit koji u nepovoljnim uvjetima formira trajni oblik za preživljavanje (oospore), a prenosi se sjemenom ili zadržava u tlu na zaostalim biljnim ostacima (pri 5 °C može preživjeti do 130 dana u suhom tlu). Uz dovoljno vlage, prohladno razdoblje s optimalnim temperaturama 9-16 °C pogoduje klijanju konidija i infekcijama nadzemnih biljnih organa. Lezije se najbolje razvijaju pri temperaturama 20 °C. U vlažnoj se atmosferi infektivne konidije mogu uspješno vjetrom širiti na veće udaljenosti. Radi manjeg izvora bolesti pri uzgoju kupusnjača valja poštivati plodored. Premda se pojedine sorte i hibridi razlikuju u osjetljivosti na plamenjaču, otpornost nije toliko izražena da bi izostavili preventivnu zaštitu rasada fungicidima. Klijališta trebaju biti sterilizirana ili barem raskužena, a nakon pojave kličnih listova primjenjuju se fungicidi koji umanjuju opasnost od polijeganja (npr. klortalonil). Presadnice s razvijenim pravim listovima moguće je zaštititi nekim učinkovitim fungicidom (azoksistrobin). Ako se posadi zdrav rasad i poštuje plodored, tada je opasnost od pojave plamenjače u polju značajno manja.

""

Pjegavost listova

Patogene gljivice roda Alternaria vrlo su značajne za porodicu krstašica diljem svijeta. Svi najvažniji tipovi kupusnjača osjetljivi su na koncentričnu pjegavost (B. campestris, B. oleracea, B. napus, B. rapa), a osim izravnih šteta na gubitke količine uroda može biti potpuno uništena prodajna vrijednost osjetljivih vrsta, npr. cvjetače, kineskog kupusa, kineske raštike i sl. Značajne su štete od Alternaria-pjegavosti zabilježene na uljanoj repici i gorušici (10-70 %).

Osnovni simptom ove bolesti je pjegavost lišća (tamna, crna, tamnosmeđa), ali mogu biti napadnuti svi nadzemni organi osjetljivih vrsta.

""Na cvatu cvjetače i brokule se razviju tamne mrlje prekrivajući njihovu veću površinu. U početku su lisne pjege velike svega 1-2 mm, ali se vremenom njihov promjer povećava na 5-25 mm. Pjege su vidljive s obje strane lista, obično se prvo pojavljuju na starijem (donjem) lišću. Unutrašnjost pjega je koncentrično zonirana, a okolno tkivo zbog gljivičnih toksina u pojedinih vrsta i sorata požuti (npr. varaždinsko zelje). Uzročnici bolesti (Alternaria brassicae, Alternaria brassicicola) se održavaju na inficiranom tkivu u tlu kao saprofiti ili izvor bolesti potječe s kontaminiranog (inficiranog) sjemena. Za formiranje infektivnih konidija je barem 12 sati pri temperaturama 18-30 °C neophodna visoka vlažnost zraka 90 %. Vruće i sparno razdoblje, uz jutarnju rosu ili maglu, favorizira epidemiološki razvoj koncentrične pjegavosti. Uz optimalne temperature 19-31 °C, zaraza je moguća pri vlaženju osjetljivog biljnog tkiva najmanje 6-8 sati. Uz poštivanje plodoreda, osnovna mjera biljne higijene je uzgoj presadnica iz deklariranog i tretiranog sjemena (tiram*, iprodion*). Nije poželjno saditi kupusnjače blizu polja uljane repice i postrne repe. Osjetljive vrste i sorte je potrebno kemijski zaštititi (poglavito ako se natapaju kišenjem), a dobar učinak na koncentričnu pjegavost pokazuju neki IBE-spojevi (difenkonazol = Score i/ili Difkor EC, tebukonazol = Nativo WG), te strobilurini ( azoksistrobin = Ortiva SC, trifloksistrobin = Nativo WG, piraklostrobin = Signum DF). Potrebe za kemijskim tretiranjem određuju se temeljem analize meteoroloških uvjeta, osjetljivosti vrsta i sorata, te potencijalu bolesti u regiji. Uzročnike bolesti valja prepoznati, a izbor fungicida odabrati prema njihovom spektru djelotvornosti. Pripravcima za suzbijanje biljnih bolesti u kupusnjačama potrebno je dodavati insekticide protiv različitih kategorija štetnika, a moguće i kvalitetnija sredstva za poboljšanje kvašenja i prianjanja (npr. Silwett, Inex-A i sl.) u propisanim količinama.

Postavi pitanje autoru klikom ovdje
Prethodni članakOtvoren19. Međunarodni sajam “Lov, ribolov, priroda, turizam”
Sljedeći članakBrindisketi
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.