U zadnjim smo zaštitama vinove loze protiv biljnih bolesti ograničeni propisanim karencama za vinske sorte grožđa. Naime, većina fungicida dopuštenih za suzbijanje biljnih bolesti u vinogradarstvu ima za vinske sorte u pravilu dužu karencu nego za stolne ili jestive sorte grožđa, zbog mogućeg naknadnog negativnog utjecaja na fermentaciju mošta i/ili vinifikaciju.

Pepelnica grožđ a je jedina bolest koju moramo suzbijati u svim zaštitama vinograda od stadija vunastog pupa i pojave prvih listića do zadnjih aplikacija pred berbu, odnosno potrebno je provesti sve mjere zaštite da se ova bolest ne pojavljuje na grožđ u.

U mnogim je vinogorjima kontinentalne Hrvatske pepelnica grožđa (Erysiphe necator) do početka novog milenija bila značajno manji problem u zdravstvenoj zaštiti u odnosu na plamenjaču vinove loze (Plasmopara viticola). Iz podataka republičke Izvještajne službe zaštite bilja tijekom vrućih ljeta u drugoj polovici 1970-tih godina pepelnica se u najsjevernijim hrvatskim vinorodnim područjima (Međimurje) tretirala tek u kolovozu (sumpor, benomil), a štete su bile manje od 5 %. U prvih deset godina novog milenija (2001.-2010.) pepelnica je u istoj regiji na netretiranom grožđu sorte moslavac bijeli (šipon) prosječno pričinila dvostruko veće štete od plamenjače.

Kako prezimljuje pepelnica?

Uz globalne klimatske promjene, tome je najviše pogodovao novi način prezimljenja pepelnice. Ranije se ova bolest održavala tijekom mirovanja vegetacije u pupovima, a od početka novog milenija zimska plodišta (kleistoteciji) su glavni način prezimljenja pepelnice. Zadnjih su dvadesetak godina istraživanja biologije, prognoze, određivanja optimalnih rokova i načina suzbijanja pepelnice grožđa u mnogim vinorodnim područjima svijeta izmijenila dotadašnji tradicionalan pristup kontroli ove opasne gljivične bolesti. Novija molekularna istraživanja u različitim europskim vinorodnim regijama (npr. Francuska, Austrija, Italija, Španjolska) potvrđuju postojanje dvije genetski različite skupine pepelnice (grupa A i B). Grupa A prezimljuje u inficiranim pupovima, a grupa B u zimskim plodištima. Iz zaraženih se pupova rano u proljeće razvijaju malobrojne zaražene mladice čiji organi prekriveni pepeljastom prevlakom konidija (oidija) (grupa A). Oslobađanje askospora iz prezimljujućih kleistotecija započinje već nakon pojave prvih listića krajem mjeseca travnja i traje 35-40 dana, odnosno najintenzivnije je tijekom svibnja (grupa B). Frekvencija genetičkih grupa A i B u europskim vinogorjima je vrlo različita, te u istom nasadu mogu biti prisutne obje skupine. Te dvije prezimljujuće grupe A i B značajno se razlikuju po svojstvima patogenosti na osjetljive biljne organe, te otpornosti na specifične fungicide. Prema stupnju infekcija grupa B je “agresivnija” u odnosu na grupu A, ali pritom inkubacija duže traje a promjer lezija i intenzitet formiranja konidija je manje izražen. Stoga su prvi simptomi pepelnice kao posljedica primarnih zaraza askosporama teže uočljivi, jer se pojedinačne ili skupne kolonije promjera svega nekoliko mm do par centimetara formiraju na naličju donjih listova – u blizini cvjetnih organa.

„Nova pepelnica vinove loze“

Smatra se da nenadana i masovna pojava pepelnice na tek zametnutim bobicama nakon cvatnje potječe primarno od zaraza zimskim askosporama (tzv. “nova pepelnica vinove loze”). Iz navedenog pepelnica grožđa prestaje biti samo bolest mediteranskog područja, već se brzo širi u ""sjevernija područja i veće nadmorske visine. Zbog toga se sve veća pažnja posvećuje usmjerenom suzbijanju pepelnice do početka cvatnje vinograda. Osim jačeg prezimljujućeg potencijala, širenje pepelnice iz zimskih plodišta započinje značajno ranije nego iz inficiranih pupova (već nakon pojave prvih listića vinove loze), pa nove smjernice usmjerenog suzbijanja pepelnice preporučuju ovu bolest do početka cvatnje suzbijati barem 4 do 5 puta. Nakon cvatnje je potrebno provesti još 3-4 tretiranja. Meteorološki uvjeti kod kojih možemo očekivati pojavu pepelnice su temperature 20° do 28°C, vlažnost zraka 60-90 %, relativno manje sunca (oblačni, topli i sparni dani), te lagani vjetar (zadnjih godina ovakve uvjete često bilježimo u svim vinogorjima). Pritom se na samom početku vegetacije koriste propisane količine sumpora (Chromosul, Cosavet, Kossan, Kumulus, Sumpor SC, Thiovit Jet i dr.), što uz smanjeni volumen škropiva (200 lit./ha) daje i pozitivan učinak na lozine grinje šiškarice (npr. primjena sumpora SC i/ili WG formulacije u količini 5 kg ili lit./ha u stadiju “vunastog pupa”) (ili koncentracija 2,5 %). Početkom ili u prvoj polovici svibnja za tzv. “proljetno čišćenje” preporučujemo meptil-dinokap (Karathane Gold), a preventivno se sredinom svibnja mogu koristiti strobilurini (npr. Stroby, Universalis, Cabrio Top, samo 1x godišnje, najčešće u kombinaciji sa manjom količinom sumpora i/ili meptil-dinokapa), dok krajem svibnja ili početkom lipnja primjenjujemo kinoksifen (Crystal SC) ili prokinazid (Talendo EC) ili metrafenon (Vivando SC). U svim ostalim mjerama zaštite prednost dajemo kombiniranim fungicidima (spiroksamin & tebukonazol & triadimenol, tebukonazol & trifloksistrobin, miklobutanil & kinoksifen, boskalid & krezoksim-metil) (Falcon EC, Nativo WG, Postalon SC, Collis SC), dok se u zadnjim mjerama zaštite ponovno koristi sumpor (uz propisanu karencu za vinske sorte grožđa) u kombinaciji sa boskalidom (Cantus DF). Izvrsni rezultati su suzbijanju pepelnice dobiveni su posljednjih sezona primjenom novih djelatnih tvari – fluopyram, npr. u pripravcima Luna Privilege SC (0,05 %), Luna Experience SC (0,0375 %), Luna Sensation SC (0,02 %), cyflufenamid u pripravku Dynali DC (0,065 %) i piriofenon u pripravku Kusaby 300 SC (0,02 %).

Važno je poštivati rokove tretiranja (prosječni razmaci 8-12 dana), mijenjati skupine fungicida prilagođenu razvoju vinove loze tijekom sezone (vidi Tablicu 1.) i kvalitetno aplicirati škropivo na sve zelene organe vinove loze.

""

Biološko suzbijanje pepelnice

Posljednjih sezona mnogi vinogradari postavljaju pitanje o svrsishodnosti jesenskog tretiranja vinograda nakon be rbe grožđa (npr. primjenom bakarno-sumpornih pripravaka)?! Ujesen, nakon berbe uzročnici biljnih bolesti (npr. pepelnica, plamenjača ili “peronospora”) su spremni za niske zimske temperature, jer se tada nalaze u najotpornijoj formi na negativne vanjske uvjete – zimskim plodištima. Ta su zimska plodišta vrlo brojna (npr. ukupna brojnost kleistotecija po jednom vinskom trsu osjetljive sorte pri zarazi lišća pepelnicom do 20 % može se procijeniti na nekoliko stotina tisuća, pa sve do nekoliko milijuna kod zaraze lišća pepelnicom do 50 %), te se ne mogu uništiti kemijskim sredstvima za zaštitu bilja – ali su na njih djelotvorni neki biološki pripravci. Prvi komercijalni biofungicid za suzbijanje pepelnice vinove loze registriran u europskim državama (npr. Švicarska, Engleska, Francuska, Italija, Slovenija) je AQ10 (proizvođač Ecogen ""Corporation, SAD). Formuliran je u dispergirajućim mikrogranulama (WDG), a sadrži spore gljive Ampelomyces quisqualis (5.000.000.000 spora/gramu). Ova vrsta prirodno hiperparazitira više vrsta pepelnica bez obzira na biljku domaćina, te se već 55 godina istražuje za njihovo biološko suzbijanje. Mikoparazit inficira i formira piknide unutar hifa, konidiofora, konidija i kleistotecija na više od 64 vrste u rodovima Brasiliomyces, Erysiphe, Leveillula, Microsphaera, Phylactinia, Podosphaera, 09-10 11-13 14-15 53-55 75 77 81 Razvojni stadiji vinove loze prema BBCH skali (Bloesch & Viret; 2008) sumpor sumpor meptil-dinokap kinolini & kinazolini strobilurini kombinirani IBE spiroksamini AQ10* AQ10* Sphaerotheca, Uncinula, te u anamorfima Oidium i Oidiopsis. Ovi podaci potječu s pepelnica koje napadaju 256 vrsta domaćina unutar 172 roda i 59 botaničkih porodica, prikupljenih iz 28 različitih država. Takva parazitacija reducira sporulaciju i formiranje kleistotecija ili može potpuno uništiti površinske kolonije pepelnice. Za aktivaciju hiperparazit zahtjeva najnižu relativnu vlažnost zraka 60 % i temperaturu 12°C, pa se tretiranja preporuča obaviti u večernjim ili jutarnjim satima uz dodatak sredstva za poboljšanje kvašenja i prianjanja. U pokusima u međimurskom vinogorju je dodavano mineralno ulje (Bijelo ulje EC u koncentraciji 0,15 %). Nakon penetracija spora AQ10 u micelij pepelnice (2-4 sata), njihova učinkovitost više ne ovisi o meteorološkim uvjetima. Koristi se preventivno ili najkasnije kada opazimo 3 kolonije pepelnice na lišću ili bobicama grožđa. Kemijska anorganska i organska sredstva za zaštitu bilja ne uništavaju zimska plodišta pepelnice, pa pripravak AQ 10 trenutno nema alternativu i/ili zamjenu na hrvatskom tržištu. Očekujemo da bi tvrtka “Biogard” (CBC) iz Italije moguće započela prodajom ovog pripravka na hrvatskom tržištu 2015. godine.

Pripravak AQ 10 WDG značajno umanjuje broj prezimljujućih zimskih plodišta pepelnice vinove loze pa se preporučuje za biološko suzbijanje bolesti u vrijeme aktivacije i/ili formiranja plodišta (na početku i krajem sezone zaštite).

Postavi pitanje autoru klikom ovdje
Prethodni članak1,2 milijuna kuna iz IPARD-a za farmu muznih krava
Sljedeći članakOkretni traktori za vinogradarstvo
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.