Netko mi je spomenuo zanimljivu biljku naziva zlatna kiša. Kakva je to biljka i gdje se može saditi?

ODGOVOR

Zlatna kiša (lat. Laburnum anagyroides) je uspravno, otporno (može podnijeti i temperaturu nižu od -15°C), bjelogorično grmovito stablo s osobitim visećim grozdovima mirisnih zlatnožutih cvjetova, dugih do 60 cm, od čijeg izgleda i dolazi samo ime biljke. Cvate u kasno proljeće, a listovi i cvjetovi se pojavljuju u isto vrijeme. Listovi su veliki oko 10 cm i sastoje se od 3 liske, sjajni su i intenzivno zeleni. Grane imaju uspravan rast u početku, ali se s vremenom šire. Nakon cvatnje formiraju se mahune koje na drvetu vise cijelu godinu. Može doseći visinu do 9 m visine, iako je često niže (3-4,5 m). U širinu može ići 3-3,5 m.

Nije zahtjevna za tlom. Podnosi slabo do umjereno plodno tlo, a može rasti i na jako alkalnom tlu (pH 6,5-7,5). Voli tlo koje zadržava vlagu, ali se dobro isušuje, s puno sunca ili blagom sjenom. Redovito orezivanje nije potrebno osim prilikom oblikovanja mlade biljke. Bilo bi poželjno prihranjivati svako proljeće dok biljka ne postigne konačnu visinu. Pogodno je za sadnju kao soliter u formalnim, malim vrtovima, ali i na tratinama.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakUzgoj lubenice
Sljedeći članakLjekovita paprena metvica
Avatar
Dr. sc. Marko Petek diplomirao je na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2003. godine i doktorirao 2009. godine. Od 2003. do 2013. godine radi na Agronomskom fakultetu na Zavodu za ishranu bilja kao znanstveni novak. Dr. sc. Marko Petek diplomirao je na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2003. godine. Od 2003. do 2013. godine radi na Agronomskom fakultetu na Zavodu za ishranu bilja kao znanstveni novak. Suradnik je na projektu 'Optimalna gnojidba za povrće visoke nutritivne kvalitete' u sklopu kojega je obranio svoj doktorski rad 'Mineralni sastav cikle (Beta vulgaris var. conditiva Alef.) pri organskoj i mineralnoj gnojidbi' 2009. godine. Također, suradnik je na znanstvenom projektu Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa 'Smjernice za kontroliranu ishranu vinove loze i proizvodnju vina', te VIP projektima Ministarstva poljoprivrede 'Ishrana vinove loze - preduvjet kvalitete grožđa i vina’ i 'Kontrolirana ishrana vinove loze, vinogradarski položaj i kvaliteta vina’. Sudjelovao je u pripremi i izvođnju nastave na dodiplomskom, preddiplomskom, diplomskom i poslijediplomskom studiju na 6 modula. Dobitnik je nekoliko CEEPUS i ERASMUS stipendija u skopu kojih je boravio u Makedoniji, Švedskoj, Poljskoj, Grčkoj i Litvi. Također, dobitnik je stipendije Hrvatske zaklade za znanost 2013. godine u trajanju od 6 mjeseci u Perthu (Australija) za projekt 'Mehanizmi remobilizacije cinka iz vegetativnih tkiva u zrno koristeći mapirajuće populacije di-haploidnog ječma'. Objavio je 36 znanstvenih radova, te veći broj sažetaka, sudjelovao je na 10 nacionalnih i 10 međunarodnih skupova. Član je Hrvatskog tloznanstvenog društva, International Society for Horticulture Science (ISHS) i International Society of Trace Element Biogeochemistry (ISTEB).