Na području Šibenika u kolovozu je došlo do naglog sušenja lovor višnje. Do tada zelena lovor višnja naglo je propala (kroz nekoliko dana), a kad smo povadili one osušene primijetili smo da se i korijen posušio. Koji su mogući uzroci i kako ubuduće sprječiti propadanje?

Mogući su živi i neživi uzroci propadanja lovor višnja, ali i drugih drvenastih i voćnih vrsta koje se uzgajaju uz okućnice. Prema podacima iz literature (Italija) na lovor višnjama nisu opisani neki specifični uzročnici bolesti koji napadaju korijen (uz naknadno brzi razvoj venuća i sušenja), ali je moguća pojava nekih polifagnih gljiva (npr. Armilaria, Verticillium).

Ako su gljivične bolesti napale korijen, neželjene bi se promjene trebale vidjeti prilikom vađenja osušenog stabla i podzemnih biljnih dijelova. Od štetnih organizama životinjskog podrijetla trebalo bi se bojati potkornjaka, u čije se hodnike u stablu naseljavaju gljivice razarači drva, pa takva stabla relativno brzo propadaju sušenjem. Potkornjaci se javljaju u pravilu kad drvenaste vrste pate od nekog šoka (npr. nedostatak vode, ozljede nakon tuče, „asfikcija“ ili previše vode u zoni korijena i sl.).

Napad se prepoznaje po sitnim rupicama (promjera oko 2 mm), smještene često ispod postranih grana. Od neživih uzroka propadanja lovor višnje navodim samo nedostatak vode. No, obzirom da se korijen posušio trebalo bi ipak posumnjati na neku bolest korijena. Svakako bi zaražene biljke trebalo izvaditi (zajedno sa osušenim korijenom). Prema zaprimljenim slikama teško je determinirati patogenog uzročnika.

Moguće je od pripravaka za amatersku primjenu (ne treba imati iskaznicu kod kupnje manjeg pakiranja) koristiti bakarne fungicide širokog spektra djelotvornosti (npr. Bordoška juha Manica ili Cuprablau-Z ili Neoram), te u propisanoj koncentraciji koristiti za zalijevanje susjednih biljaka od onih koje su propale iznenadnim venućem i sušenjem. Također, nove biljke koja će se zamijeniti prazna mjesta korijenom također potopiti ili zalijevati fungicidnom otopinom prilikom sadnje.

Prethodni članakPčelarima isplaćeno 17,2 milijuna kuna za nabavu opreme i edukaciju- Med s hrvatskih pčelinjaka uskoro u hrvatskim školama
Sljedeći članakKako cijepiti limun?
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.