U mojem kraju u šumama raste divlji luk koji mi zovemo srijemuš. Neki ga beru i jedu zelenog, a većina suši i pripravlja čajeve. Koja je njegova vrijednost?
Prvi znaci početka vegetacije na šumskim staništima, nakon zimskih mjeseci, zeleni su listovi medvjeđeg luka (Allium ursinum). Ova samonikla vrsta iz porodice lukova poznata je i kao crijemuš, srijemuš, divlji ili šumski luk. Listovi medvjeđeg luka sadrže oko 15% suhe tvari, a količina magnezija, željeza, mangana i sumpora značajno je veća nego u lukovici češnjaka. Uz vitamine i minerale, i brojne druge tvari iz biljaka povećavaju zdravstvenu vrijednost medvjeđeg luka. Ističu se biljni antibiotik – alicin, adenozin, te eterično ulje koje sadrži sumpor i daje mu okus i miris. Sjajni tamnozeleni listovi obiluju klorofilom koji kao biljni pigment snižava krvni tlak i LDL kolesterol te djeluje antioksidativno. Medvjeđi je luk učinkovit u snižavanju visokog krvnog tlaka, ali i smanjuje opasnost od pojave srčanog i moždanog udara te tromboze zahvaljujući adenozinu. Zbog alicina, crijemuš ima izraženo antibakterijsko djelovanje korisno pri bolestima probavnog sustava te urinarnih infekcija. Ujedno potiče bolje izlučivanje žuči te normalizira djelovanje jetre. Budući da povoljno utječe na imunološki sustav, učinkovit je i protiv prehlade. Oblozi od listova medvjeđeg luka učinkoviti su u liječenju kožnih bolesti. Pri berbi ovog proljetnog luka u prirodi treba biti oprezan jer su listovi medvjeđeg luka slični listovima đurđice i mrazovca koji su otrovni.
Sanja FABEK, dipl. ing.
