Imam pitanje uz problematiku izvedbe deklaracije za hranu. “Pinsa” je tradicionalna talijanska hrana, preteča pice ali s razlikom u sastavu i karakterističnog oblika. Riječ kao takva nije uvedena u Klaićev rječnik. Da li smijemo koristiti termin “pinsa” prilikom deklariranja ili moramo izvesti hrvatsku izvedenicu?

ODGOVOR  

Pretpakirana (zapakirana) hrana koja se stavlja na tržište Republike Hrvatske mora biti označena sukladno zahtjevima propisanim Uredbom (EU) br. 1169/2011 o informiranju potrošača o hrani čija je provedba osigurana Zakonom o informiranju potrošača o hrani (NN, br. 56/13., 14/14., 56/16. i 32/19.) te udovoljavati odredbama drugih posebnih propisa koji se odnose na tu hranu. Članak 15. Uredbe (EU) br. 1169/2011 propisuje jezične zahtjeve pri čemu obvezne informacije o hrani moraju biti napisane na jeziku koji potrošači države članice u kojoj se hrana stavlja na tržište mogu lako razumjeti.

Također, države članice u kojima se hrana stavlja na tržište mogu za vlastito državno područje odlučiti da se podaci navode na jednom ili više službenih jezika Unije. Prema članku 3. stavak 1. Zakona o informiranju potrošača o hrani (Narodne novine, br. 56/13., 14/14., 56/16. i 32/19.) informacije o hrani moraju biti na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu. Dopušteno je i višejezično označivanje hrane.

Sukladno članku 17. Uredbe (EU) br. 1169/2011 naziv hrane mora biti propisani naziv. Ako takav naziv ne postoji, naziv hrane mora odgovarati njenom uobičajenom nazivu. Ako takav uobičajeni naziv ne postoji ili se ne koristi, treba navesti opisni naziv hrane. Isto tako, naziv hrane ne smije se zamijeniti nazivom koji je zaštićen pravima intelektualnog vlasništva, nazivom robne marke ili izmišljenim nazivom.

Nadalje, sukladno članku 17. stavku 2. ove Uredbe, u državi članici u kojoj se hrana stavlja na tržište dopuštena je upotreba naziva hrane pod kojim se ista zakonito proizvodi i stavlja na tržište u državi članici u kojoj je proizvedena. Međutim, ako primjena drugih odredaba ove Uredbe, posebno onih iz članka 9. iste Uredbe, potrošačima u državi članici u kojoj se hrana stavlja na tržište ne omogućuje spoznaju prave prirode hrane i razlikovanje od hrane s kojom bi je mogli zamijeniti, naziv pod kojim se hrana stavlja na tržište mora biti popraćen drugim opisnim informacijama koji se moraju nalaziti u neposrednoj blizini naziva hrane.

U iznimnim se slučajevima, sukladno članku 17. stavku 3. Uredbe (EU) br. 1169/2011 naziv hrane iz države članice u kojoj je hrana proizvedena, ne smije se koristiti pri stavljanju na tržište u državi članici u kojoj se hrana na koju se odnosi taj naziv razlikuje po svojem sastavu ili tehnologiji proizvodnje od hrane poznate pod tim nazivom u onoj mjeri da odredbe stavka 2. ovog članka nisu dovoljne da bi osigurale točno informiranje potrošača.

Slijedom navedenog, predloženi naziv „Pinsa“ nije u skladu s prethodno citiranim odredbama navedene Uredbe te bi isti mogao dovesti potrošača u zabludu jer mu ne daje potpunu i jasnu informaciju glede identiteta i karakteristika hrane. Također, imajući u vidu da je „Pinca“ uobičajeni naziv koji potrošač poznaje, predloženi naziv bi mogao dovesti do obmane potrošača. Stoga je proizvod potrebno označiti drugim odgovarajućim opisnim nazivom koji najbolje odgovara identitetu proizvoda.

VEZANI ČLANCIVIŠE OD AUTORA