Sorta grožđa čije fotografije šaljem raste na otoku Ugljanu, daje vrlo kvalitetno crno grožđe, a donešena je prije 30-ak godina iz Srbije. Loza je otporna na bolesti i gotovo se uopće ne tretira nikakvim sredstvima. Zrije u drugoj polovici kolovoza, bobice su “suzastog” oblika, nevelike (cca 1- 1,5 cm), meso “hrskavo”, vrlo ugodno za jelo, boja mesa izrazito tamna uz tamni grožđani sok, dok sjemenke nisu prisutne u svim bobicama. Možete li reći koja je to sorta?
Prema fotografijama koje ste nam ustupili radi se o sorti Karmen. U prilog tome govori i činjenica da se radi o biljci introduciranoj iz Srbije, gdje se prije tridesetak godina počelo s većom sadnjom sorata nastalih prirodnim križanjem i selekcijom u okviru Poljoprivrednog instituta u Sremskim Karlovcima. Sorta je nastala križanjem sorata Kardinala i Moldove, a službeno je priznata tek 2003. godine. Sortu odlikuje velika bujnost te obilna i redovita rodnost. Dozrijevanje grožđa je kao i kod roditeljske sorte Kardinala, rano, krajem kolovoza. Grozd je krupan, rastresit, s vrlo privlačnim, krupnim, jajolikim, tamnoplavim bobicama. Pokožica je srednje debljine, obilno posuta maškom. Meso je čvrsto, hrskavo, a okusom neutralno. Sorta je osjetljiva na plamenjaču, slično kao i Kardinal, te srednje osjetljiva na pepelnicu. Po otpornosti na botritis također je slična Kardinalu, pa u kišnim godinama uslijed pucanja bobica grožđe vrlo često trune. U uvjetima mediteranske klime, gdje prevladava topla klima s obiljem sunca i malo oborina, zbog čega je i potencijal za razvoj bolesti zanemariv, moguće je da biljka izdrži i bez zaštite kemijskim sredstvima. Što se tiče ampelotehničkih mjera, preporučuje se kratka rezidba i prorjeđivanje cvati pred cvatnju kako urod ne bi bio preobilan. Ovime se postiže jednoliko dozrijevanje grožđa, optimalan odnos šećera i kiselina u grožđu, te ujednačena plava boja bobica. Sorta se dobro transportira i dugo se može čuvati u hladnjači.
dr. sc. Domagoj STUPIĆ
