Da bi drvca mogla u prodaju proizvođači su dužni ishoditi popratnicu (popratnu dokumentaciju) koju izdaju Hrvatske šume d.o.o., odnosno Savjetodavna služba (za božićna drvca koja potječu s površina u privatnom vlasništvu). Svako drvce prilikom prodaje mora imati markicu (obavijest o proizvodu) koja sadrži:
• Naziv božićnog drvca na hrvatskom jeziku
• Ime i adresu dobavljača
• Osobni identifi kacijski broj
• Upisni broj dobavljača iz Upisnika
• Porijeklo proizvodnje
Prema dostupnim podacima u Hrvatskoj se godišnje proizvede 500.000 komada božićnih stabala, a najviše ih se proizvodi u Koprivničko-križevačkoj, Bjelovarsko- bilogorskoj i Zagrebačkoj županiji.
Ekološka dvojba
Iako neki smatraju da je sječa božićnih drvaca ekološki upitna, u stvarnosti to nije tako. Dok rastu božićna drvca osiguravaju zaklon mnogim životinjama, posebno pticama, apsorbiraju ugljični- dioksid i ispuštaju kisik, te time osiguravaju kvalitetu zraka. Kada se jednom posijeku, proizvođači ih zamjenjuju novim sadnicama da bi osigurali kontinuitet proizvodnje. Stoga su u ekološkom smislu svakako preporučljivija od umjetnih drvaca koja nisu biorazgradiva i čije odlaganje predstavlja problem. Rod jela (Abies) se pokazao najboljim za korištenje zbog lijepog mirisa i iglica koje pretjerano ne otpadaju. Vrste koje se najviše koriste u Europi, u svrhu ukrašavanja domova su:
• Kavkaska jela (Abies nordmanniana)
• Koloradska jela (Abies concolor)
• Obična jela (Abies alba)
• Obični bor (Pinus sylvestris)
• Pančićeva omorika (Picea omorika)
• Plemenita jela (Abies procera)
• Smreka (Picea abies)
Iako se smreke dosta koriste u ukrašavanju domova, pogotovo u Hrvatskoj, jer su i cjenovno povoljnije, njihov je nedostatak brzo opadanje iglica. U pogledu dužine zadržavanja iglica na stablu veliku prednost nad smrekom ima jela. Božićna drvca se prodaju i u teglama, s namjerom sadnje nakon blagdana, ali je stopa preživljavanja takvih stabala niska.
Kićenje božićnog drvca jedna je od najpoznatijih tradicija Božića, čiji počeci sežu u Njemačku 16-stog stoljeća. Tamo je 1570. godine mala jela ukrašena jabukama, orasima, perecima i papirnatim cvijećem, te postavljena na radost djece bremenskog ceha. Još u poganska vremena stabla su smatrana simbolima plodnosti bogova, a na prijelazu iz 7. u 8. stoljeće Sv. Bonifacije je pomoću trokutastog oblika jele tumačio tajnu Presvetog Trojstva. U Hrvatskoj su prva božićna drvca okićena 1850.-te godine pod utjecajem njemačke tradicije, a prvo su se kitila bjelogorična stabla.
Proizvodni ciklus
Za moguće proizvođače, ali i kupce božićnih drvca, zanimljiv je podatak da životni ciklus drvca od sjemenke do njegove prodaje traje između 8 i 12 godina, što znači da je vrijeme povrata investicije iznimno dugo, i svakako opravdava cijenu božićnih stabala. Samo dobivanje sadnica iz sjemena traje 3-4 godine, pa proizvođači moraju biti spremni na čekanje. Također, potrebno je svake godine saditi nove sadnice da se održi kontinuitet opskrbe tržišta. Budući da su božićnim drvcima prirodna staništa šume, potrebno im je tlo s visokom količinom polurazgrađene organske tvari, što se postiže dodavanjem crnog (kiselog) treseta. Zanimljivo je da se u zapadnoj Europi od 2007. godine prodaju božićna drvca (najčešće kavkaske jele) po „fair trade“ načelu, čime po svakom tako prodanom drvcu 67,5 centi odlazi u poseban fond iz kojega se plaćaju projekti u zemlji porijekla sjemenki iz kojih se jele dobivaju (Gruzija). Tim sredstvima se kupuje oprema za penj anje po stablima za sakupljače češera i slično. Možda bi ovo moglo poslužiti kao ideja za naše proizvođače, da stvore prepoznatljivu marku hrvatskih božićnih drvaca, koja će kupcima pokazati sve prednosti takve kupovine (omogućavanje dostatnog prihoda za proizvođače čime se potiče razvoj sela, pouzdanje u kvalitetu takvih drvaca, upoznavanje s prednostima korištenja prirodnih stabalca u odnosu na umjetne i slično), koji bi ih učinio prepoznatljivima u očima kupaca u odnosu na uvoz, te im omogućilo bolju prodajnu cijenu. Naravno, preduvjet za sve to je međusobno udruživanje proizvođača.
Uvozimo 100 000 božićnih drvaca godišnje
Zoran Posarić, direktor tvrtke „Abies“ navodi da u Hrvatskoj imamo oko 1.000 ha nasada božićnih drvaca, a uvozimo ih oko 100.000 komada. Ova tvrtka, čije je sjedište u Križevcima, danas uz šumski i hortikulturni rasadnik ima i plantažu božićnih drvaca površine 20 ha, te godišnje sadi oko 20.000 komada sadnica za proizvodnju božićnih drvaca. Posarić navodi da su se maloprodajne cijene smreke u 2014. godini kretale od 50 pa sve do 500 kn, a za premium kavkasku jelu visine 250 cm je bilo moguće dobiti oko 600 kn. Uzgojem božićnih drvaca bavi se i obitelj Ivana Mikulića iz Višnjevca (Osječko- baranjska županija). Oni godinama uzgajaju srebrne jele, smreke, obične i Pančićeve omorike, a prošle godine su za prodaju pripremili 500-tinjak stabala. Nažalost, odlučni su u odustajanju od proizvodnje jer se, prema riječima Mikulića, pokazala krajnje nesigurnom i neisplativom. Napominje da im od jednog stabla, koje se uzgaja pet do sedam godina, pa i duže, ostaje između 20 i 30 kn dobiti. Kao glavnog krivca za trenutno stanje vide uvoz (najviše iz Mađarske, Njemačke i Danske, a u novije vrijeme i Bosne i Hercegovine te Srbije), koji im ruši cijene i stvara nelojalnu konkurenciju. Prošlogodišnja cijena obične cijene visine do 1,5 m iznosila je 50-60 kn, a one između 1,5 i 2 metra 100-120 kn, što proizvođačima dugoročno nije isplativo.
OPG Šenija iz Garešnice proizvodi božićna drvca na površini od 5 ha. Prošle godine su posjekli 3.500 stabala koja odmah nadomještaju novima. Ovi proizvođači nude svoja stabalca preko vlastite web stranice, te ih dostavljaju na kućnu adresu kupaca u Zagrebu. Time se maksimalno približavaju svojim kupcima, te smanjuju mogućnost ostajanja neprodanih stabalca na najmanju moguću mjeru, jer ih režu na dan dostave. Pronalaženje novih prodajnih kanala, kao što je ovaj u primjeru, svakako je preporučljiv za proizvođače, jer izravnim kontaktom s kupcima i isticanjem pozitivnih svojstava pravih stabalca mogu postići bolje prodajne cijene i veću prodaju.
Da bi proizvodnja božićnih drvaca ostala isplativa za proizvođače svakako je potrebno njihovo udruživanje uz zajedničke marketinške aktivnosti. Potrebno je i pronalaženje novih kanala prodaje, sve u cilju postizanja bolje cijene i dostatne količine prodaje, jer je riječ o specifi čnoj proizvodnji koja je iznimno duga, dok je razdoblje prodaje vremenski vrlo kratko.
