Voćne vrste se međusobno razlikuju prema brojnim morfološkim i biološkim osobinama te klimatskim uvjetima u kojima uspjevaju. Iako postoji više pomoloških klasifikacija, najprikladnijom se pokazala ona koja dijeli voćne vrste prema osnovnim obilježjima i građi plodova. Prema toj podjeli u koštićavo voće spada breskva, nektarina, marelica, šljiva, trešnja i višnja koje pripadaju obitelji ružovki (Rosaceae). U ovu skupinu pripada i drijen, koji najčešće raste samoniklo i uzgaja se amaterski, a pripada obitelji drijenovki (Cornaceae).
Od ukupne poljoprivredne površine u Hrvatskoj na voćnjake otpada 1,9 % ili 29.476 ha, od čega na proizvodnju koštićavog voća otpada trećina (9.544 ha). Od ukupne proizvodnje koštićavog voća (24.133 t) 92 % čini komercijalna proizvodnja – za tržište, a 8 % otpada na proizvodnju za vlastite potrebe.
Breskve i nektarine
Breskva, kao i njezin srodnik bez dlačica – nektarina, jako su popularno voće za konzumaciju u svježem stanju i za preradu što svakako povećava ekonomičnost proizvodnje. Potječu iz Kine od kamo su ih u Europu prenijeli stari Rimljani. I danas su Kina i Europa najveći proizvođači ovoga voća. Potrebno je znati da uzgoj u klimatski hladnijim krajevima donosi određen rizik. Naime, ovo voće je posebno osjetljivo u razdoblju otvaranja cvjetova, kad su u kontinentalnim uvjetima česti noćni mrazevi. Stoga je kod odluke o sadnji potrebno dobro poznavati uvjete mikrolokacije na kojoj se želi podignuti nasad. I kod uzgoja u primorskim područjima potreban je oprez jer su breskvi i nektarini ipak potrebne nešto niže zimske temperature (ispod 7°C) da bi dobro i redovito plodonosile, a problem kod uzgoja znaju biti i snažni vjetrovi kao i pljuskovi. Nektarine postižu bolje prodajne cijene u odnosu na breskve, pogotovo na tržnicama radi preferencija potrošača koji više vole konzumirati voće glatke kore. Također, najbolje cijene se postižu na početku sezone, što treba imati na umu prilikom odabira mikrolokacije za nasad kao i odabira sorti za proizvodnju. Kao i uvijek, izravna prodaja krajnjem potrošaču povećava prodajnu cijenu. U suvremenim nasadima, uz dobru agrotehniku mogući su prosječni urodi i od 30-40 t/ha, iako se u praksi obično ostvaruju daleko niži.
Proizvodnjom bresaka pored ostalog voća bavi se i OPG Tomašek Damira iz Đurđevca (Koprivničko-križevačka županija). Oni svoje breskve prodaju putem web stranice, a nude i dostavu krajnjem kupcu, što svakako pridonosi povjerenju kupaca, a time i povećanju prodajne cijene. OPG Škudar iz Bjelovara pak prerađuje vinogradarske breskve u liker od bresaka, i primjer su povećanja ekonomičnosti proizvodnje putem prerade. Veleprodajom bresaka i nektarina bavi se i PZ Korijeni iz Podgradine, na području Zadarske županije koji međusobnim udruživanjem povećavaju proizvedenu količinu.
Marelica
Porijeklom je također iz područja Kine, odakle se proširila po svijetu. Plodovi joj rano dozrijevaju (lipanj, srpanj) i na tržištu postižu visoku prodajnu cijenu. Cijenjena je kao stolno voće, ali i za preradu u brojne prerađevine (sokovi, džemovi, kompoti, rakije, sušene marelice), čime se ekonomičnost uzgoja može višestruko povećati. Najveći svjetski proizvođači su Turska, Uzbekistan i Iran, dok je naš susjed Italija rangirana kao peti svjetski proizvođač marelica, što bi nas svakako trebalo motivirati za veću proizvodnju. Osjetljiva je na hladne i olujne vjetrove, pa u uzgoju treba birati zaštićene položaje, a dosta je otporna na sušu. Problematična je i pojava kapi (apopleksije) marelice, zbog koje se voćke iznenada suše i propadaju, a ne postoji adekvatna kemijska zaštita već se može djelovati samo preventivno (izbor dobre lokacije, sadnog materijala, podloge i sorti).
Uzgojem marelica bavi se i Domagoj Škobić koji je vlasnik poljoprivrednog obrta Škobić i upravitelj Braniteljske zadruge Aljmaš Fructus koja je registrirana za uzgoj jezgričavog i koštićavog voća. Gospodin Škobić se bavi voćarstvom već petnaestak godina a uzgaja trešnje, marelice i orahe, na ukupno 65 hektara u Aljmašu kod Osijeka. Ističe da je za postizanje zadovoljavajuće otkupne cijene neophodno međusobno udruživanje voćara.
Višnje i trešnje
Danas se u svijetu uzgaja oko 1500 sorata trešanja koje su omiljeno voće za konzumaciju u svježem stanju, a manjim dijelom se i prerađuju (likeri, rakije). Za razliku od nje višnja najveću važnost ima u prerađivačkoj industriji, a u Dalmaciji se proizvodi nadaleko poznata sorta višnje Maraska od koje se još u 16.st. proizvodio liker Maraschino. Najveći svjetski proizvođači trešanja su Turska, SAD i Iran, a višanja Rusija, Poljska i Turska. Nažalost, proizvodnja trešanja i višanja u Hrvatskoj je niska i 2016. godine je pala u odnosu na 2014. za 22 %. U odnosu na prodajne cijene iz 2015. godine 2017. rasle cijene trešanja u prodavaonicama rasle su za 14 %, odnosno višanja na tržnicama za 4 %. Sve ostale zabilježene cijene su 2017. godine bile niže u odnosu na 2015. Prosječna cijena trešanja na tržnici prošle godine iznosila je 22 kn, odnosno 16 kn na veletržnici, a višanja 13 kn na tržnicama, odnosno 10 kn na veletržnicama (Tisup).
Proizvodnjom konzumnih trešanja bavi se i OPG Zlatan Kljaković Gašpić iz Sv. Ivana Zeline, koji na 4 ha površine uz trešnje proizvodi i sadnice trešanja, marelica i šljiva. Gospodin Zlatan Kljaković Gašpić je dipl. ing. agronomije koji se bavi voćarstvom više od trideset i pet godina, te nudi i stručnu pomoć pri planiranju, podizanju, formiranju mladih voćaka i održavanju plantaža trešanja, što je svakako pozitivan primjer popularizacije voćarske proizvodnje.
Šljive
Šljivarstvo i proizvodnja rakije šljivovice je u Hrvatskoj bila izuzetno važna gospodarska grana, no posljednjih je godina proizvodnja ovoga voća u silaznom trendu. Proizvođači kao veliki problem proizvodnje ističu visoke trošarine na alkohol, iako je trošarina za male proizvođače, koji proizvode do 2500 litara rakije, snižena za 50 posto te sad iznosi oko 25 kn, a za ostale proizvođače 53 kune po litri čistog alkohola, te složene procedure koje moraju prolaziti, zbog čega im proizvodnja postaje sve skuplja i neekonomičnija. 2016. godine proizvodnja je pala na svega 24 % one iz 2013. godine, što je svakako veliki problem. Prošle godine u odnosu na 2013.-tu došlo je do malog povećanja prodajnih cijena svježih šljiva u svim prodajnim kanalima, no proizvođačima je ovakva proizvodnja interesantna prvenstveno zbog prerade u rakije, a puno manje za prodaju svježih plodova. Usporedbom kalkulacije dobiti koštićavog voća u kojoj je kao baza usporedbe korištena kontinentalna breskva vidi se da najveće varijabilne troškove proizvodnje ima upravo ova voćna vrsta. Promatrajući dohodak (u koji nisu uključeni fiksni troškovi poput plaća stalno zaposlenih ili rata kredita) definitivno se kao najdohodovnija kultura izdvaja trešnja, koju slijedi breskva (kontinent) te marelica. Usporedbom cijene koštanja koja predstavlja trošak proizvodnje kilograma voća vidi se da je po kilogramu voća najskuplja proizvodnja trešanja (koje ujedno nose i najveći prihod i posljedično dohodak), te breskve na mediteranu. Koštićavo voće je zanimljiva skupina voća, koja je omiljena za svježu potrošnju a može se i prerađivati, i koje na našem tržištu nedostaje. Stoga se može preporučiti za proizvodnju, uz uvjet da se proizvođač na tržištu izdvoji (prodaja izravno potrošaču, prodaja putem weba), te na taj način ostvari višu prodajnu cijenu ili međusobnim udruživanjem proizvođača što bi im omogućilo ponudu većih količina robe, te zajednički izlazak na domaće ili strano tržište uz brendiranje proizvoda.
Proizvodnjom prerađevina od šljiva proizvedenih po ekološkim principima ponosi se OPG Pavičić iz Petrijevaca (Osječko-baranjska županija). Ovi proizvođači u svojoj ponudi imaju rakije, likere, džemove, a svoju ponudu stalno razvijaju i na taj način privlače kupce. Svoje proizvode nude i na Jadranu kao dio turističke ponude.
