Krmno bilje kao činitelj isplativosti proizvodnje

33

""Krmiva su važan dio prehrane preživača, ali i čimbenik isplativog poslovanja farme. U današnje vrijeme kad su koncentrirana krmiva skupa, u vrijeme kad cijene stočne hrane variraju, postaje neophodno imati vlastito proizvedenu stočnu hranu.

Mnogi proizvođači uzgajaju sve ili većinu krmnih kultura na vlastitom gospodarstvu, pa prilikom kalkulacije isplativosti proizvodnje to treba uračunati kao trošak vlastite stočne hrane. Na visinu tog troška djeluje više čimbenika i nemoguće je dati univerzalnu formulu koja bi odgovarala svim proizvođačima, ali neki od tih čimbenika su: odluka o izboru kulture za proizvodnju, sjetva i žetva, spremanje krmiva, ali i način hranidbe. Godine s niskim prinosima i lošim vremenskim uvjetima primoravaju poljoprivrednike na kupnju stočne hrane i tada nastaju dodatni troškovi – ovi se dodatni troškovi također moraju uzeti u obzir kao dio kalkulacije proizvodnje.

Izbor krmnog bilja

Pod krmno bilje spadaju: kukuruz za silažu, stočni kelj, stočni grašak, stočni sirak, djetelina, lucerna, djetelinsko-travne smjese, travno-djetelinske smjese, travne smjese, trave, grahorica, stočna repa, rotkva, koraba, krmna repica i lupina. Detaljnije, vrste krmnog bilja koje se može uzgajati: rosulje (pasja, bijela, vriježasta, tankolisna), repak (livadni, lisičji), ljuljevi (francuski, talijanski, engleski, oldenburški), stoklasa (štraderova, zobena), zubače (puzava, obična), klupčasta oštrica, vlasulje (barska, trstikasta, ovčja, livadna, nacrvena), mačji repak, vlasnjače (jednoljetna, šumska, livadna, obična), smiljkita, lucerna, esparzeta, stočni grašak, djeteline (aleksandrijska, švedska, inkarnatka crvena, bijela, perzijska), stočni bob, grahorice (jara i ozima), stočna koraba, stočni kelj, facelija, uljana rotkva. Prilikom odabira prikladnog krmnog bilja neophodno je uzeti u obzir tip tla, nadmorsku visinu, uvjete proizvodnje, način žetve i održavanja (napasivanje, košnja za sijeno, silaža), način čuvanja (silosi, staje, bale), ali i način hranidbe, te vrste životinja. Prema tome, nemoguće je dati jedinstvene preporuke, već se izbor treba temeljiti na individualnim ciljevima uzgoja, smještaju i resursima za proizvodnju.

Prema Državnom zavodu za statistiku, 41% poljoprivrednih površina u Hrvatskoj su travnjaci, ali njihova je kvaliteta neujednačena. Glavi razlog tome je nepovoljan botanički sastav, preveliki broj životinja, gaženje mehanizacijom na vlažnom tlu, izostanak njege i gnojidbe…

Podrazumijeva se da su na travnjacima različite vrste trava, međutim nisu sve biljke koje ne pripadaju travama nepoželjne na travnjacima, jer dosta njih može imati dobru hranidbenu vrijednost za životinje (stolisnik, obična vrkuta, obični kim, lavlji zub, velika bedrenika, prugasta bedrenika, uskolisni trputac, alpski trputac, mala krvara, velika krvara, muravka i maslačak). Ponekad je travnjak potrebno obnoviti, ali samo ako je opravdano, odnosno samo ako su troškovi obnavljanja pokriveni višim prinosima. Gnojidba travnjaka stajskim gnojem (zabranjeno od 1. svibnja do 1. rujna) može loš travnjak pretvoriti u bolji, ali samo ako je pravilna – najveće godišnje dopuštene količine pojedinih vrsta (mliječnih goveda 37,8 t/ha, mesnih goveda 26,6 t/ha, peradi 14,9 t/ha, svinja 37,8 t/ha, ovaca 13,4 t/ha). Travnjaci s većim brojem vrsta (djetelinsko-travne smjese) bolje koriste raspoložive resurse tla i klime, te bolje reagiraju u uvjetima stresa (npr. suše), jer sadrže vrste koje su otpornije. Mahunarke (bijela i crvena djetelina, lucerna) su nezaobilazna porodica u održivoj stočarskoj proizvodnji na travnjacima, jer pridonose povećanju prinosa krme, zamjenjuju kupovna anorganska dušična gnojiva vezanjem besplatnog dušika iz zraka, povećavaju hranidbenu vrijednost krme i učinkovitost pretvorbe biljnih u životinjske bjelančevine. U travnjacima se godišnja količina simbiozno vezanog dušika iz zraka kreće od 100 do 380 kg/ha, što je pretvoreno u KAN 370- 1.400 kg/ha, a u kunama je to 925-3.500 kn/ha/godišnje (prof.dr.sc. Josip Leto).

""

Troškovi proizvodnje

Troškovi proizvodnje se moraju uzeti u obzir već prilikom planiranja proizvodnje i odabira krmnog bilja.

U tablicama koje prikazuju odnos troškova proizvodnje za različite krmne kulture (višegodišnje i jednogodišnje), prikazane primjere treba gledati samo kao okvir, jer je kalkulaciju potrebno prilagoditi specifičnim uvjetima i namjenama.

Troškovi uključuju varijabilne troškove jedne sezone usjeva i fiksne troškove povezane s ulaganjima u strojeve i opremu. Struktura troškova je drugačija kad se uspoređuju jednogodišnji usjevi (kukuruzna silaža) u odnosu na višegodišnje krmno bilje (vlasulje). Kod jednogodišnjih krmnih kultura, svi troškovi proizvodnje su nastali tijekom proizvodnog ciklusa za taj jedan usjev. Kod višegodišnjih usjeva, troškovi se mogu razdvojiti na početne troškove i godišnje troškove nastale nakon toga. Ovi početni troškovi predstavljaju ulaganje koje mora biti raspodijeljeno tijekom cijelog života usjeva. U prikazanoj kalkulaciji varijabilni troškovi predstavljaju troškove sjemena, gnojiva i zaštitnih sredstava, te plaćene usluge primjene istih. Trošak rada se bazira na istoj satnici, bez obzira radi li se o plaćenoj radnoj snazi ili vlastitom radu. Trošak rada mehanizacije obuhvaća trošak goriva, maziva i održavanja, dok se fiksni trošak mehanizacije odnosi na amortizaciju, porez, osiguranje i kamate plaćene prilikom ulaganja. Dosta krmnog bilja se uzgaja za kombinirano korištenje – košnja (sijeno) i napasivanje. Trošak proizvodnje višegodišnjeg krmnog bilja na pašnjacima je za 36% niži od troška proizvodnje bale sijena (oboje po kg suhe tvari). Sijeno je najstariji i najtrajniji oblik čuvanja i skladištenja stočne hrane, ali sijeno koje se može duže čuvati trebalo bi nakon sušenja sadržavati maksimalno 14-16% vode. Procijenjeni troškovi spremanja sijena prikazani u tablici ne uključuju troškove proizvodnje trave za sijeno, pa ih treba dodati kako bi dobili točan iznos troška. Sve troškove koji se odnose na uspoređivanje krmnog bilja najbolje je svesti na suhu tvar, jer su značajne razlike u vlagi, a hranjive tvari se nalaze u suhoj tvari krmiva. Ovi se troškovi temelje na prosječnim prinosima, ali razlike u prinosu i vlaga u vrijeme košnje mogu imati značajan utjecaj na proizvedenu suhu tvar i ukupne troškove proizvodnje. Prilikom odlučivanja o izboru krmnog bilja, treba uzeti u obzir sljedeće:
• trošak proizvodnje
• utjecaj izbora krmiva na ukupni trošak hranidbe
• utjecaj na proizvodne rezultate životinje
• utjecaj na varijacije prinosa i kvalitete
Izbor vrste krmnog bilja nije nešto što se radi neplanirano i treba znati specifičnosti svake vrste. Tako npr. vlasulje (višegodišnje trave) nisu sve jednake. Livadna vlasulja je dobro prilagođena hladnijim uvjetima te vlažnim i hladnijim tlima, otpornija na sušu od engleskog ljulja, koristi se za proizvodnju sijena/silaže i kombinirano korištenje (košnja/napasivanje), ali ne podnosi intenzivno napasivanje. Trstikasta vlasulja je vrlo kompetitivna kad se razvije, ali osjetljiva u godini sjetve, prilagođena je ekstremnim uvjetima okoliša (ljetna suša, zimska poplava), pogodna za topla i suha područja, može se koristiti za košnju ili napasivanje, ali je životinje na ispaši ne vole ako mogu birati, pa se često napasuje samo početkom proljeća, a zatim silira. Nacrvena vlasulja je vrlo otporna na široki raspon ekoloških uvjeta, sposobna rasti u ljetnom dijelu godine kada druge vrste imaju nisku produktivnost. Kompatibilna je s bijelom djetelinom, a na područjima koja nisu pogodna za engleski ljulj predstavlja najbolju vegetaciju za napasivanje. Nedostaci su joj niska probavljivost, netolerantnost na intenzivno napasivanje, a pored engleskog ljulja je preživači ne biraju. Prilikom odlučivanja o izboru mogućih alternativa, treba uključiti u razmatranje trošak i kvalitetu.

""

„Skriveni” troškovi zbog gubitaka

Troškovi proizvodnje variraju od 0,44 $/ kg suhe tvari pašnjaka koji daje do 1,33 $/ kg sijena. Vlaga i prinosi u vrijeme košnje imaju veliki utjecaj na proizvodnju i trošak suhe tvari. Međutim, osim ovih troškova proizvodnje, postoje i skriveni troškovi koji nastaju uslijed gubitaka zbog kemijskih promjena, kvarenja i propadanja usjeva. Ti gubici su različiti kod različitih usjeva, različitih načina košnje i spremanja, ali i sustava hranidbe. Gubici od polja do obroka stoci mogu varirati 15-50% i imaju značajan utjecaj na ukupne troškove.

Osim troškova proizvodnje, siliranja, košnje ili spremanja u silos, kod proizvodnje krmnog bilja treba uzeti u obzir i “skrivene” troškove (gubitak usjeva zbog kemijskih promjena, kvarenja i otpada).

prije svega o vrsti krmnog bilja, a zatim o načinu košnje, skladištenja i sustavu hranidbe na farmi, a značajan je čimbenik i razina upravljanja na farmi. Ovi gubici se možda ne čine značajnima kad se izraze u postocima (5%), ali mogu imati snažan utjecaj na trošak. Npr. kod bale sijena čiji je trošak spremanja 146 $/toni suhe tvari, ako dođe do 30%-tnih gubitaka uslijed lošeg čuvanja ili hranidbe, taj trošak se penje na 251 $/toni. Slično tome, kod silaže kukuruza čiji je trošak spremanja 109 $/ toni suhe tvari, u slučaju 20%-tnih gubitaka stvarni trošak silaže raste na 136 $/toni. U razmatranje bi trebalo uključiti i opremljenost farme, kao i troškove rada, jer jedino na taj način može se dobiti prava procjena profitabilnosti određenog sustava proizvodnje.

Postavi pitanje autoru klikom ovdje
Prethodni članakSpajanje dovodnog melioracijskog kanala s rijekom Savom i upuštanje voda rijeke Save za potrebe navodnjavanja na području Biđ-Bosutskog polja
Sljedeći članak3,4 milijuna kuna iz Mjere 4 za zbrinjavanje, rukovanje i korištenje stajskog gnojiva
Avatar
Branka Šakić Bobić radi kao viši asistent na Agronomskom fakultetu u Zagrebu na Zavodu za menadžment i ruralno poduzetništvo. Branka Šakić Bobić je rođena 26. svibnja 1978. u Zagrebu. Osnovnu školu završila je u Zagrebu (1992.), kao i opću gimnaziju (1996.). Na Sveučilištu u Zagrebu akademske godine 1996./97. upisuje na Agronomskom fakultetu studij Bilinogojstva, smjer Agroekonomika na kojem je diplomirala 2004. godine. Po završetku studija zapošljava se kao asistent u Zavodu za upravu poljoprivrednog gospodarstva (sada Zavod za menadžment i ruralno poduzetništvo). MBA specijalistički poslijediplomski studij Poslovno upravljanje u agrobiznisu završava 2007. godine. Akademski stupanj doktorice znanosti stječe 19. ožujka 2013. obranom doktorske disertacije pod naslovom „Model poslovnog odlučivanja u sustavu proizvodnje krava-tele prema troškovnoj analizi”. Suradnica je u nastavi na dva modula na preddiplomskim i četiri modula na diplomskim studijima na Sveučilištu u Zagrebu Agronomski fakultet. Pristupnica se znanstveno usavršavala u inozemstvu: na Hohenheim University u Njemačkoj, Agricultural University of Wroclaw u Poljskoj, Montana State University u SAD i na Wageningen UR Centre for Development Innovation, Nizozemska. Stručno se usavršavala na radionicama i seminarima u Hrvatskoj i inozemstvu (16th Pacioli workshop u Zagrebu, MACE workshop u Sofiji u Bugarskoj, Interactive Strategic Management radionica u Križevcima, više radionica i seminara u organizaciji Sveučilišta u Zagrebu). Članica je Hrvatskog agroekonomskog društva.