Mak (lat. Papaver somniferum L.) se kao jednogodišnja biljka sadi najčešće kao ukrasna biljka u vrtovima. Međutim, sadi se i u druge svrhe – najpoznatije u farmaceutskoj industriji, ali i za potrebe pekarske i konditorske industrije. Najpoznatije vrste maka su vrtni i poljski mak, od ostalih su poznatiji islandski, orijentalni ili kalifornijski mak i sl.

Mak pripada uljaricama jer sjemenka sadrži ulje (40 – 55 % ulja), koje se može koristiti u razne svrhe. Koristi se kao ulje za kuhanje, ulje za salatu, pa do margarina. Mak za primjenu u kulinarstvu uzgaja se za proizvodnju sjemena i ima mali udio opijuma u tobolcu maka. Industrijski mak ima nešto veći udio alkaloida, dok se opijumski mak uzgaja prvenstveno za opijum.

Mak treba uzgajati u plodoredu

S ciljem smanjenja opasnosti od bolesti, mak treba uzgajati u plodoredu. Stoga, kao dobre pretkulture navode se strne žitarice, krumpir i zrnate mahunarke. Mak se na istoj površini može ponovno sijati nakon 4 do 5 godina. U drugoj polovici srpnja se odvija žetva maka i njegova posebnost je da mora u potpunosti dozrijeti. U suprotnom, sjeme će biti loše kvalitete. Neki podaci pokazuju kako se prinos sjemena kreće između 1 do 2 t/ha. Zbog visokog sadržaja ulja u sjemenu maka, ono se brzo mora sušiti u sušarama.

Češka najveći izvoznik maka u EU

Prema podacima iz 2019. g. mak se uzgajao na oko 56.094 hektara, a proizvodnja sjemena maka u svijetu je bila oko 29.713 tona, od toga u Europi se mak uzgajao na oko 1.001 hektar, a proizvodnja je bila oko 1.092 tone. Prema podacima FAO-a (2021) za 2019. godinu vidljivo je kako se najveći udio uzgoja maka sjemena bilježi u Turskoj (27.288 tona), Palestini (1.333 tona), Srbiji (1.059 tona) i Makedoniji (33 tone). Turska i Srbija su zemlje koje bilježe rast u proizvodnji u 2019.g. u odnosu na 2018., 2016., ali i 2014. godinu. No, Turska je zemlja koja bilježi najveći rast od 1,1 % pa sve do 68 % u odnosu na 2014. g.

Prema podacima iz 2016. godine najvećim proizvođačem maka sjemena smatra se Češka s oko 28.000 tona. Nju slijedi Turska s oko 18 tisuća tona, Španjolska (13 tisuća tona), Mađarska i Francuska (5.700 tona). U ,,Top 10” uz navedene, ulaze i zemlje, Slovačka, Njemačka, Austrija, Palestina. Češka se smatra najvećim svjetskim uzgajivačem maka sjemena, i smatra se zemljom koja određuje cijenu maka na tržištu. Od 2014. g. u Češkoj se uzgaja sjeme maka najčešće za prehrambenu industriju. Potrošnja maka u Češkoj je oko 4.500 tona. Potrošnja po glavi stanovnika je 430 g, što se smatra najvećom potrošnjom maka u svijetu. Češka je i najveći proizvođač i prodavač u svijetu, ali i u Europi, što pokazuju i podaci iz 2020.g. koji definiraju Češku kao najvećeg izvoznika još od 2006. g.. S druge strane Poljska je najveći uvoznik.

 Visok trošak rada

Uzgoj maka je lakši, zbog minimalne pripreme tla i niske potrebe za gnojivima. Nema potrebe za puno vode, u usporedbi s pšenicom koja se suši u vrijeme suše. Uz mak se vežu problemi u vrijeme žetve koja je većinom radno intenzivna. Zahtijeva velike količine ljudskog rada te posljedično stvara visoki trošak rada. Istraživanje isplativosti uzgoja maka u Afganistanu pokazuje kako se na jednom acre-u (1 acre = 0,405 ha) ostvaruje oko 850 dolara profita. To je više od pšenice, ali dosta niže nego u usporedbi s uzgojem grožđa, šipka ili badema (cca 1.000 dolara). 

mak uzgoj maka

Nedostatna proizvodnja u Hrvatskoj

Potrebe za sjemenom maka su u Hrvatskoj veće od domaće proizvodnje, a nedostatak proizvodnje se podmiruje uvozom. Prema podacima Ministarstva poljoprivrede u 2018. g. bilo je 17 uzgajivača maka koji su uzgajali na oko 25 hektara. U 2019. g. bilježi se rast, odnosno bio je 21 uzgajivač maka, a površine pod makom su bile oko 70 hektara.

U Hrvatskoj, prema Pravilniku o uvjetima za uzgoj konoplje, načinu prijave uzgoja maka te uvjetima za posjedovanje opojnih droga u veterinarstvu (NN 18/12, 57/16) i Pravilniku o provedbi izravne potpore poljoprivredi i IAKS mjera ruralnog razvoja za 2021. godinu (NN 23/21, 52/21) u Hrvatskoj sav mak koji se uzgaja mora se prijaviti poljoprivrednoj inspekciji, 30 dana od datuma sjetve, zbog sadržaja alkaloida u tobolcima maka.

Podaci pokazuju kako je u Hrvatskoj uvoznik maka kompanija Šafram, a prema nekim podacima Šafram mak uvozi iz Češke. Upravo je tu vidljivo kako postoji prostor za uzgoj maka u prehrambene svrhe u Hrvatskoj. Međutim, osnovna stvar je da treba težiti proizvodnji većih količina kako bi se pokušale zadovoljiti potrebe većih prerađivača. S druge strane, treba osigurati otkup po prihvatljivim cijenama za poljoprivrednike, ali i za otkupljivače. U konačnici, zaključujemo kako je nedovoljno dostupnih istraživanja o proizvodnji maka za područje Hrvatske, a posebice ekonomike proizvodnje maka.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakEkološka poljoprivreda je budućnost, a Austrija primjer koji trebamo slijediti
Sljedeći članakMože li duhan opstati u Hrvatskoj?
Tajana Čop, mag. ing. agr.
Asistentica na Sveučilištu u Zagrebu Agronomskom fakultetu, Zavodu za menadžment i ruralno poduzetništvo. Rođena je 1992. godine u Zagrebu gdje završava osnovnu školu i opću gimnaziju. Na Sveučilištu u Zagrebu Agronomskom fakultetu, 2011. godine upisuje smjer Agrarna ekonomika. Nakon završetka preddiplomskog studija, upisuje diplomski studij Agrobiznis i ruralni razvitak te ga završava 2016. godine. Od 2017. godine zaposlena je na Zavodu za menadžment i ruralno poduzetništvo Sveučilišta u Zagrebu Agronomskog fakulteta. Suradnica je na tri modula na preddiplomskim studijima i na sedam modula na diplomskim studijima na Sveučilištu u Zagrebu Agronomskom fakultetu. Trenutno je upisana na doktorski studij Poljoprivredne znanosti Sveučilišta u Zagrebu Agronomskog fakulteta. Znanstveni interes usmjeren je na menadžment i poduzetništvo u poljoprivredi i upravljanje rizikom u poljoprivredi. Sudjelovala je na nekoliko domaćih i međunarodnih konferencija, te objavila nekoliko znanstvenih radova. Članica je Hrvatskog agroekonomskog društva i Europskog udruženja agrarnih ekonomista.