Preduvjet za uspješnu biljnu proizvodnju je provođenje plodoreda. Plodored je sustav biljne proizvodnje koji podrazumijeva pravilnu, prostornu (poljosmjena) i vremensku (plodosmjena) izmjenu usjeva. Uvođenju plodoreda prethodi podjela oraničnih površina u plodoredna polja iz čega slijedi i brojčano označavanje plodoreda: dvopoljni plodored, tropoljni ili četveropoljni.

Kad jedna poljoprivredna vrsta obiđe sva polja plodoreda, završena je jedna rotacija. Često na pojedinim parcelama dolazi do ponavljanja uzgoja jedne poljoprivredne vrste iz godine u godinu (uzgoj u monokulturi). Razlozi takvog uzgoja mogu biti različiti: opremljenost poljoprivrednog gospodarstva poljoprivrednom mehanizacijom, tržišna vrijednost proizvedene poljoprivredne vrste, usitnjenost parcela ili tradicionalni način proizvodnje na gospodarstvu. Međutim, ponavljanje uzgoja iste vrste na oranici može prouzročiti poteškoće u proizvodnji nakon određenog vremena. Najčešće na takvim oranicama dolazi do povećanja brojnosti korova, bolesti i štetnika, zatim do poremećaja u opskrbljenosti oraničnog sloja tla biljnim hranivima i vodom te do pada sadržaja organske tvari u tlu. Sve navedeno u konačnici ima za posljedicu smanjen prinos i poskupljenje proizvodnje.

Neke su poljoprivredne vrste vrlo osjetljive na uzgoj u monokulturi i zahtijevaju obvezan uzgoj u plodoredu (npr. pri proizvodnji šećerne repe preporučuje se uzgoj na istoj površini tek svake pete godine) dok neke vrste dobro podnose ponovljeni uzgoj (npr. kukuruz). Visok stupanj tolerancije kukuruza u plodoredu omogućuje njegovo češće ponavljanje pa i klasičnu monokulturu. No, posljednjih godina radi pojave štetnika kukuruzne zlatice  uzgoj kukuruza u monokulturi više nije moguć bez ekonomskih šteta. Razlozi uvođenjaplodoreda su biološki, agrotehnički i organizacijsko – ekonomski.

Biološki razlozi uvođenja plodoreda

Pojava netolerantnosti ponovljenog uzgoja poljoprivredne vrste posljedica je nepovoljnih procesa u tlu koji mogu postati ograničavajući za daljnju proizvodnju. Pojava „premorenosti“ tla uočava se kao pojava slabog rasta i razvoja biljaka, pojava simptoma nedostatka biljnih hraniva, nakupljanju štetnika, bolesti i korova te narušenom odnosu mikroorganizama tla.

Agrotehnički razlozi uvođenja plodoreda

Uzgoj različitih poljoprivrednih vrsta iziskuje i različite sustave obrade tla. Različite poljoprivredne vrste imaju različitu dubinu ukorijenjavanja. Na taj se način poštivanjem plodoreda utječe na povoljnije iskorištavanje biljnih hraniva i bolju iskoristivost raspoložive vode tla, kao i na održavanje povoljnije strukture tla i razine humusa u tlu.

Organizacijsko – ekonomski razlozi

Uzgojem kultura u plodoredu tijekom godine svako gospodarstvo ravnomjernije raspoređuje radove na oranicama, troškove ulaganja, ali i prihode. Rijetko je koja godina vremenski nepovoljna baš za sve uzgajane poljoprivredne kulture koje se izmjenjuju na oranicama.

Pri planiranju plodoreda potrebno je voditi brigu o vrsti i plodnosti tla, njegovoj pH vrijednosti, klimatskim uvjetima, ali i utjecaju poljoprivredne vrste na plodnost tla, strukturu i opskrbljenost hranivima. Svako poljoprivredno gospodarstvo pojedinačno planira plodored sukladno zahtjevima proizvodnje na samom gospodarstvu, pri čemu je bitno pridržavanje preporučenog slijeda kultura.

Plodoredom je potrebno obuhvatiti tri osnovne skupine biljaka: okopavine, žitarice i mahunarke (leguminoze). U našoj je tradicionalnoj poljoprivrednoj proizvodnji uobičajeno da se kukuruz i pšenica, kao dvije najraširenije kulture, izmjenjuju na većini oranica.

Pravilni odabir vrsta

Na terenima blagog nagiba koji su još uvijek pogodni za obavljanje ratarske proizvodnje, naročito je važan plodored da bi se smanjila erozija tla. Potrebno je izmjenjivati širokoredne poljoprivredne vrste (kukuruz) s kulturama guste sjetve, kao što su prave žitarice, uljana repica, višegodišnje krmne kulture. Na takvim se terenima mogu uvesti i pojasevi na kojima se provodi smanjena obrada tla ili izravna sjetva u uništenu tratinu ili sjetva pokrovnih usjeva (uljna rotkva, gorušica, facelija i ostale vrste). Uvođenjem međuusjeva u plodored može se proširiti plodored. Pokrovni usjevi uzgajani ljeti uglavnom su namijenjeni zelenoj gnojidbi i koriste se s ciljem proširenja plodoreda uz obogaćivanje tla hranivima, posebice na slabo plodnim tlima. Koriste se različite leguminoze, ali i druge biljne vrste kao što su proso, krmni sirak, sudanska trava, uljana rotkva (rauola), heljda ili druge vrste koje će pomoći u poboljšanju fizikalno-kemijskih svojstava tla i “gušenju” korova. Odabir vrsta za sjetvu pokrovnog usjeva ovisi o cilju koji se želi postići.

Ako je cilj uzgoja pokrovnih usjeva osigurati određene količine dušika za naredni usjev, tada će pokrovni usjev biti iz porodice mahunarki (grašak, grahorica ili djetelina). Ako je cilj uzgoja pokrovnog usjeva, suzbijanje korova, zaštita tla od erozije ili sprječavanje ispiranja dušika iz tla nakon glavnog usjeva, tada se odabiru vrste za pokrovni usjev koje imaju veliku biomasu i dobri su kompetitori korovnim biljkama.

Pokrovni usjevi koji se sastoje od smjese različitih vrsta koje pripadaju različitim botaničkim porodicama optimiziraju pozitivne karakteristike svake vrste. Tako se pokrovni usjev koji se dobro ukorjenjuje može kombinirati s usjevom plitkog korijena. Takva kombinacija ima za posljedicu bolje iskorištavanje hraniva i vode iz tla s različite dubine, a može pomoći i probijanju „tabana pluga“. Zimski pokrovni usjevi uglavnom su namijenjeni zaštiti tla od erozije. U razvijenim europskim zemljama u ponudi se nalaze gotove smjese različitih vrsta namijenjenih popravku tla koje se uobičajeno zastupljene u rotaciji usjeva.

Gotove smjese različitih vrsta namijenjenih popravku tla

Posljednjih nekoliko godina i naši su poljoprivredni proizvođači počeli provoditi takve prakse, ohrabreni pozitivnim učincima uvođenja pokrovnih usjeva u rotaciju usjeva, sideracijom i pozitivnim efektima plodoreda. Na našem se tržištu sada u ponudi nalaze vrste i smjese namijenjene sideraciji. Prilikom planiranja sjetve treba voditi računa da se izmjenjuju usjevi plićeg i dubljeg korijenovog sustava, da se nakon usjeva slabijeg i sporog rasta siju poljoprivredne vrste koje sprječavaju razvoj korova (posijana poljoprivredna vrsta guši korove jer i sama brzo niče i intenzivno se razvija). Rotacijom usjeva utječe se na:

● očuvanje plodnosti tla

● očuvanje biološke raznolikosti

● smanjenje gubitaka hraniva ispiranjem

● kontrolirano širenje bolesti, korova i štetnika

● sprječavanje erozije tla

● ravnomjernije korištenje hraniva, topline i vode na oranicama

● ravnomjerniji raspored radnog vremena na poljoprivrednom gospodarstvu i

povećanje prinosa.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakMože li kraljica ratarskih kultura ponovno biti na ,,tronu” slavonskih polja?
Sljedeći članakTrebaju li hrvatski poljoprivrednici ovakve traktore na njivama?
Avatar
Zaposlena u Savjetodavnoj službi na radnom mjestu više koordinatorice za ratarstvo s mjestom rada u Koprivnici. Rođena u Bjelovaru, a srednju školu matematičko - informatičkog smjera završila u Koprivnici 1984. godine. Diplomirala je 1989. godine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu na ratarskom smjeru gdje je i magistrirala 2011. godine. Rođena je 1966. godine u Bjelovaru. Srednju školu matematičko - informatičkog smjera završila je u Koprivnici 1984. godine. Diplomirala je 1989. godine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu na ratarskom smjeru, obranivši temu diplomskog rada naslova: “Izbor sorte i gnojidba uljane repice za područje Đelekovca”. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, znanstveno polje Agronomija, znanstvena grana Genetika) završava 2011. godine obranivši magistarski rad naslova: “Agronomska svojstva kultivara virdžinijskog duhana kod različite opskrbljenosti tla dušikom” izrađen pod vodstvom prof. dr. sc. Vinka Kozumplika. Od 1989. godine radi u "Podravki" d.d. prehrambenoj industriji u Koprivnici, na poslovima glavnog tehnologa-istraživača u cjelini Istraživanja i razvoj - Razvoj poljoprivrede, na pokušalištu “Danica”. Tijekom devet godina radi na ispitivanju adaptabilnosti kultivara povrća namijenjenog industrijskoj preradi, na agro-okolišne uvjete sjeverozapadne Hrvatske. Od 1998. godine zaposlena je u Hrvatskom zavodu za poljoprivrednu savjetodavnu službu na poslovima savjetnika za ratarstvo, u Područnom odsjeku Koprivničko-križevačke županije (danas Savjetodavna služba). Certificirani je sudac za natjecateljsko oranje, te je sudjelovala u organizaciji 59. svjetskog natjecanja u oranju u Biogradu na Moru 2012. godine. Suradnica je u Gospodarskom listu i Mljekarskom listu, kao i u lokalnom tisku.