Premda je šećerna repa jedna od najvažnijih poljoprivredno-industrijskih kultura u Hrvatskoj, njen opstanak unazad nekoliko godina postao je upitan jer su se od ulaska Hrvatske u Europsku uniju proizvodne površine značajno smanjile, a proizvodnja dostigla najniže razine. Glavni razlog tomu leži u padu cijena šećera na europskom tržištu zbog ukidanja ograničenja proizvodnje, a što je dovelo i do narušavanja tržišta i disbalansa u sektoru. Uz manje otkupne cijene koje nude domaći proizvođači šećera, hrvatski poljoprivrednici su se okrenuli proizvodnji isplativijih i manje zahtjevnih kultura.

No ,,vjeran” repi odlučio je ostati nositelj OPG-a Zoran Horvat iz Čepina. On se od 2016. g, kad je preuzeo obiteljsko gospodarstvo hrabro uhvatio ukoštac sa ,,šećernim” problemima.

Skupa i visokorizična proizvodnja

-Kraljica ratarskih kultura, agronomski je sinonim za šećernu repu. Možda je to i točno jer zbilja moraš biti kralj da bi je uzgojio, šaljivo kaže Zoran pojašnjavajući kako je zapravo riječ o kulturi koja tijekom vegetacije zahtijeva stalnu pažnju, vrhunsku njegu i znanje, dok je sama proizvodnja uz to skupa i visokorizična.

-Od 2009. godine sijemo šećernu repu, bilo je raznih prinosa, bilo je uspjeha i padova, ali u suštini se isplatilo. Prosječan prinos svih tih godina je oko 70 tona čiste repe po hektaru. Bilo je godina kad je prinos bio i 90 tona, ali i godina s 55 tona čiste repe po hektaru, ovisno o vremenskim uvjetima, prisjeća se Zoran.

Što se postotka šećera u repi tiče, odnosno digestije, u normalnim godinama se kretala od 16 do 19.

-Višu od 19 nismo imali, ali onu iz 2019. ću svakako pamtiti jer je bila samo 12,9, kaže Zoran i dodaje kako je prošlogodišnja dostigla 16,6 posto, čime je više nego zadovoljan. Otkupna cijena je varirala kroz godine od 330 kuna do one najniža, 215 kuna po toni, koliko mislim da je bilo prije nekoliko godina. Ove je sezone bila 230 kuna po toni s prosječnom digestijom od 16,6, dodaje.

Šećerna repa prijašnjih godina bila je najdohodovnija kultura

Unatoč rizicima u proizvodnji, kao i niskoj otkupnoj cijeni, Zoran svoju budućnost vidi u proizvodnji šećerne repe koja je prijašnjih godina bila jako dohodovna i donosila dobru zaradu.

-Zadnjih godina se ne može baš ,,ekstra’’ zaraditi, ali opet naspram drugih kultura je isplativo, tvrdi Zoran koji na ukupno 65 hektara obradivih površina sije i druge kulture.

Glavnim razlogom odustajanja od sijanja šećerne repe, uz nisku otkupnu cijenu, vidi u vremenskim uvjetima.

-Ekstremna suša ili ekstremna vlaga, ni jedno ne odgovara šećernoj repi jer se uz vlagu i visoke temperature razvijaju bolesti, a kad je suša, ne razvija se korijen jer se repa štiti listom koji razvija. Ta je osjetljivost osnovni razlog zašto ljudi odustaju. Iako mislim da ako budemo ustrajni i budemo radili na poboljšanju tehnologija, usavršavanju samog rada uz savjete struke, mislim da se možemo povratiti na one stare staze kad je repa bila najdohodovnija od svih kultura, optimističan je Zoran.

Ništa bez struke

Napominje kako je u njegov poljoprivredni projekt i sveukupni razvoj obiteljskog gospodarstva, intenzivno uključena struka.

Posebno su u sjetvu šećerne repe i njenu proizvodnju uključeni tehnolozi iz sadašnje novoosnovane Hrvatske industrije šećera i to u maksimalnom obujmu.

U stalnoj smo svakodnevnoj komunikaciji. Trudim se što više slušati ih i sve zabilježiti, kaže Zoran.

Veliki ,,vjetar u leđa” proizvođačima šećerne repe svakako je dalo Ministarstvo poljoprivrede koje je pokrenulo program potpore 2019.- 2021. g, kojim će u tom razdoblju biti isplaćeno ukupno 60 milijuna kuna potpora.

-Potpomognuti smo i iz europske omotnice jer su i oni svjesni situacije s proizvodnjom i stanjem na tržištu šećerne repe. Svi se nadamo da će se stanje poboljšati, ali za sada nam je prijeko potrebna svaka pomoć, svaki novac koji dobijemo iz razloga niske otkupne cijene s dobrom digestijom je dobrodošao, kaže Zoran.

Ključna je otkupna cijena

Kako je objasnio, cijene proizvodnje izuzetno su visoke, a za primjer navodi da samo jedno prskanje stoji oko tisuću kuna pa iz sredstava resornog ministarstva imaju barem za dva prskanja, koja se u vegetacijskoj sezoni obavljaju 13 puta.

-Veliki su troškovi, sjeme je skupo i svake godine je sve skuplje. Prosječna cijena je 1500 kuna po jednoj jedinici u kojoj je oko 1,5 milijun zrna, a 1,3 jedinice ide po hektaru, pa kad se to preračuna to je oko 2 tisuće po hektaru samo za sjeme. Ukupni troškovi su od 12 do 15 tisuća kuna po hektaru. Cijena je ključna i ako nemaš oko 80 tona čiste repe po hektaru, ne možeš baš zaraditi, zaključuje Zoran.

No, za ostanak bitnim smatra i ,,pojačanje hektara” pa za naredno razdoblje najavljuje i proširenje svoje ukupne proizvodnje na 100-tinjak hektara. Čvrsto je uvjeren u svijetlu budućnost šećerne repe koja uz zajednički trud i proizvođača i države, može ponovno zasjesti na ,,tron” slavonskih polja i očuvati hrvatsku industriju šećera.

                                                                                 

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje